Turski neolit konkurent piramidama?

Tanjug
Foto: ILUSTRACIJA

ŠANLIURFA - Istorijski grad Šanliurfa sa svojim brojnim spomenicima i oblast jugoistoka Turske sa izuzetno važnim neolitskim nalazištima poput Gobeklitepea, narednih godina bi trebali postati svjetska turistička atrakcija, očekuju turski zvaničnici.

Dvomilionska Šanliurfa, smještena na rubu plodne ravnice nedaleko od sirijske granice, u antička i srednjevjekovna vremena bila je poznata kao Edesa i Urfa, a na izuzetno bogatu prošlost podsjeća stara tvrđava, izgrađena na neolitskom brdu starom oko 11.000 godina..

Grad u turskoj gornjoj Mesopotamiji poznat je po Balikligolu ili Avramovom jezeru, koje je po predanju nastalo kada je asirski car Nimrod, sa mjesta gdje je tvrđava, bacio u vatru starozavetnog proroka Avrama, ali je Bog plamen pretvorio u vodu, a ugalj u svete ribe.

Avramovo je kanalima povezano sa susednim Ajnzeliha jezerom, po islamskom predanju nastalom od suza njegove verenice Zelihe. Oba jezerca, zapravo dva oivičena prostrana četvrtasta bazena, nalaze se u parku prepunom zelenila i razgranatih krošnji drveća, i stecište su hodočasnika i omiljeno odmorište stanovnika grada, koji dolaze da se sklone od dnevne vrućine i nahrane izuzetno brojne ribe, čiji je ulov zabranjen.

Drugo mjesto u Šanliurfi povezano sa predanjem je mala pećina, pored koje je sada stara osmanska džamija, u kojoj je Avram, odnosno Ibrahim, rođen i sakriven pošto je Nimrod bio naredio ubistvo svih prvorođenih, zbog proročanstva da će jedan od njih uništiti njegovo carstvo.

Koliko Turci pridaju značaja istoriji pokazuje prije nekoliko godina podignuto impozantno zdanje arheološkog Muzeja Šanliurfa, u kome su u 14 izložbenih dvorana predstavljeni arheološki predmeti od neolita, preko rimskog do osmanskog doba.

U parku najvećeg muzeja u Turskoj nalazi se kao dodatak Muzej mozaika pokriven kupolom, koja veličinom nalikuje na sportsku dvoranu, a pokriva desetine raskošno ukrašenih podova koji su krasili antičke kuće. Pored toga, očekuje se da će glavni mamac za inostrane turiste ubuduće biti Gobeklitepe, Karahantepe i još deset brda u široj oblasti Šanliurfe, gde su pronađena i još se vrše istraživanja i iskopavanja nalazišta nekih od najstarijih pronađenih ljudskih građevina u istoriji.

Na brdu Gobeklitepe od 1995. godine traju iskopavanja koja su, na manje od deset posto obrađenog nalazišta, pronašla kamene temelje nekoliko ovalnih zdanja i u njima brojne stubove oblika slova T, od kojih neki idu i do pet i po metara visine. Arheolozi pretpostavljaju da Gobeklitepe, sa kamenim skulpturama i reljefima divljih životinja, tokom upotrebe od oko 9.500 do 8.000 godine pre nove ere, nije bio samo svetilište, već sa nekoliko pronađenih četvrtastih temelja predstavlja i prve pokušaje sedelačkog života društva lovaca sakupljača.

Zašto je Gobeklitepe važno nalazište i od 2018. godine se nalazi na Uneskovoj listi svetskog nasleđa, arheolog Li Kler kaže: "Prethodno imamo pećinske crteže, a ovde prvi put ovakve ukrase ljudskom rukom na građevini. Ovo je mali uvid u poglede i verovanja ljudi od pre 10, 11.000 godina, što je potpuno jedinstveno.

"Gekliepeu je vremenski slično kilometrima udaljeno drugo brdo Karahantepe, sa manjim ali brojnijim T stubovima, ovalnom osnovom zdanja uklesanim u steni, i prisustvom kamenih figura sa prožetim ljudskim i životinjskim likovima. Iskopavanja Karahantepea traju dve godine i do sada je istražen tek jedan posto velikog nalazišta, a arheolog Nedžmi Karul se nada da bi moglo biti otvoreno za javnost možda idućeg leta. "Sa Gobeklitepeom smo imali jedan primer za tumačenje prošlosti.

Sada imamo drugi, drugačiji pogled. Pored Gobeklitepea i Karahantepea počeli smo iskopavanja još nalazišta u blizini, i biće ih ukupno 12", rekao je Karul. U cilju što boljeg predstavljanja 12 za sada ustanovljenih neolitskih nalazišta u široj okolini Šanliurfe, turske vlasti su odlučile da ih brendiraju pod jedinstvenim imenom "Taš tepeler", odnosno "Kamena brda".

Projekat "Taš tepeler" zvanično je pokrenut pre nekoliko dana na svečanosti u Muzeju Šanliurfa u prisustvu turskog ministra kulture i turizma Mehmeta Nurija Ersoja, koji očekuje da bi u postpandemijskoj budućnosti jugoistok Turske mogao da privlači i do pet, šet miliona inostranih i domaćih turista godišnje.

Da su na turskom jugoistoku, koji do sada zapadnim turistima nije bio toliko blizak kao Istanbul ili primorski gradovi, svesni izuzetne prilike koju pružaju neolitski spomenici, svedoči izlaganje gradonačelnika Šanliurfe Zejnela Abidina Bejazoglua na otvaranju projekta. Bejazoglu je rekao da je njegov grad spreman za goste, i da rade na tome da pripreme ponudu strancima koja će istoriju povezati sa raznim sadržajima kao što su lokalna gastronomija, kultura, muzika i smeštajni kapaciteti. U ravnici nadomak grada, smeštenog između ogoljenih, jalovih brda, prostiru se u nedogled polja kukuruza, pamuka i drugih kultura, a tu su i brojni zasadi stabala pistaća, čak i maslina.

Osim starog jezgra, deveti po veličini grad Turske sastoji se od izuzetno brojnih, zbijenih i jednoličnih zgrada sa nekoliko spratova, uglavom novije izgradnje. Urbano bliskoistočno sivilo razbijaju brojne navodnjavane zelene površine u saobraćajno užurbanom gradu, kao i šarenilo neonskih reklama i prodavnica.

Ako nekome od inoturista ne odgovara pretežno neugledna savremenost Šanliurfe, na par časova vožnje je brdoviti Mardin sa starom čaršijom, industrijski Gaziantep sa moćnom tvrđavom, bazarom i Zeugma muzejom mozaika, ili izlet brodićem do Rumkale tvrđave po akumulacionom jezeru reke Eufrat.

Premda posvuda ugostitelji i prodavci uglavnom ne govore engleski, kao ni obično stanovništvo. Konačno, i sam grad Šanliurfa ima svog značajnog predstavnika neolita - u arheološkom muzeju, pored predmeta iz Gobeklitepea i Karahantepea, izložen je "Čovek iz Urfe", najstarija pronađena kamena figura čitavog čoveka, iz oko 9.000 godine pre nove ere. Imajući na umu sve ovo, gradonačelnik Bejazoglu smelo tvrdi: "Šanliurfa će biti sposobna da se takmiči sa piramidama".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana