Šipovo - dragulj u zagrljaju Plive i Janja FOTO VIDEO

Na mapi turista, kako domaćih tako i iz cijelog svijeta, posebno onih zaljubljenih u prirodu, flaj fišing, biciklizam i gurmanske specijalitete, opština smještena podno Vitoroga nezaobilazna je destinacija.

Nije ni čudno, kada na svakom koraku tog pitomog kraja možete sresti vrijedne i nasmijane domaćine, koji uz čašicu rakije, i bogatu domaću trpezu rado dočekuju znane i neznane goste. Onaj ko jednom kroči na obale hladne Plive i napije se vode sa njenog izvora, zasigurno će put Šipova krenuti ponovo. A u obilazak skrivenih bisera ove male opštine uputila se i ekipa “Glasa Srpske”. Ni nebo išarano sivim oblacima, ni obronci planina obučeni u bijele skute ne mogu da sakriju ljepotu koja izvire na svakom koraku. Tek procvale jagorčevine uz korito Plive i Janja raduju se proljeću, koje polako, ali sigurno, zimu ispraća na počinak.

Janjske otoke, raj na zemlji

Vršilac dužnosti direktora Turističke organizacije Šipovo Vesna Muždeka ističe da se već godinama u turističkoj ponudi ove opštine posebno izdvajaju Janjske otoke, izletište udaljeno četiri kilometra nizvodno od izvora rijeke Janj, smješteno na 550 metara nadmorske visne. Na tom mjestu rijeka Janj stvara čaroban pejzaž. Mnoštvo slapova, bujno zelenilo i vodopadi na ovom mjestu ostavljaju nezaboravan utisak. Zbog toga je ova krečnjačka dolina u kojoj se zelenilo prepliće sa pjenušavim potocima destinacija broj jedan u Šipovu.

- Janjske otoke su jedna od najposjećenijih destinacija kod nas već godinama. Tamo posjetioci mogu da iznajme sobe u seoskim domaćinstvima i boravkom na ovom čarobnom mjestu priušte sebi uživanje za sva čula, odmor za dušu i tijelo. Osim toga, tu je i izvor Plive te Ada Sokočnica i rijeka Lubovica - priča Muždeka.

Nimalo ne čudi zašto su Janjske otoke ne samo ljeti već tokom cijele godine privlačne posjetiocima. Žubor rijeke koja zapljuskuje zelenilo i tek procvale vijesnike proljeća, bučne kaskade i živopisni brzaci nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Baš kao što kaže jedan od slogana ispisan na drvenoj tabli na izletištu: “Dobro doš'o, izuj brige”, to je mjesto na kojem čovjek bukvalno “izuje” brige i zakorači u bajku na vodi. Svjedoče o tome i turisti koje smo zatekli u šetnji na ovom popularnom izletištu.

- Ovo je raj na zemlji. Prošao sam pola svijeta, ali ovako nešto nisam vidio. Samo da čovjek sjedi ovdje, sluša žubor vode i cvrkut ptica i “puni baterije”. Ništa više pod nebeskim svodom nije potrebno - kaže Dragan Simić, koga smo zatekli sa suprugom i kćerkom u obilasku Janjskih otoka.

Domaćinstvo na kraju svijeta

Putešestvije kroz Šipovo nastavili smo šetnjom obalama Plive, koja je u ravnici toliko mirna kao da stoji. Tek poneko stado ovaca na proplanku pored bistre rijeke remeti mir i tišinu. Dalje uz rijeku stiže se, ni manje, ni više nego u “Domaćinstvo na kraju svijeta” smješteno u selu Pljeva. Poslije domaćinske kuće Vasića, osim izvora Plive, koja na poseban način grli ovo domaćinstvo, nema dalje. A u domaćinskoj kući, koja je godinama oaza mira za brojne domaće, ali i goste iz inostranstva, miris uštipaka sa heljdinim brašnom ne ostavlja nikoga ravnodušnim.

Za gurmanske delicije, od uštipaka, raznih pita i tradicionalnog kajmaka putnici namjernici mogu da zahvale Slobodanki Vasić, vrijednoj domaćici koja vodi računa da svako ko navrati u njihovu kuću iz nje krene sit i nasmijan. Na ideju da se oprobaju u seoskom turizmu, priča Slobodanka, došao je mlađi sin Nemanja, koji je uz njenu i podršku oca Slobodana ostvario svoj san na rodnom ognjištu. Kada nije na putu i ima vremena, u pomoć priskoči i stariji sin Đuro.

- Radimo već skoro šest godina. Gostima nudimo domaću hranu, izlet u prirodu, na jezero. Gosti dolaze da uživaju u miru i prirodnim ljepotama. Ne može se kupati u Plivi pa ni pecati, jer ovdje je voda dosta brza i hladna. Prije pandemije virusa korona bilo je mnogo stranaca, iz Švedske, Njemačke, iz Dubaija, a posljednja gošća koju smo ispratili bila je iz Kuvajta - ispričala je Slobodanka. A sam naziv domaćinstva rodio se spontano, zahvaljujući jednom gostu.

- Jedan čovjek koji je boravio tu zapitkivao je šta ima dalje, gdje vodi ovaj put pored naše kuće. Kažem: “Nema dalje”, a on u čudu pita: “Kako nema”, mi kažemo: “Pa nema dalje, tu je kraj”. Rekao je samo: “Hvala ti, Bože, da sam i ja stigao na kraj svijeta” - ispričala je Slobodanka. Vedrog duha i sa osmijehom na licu dodaje da je gošće često na odlasku obraduju pismom zahvalnosti koje ostave u sobi, a bilo je i gošći iz inostranstva koje su na odlasku tražile recept za Slobodankine pite i hurmašice.

- To je ono što nema cijenu i iz čega crpimo energiju da svakome ko kroči u naš dom budemo dobri domaćini, da se ovdje odmori i nahrani dušu - kazala je Slobodanka. Dok servira tople uštipke, janjski kajmak, suvo meso i domaći pekmez od šljiva, priča kako stranci ne mogu da odole domaćim specijalitetima. Bilo je i onih koji dođu samo da se poklone Plivi.

- Raduje nas to što nam se gosti uvijek vraćaju - rekla je Slobodanka, dodavši da u ovom mjestu ljudi na počinak odlaze uz najljepšu uspavanku, žubor Plive, od kojeg nema milijeg zvuka. Vasići gostima nude apartmane sa kapacitetom za 16 osoba, a planiraju još da izgrade kamenu kuću i upotpune ponudu.

Pastrmka za svačija nepca

Otići iz Šipova, a ne probati pastrmku, bila bi prava šteta, a jednu od najboljih pripremaju vrijedne ruke domaćina u Seoskom domaćinstvu “Trivunčić”. Počeli su od male vodenice u kojoj proizvode brašno, a u svom ribnjaku uz rijeku Janj uzgajaju kvalitetnu pastrmku. Porciju od dvije kvalitetne pastrmke, sa ukusnim prilogom, po cijeni od devet maraka, koliko košta u ovom domaćinstvu, turisti iz cijelog svijeta rijetko gdje mogu da probaju. A kada je okuse jednom, obavezno traže zalogaj više. Potvrđuje to i domaćin Mladen Trivunčić, koji sa suprugom Bojanom podiže dvojicu sinova i razvija porodično domaćinstvo.

U pomoć priskaču i Mladenovi roditelji.

- Sve je bazirano na domaćoj hrani. U vlastitoj vodenici meljemo žito sa naših polja, pečemo domaći hljeb, služimo svoju ribu, a odnedavno na meniju imamo poseban specijalitet, poludimljenu mariniranu pastrmku, u teglama, koju trenutno proizvodimo jedini u okruženju - ponosno priča Trivunčić. Osim toga, na meniju kod Trivunčića nezaobilazna je cicvara, dimljena pastrmka, uštipci sa kajmakom, kao i dimljena piletina. Osim vodenice i ribnjaka, pune ruke posla članovi ove porodice imaju i u plasteniku u kojem proizvode povrće. Trivunčići su zasadili i 150 sadnica kruške viljamovke, kao i 300 sadnica aronije.

- Posla ima od jutra do mraka, ali uz slogu i jaku volju sve stignemo na vrijeme - rekao je Trivunčić. On i njegova supruga najbolji su primjer da i u malom mjestu ima života i da se od vlastitog rada i truda može živjeti. Važno je htjeti i imati ideju, uspjeh neće izostati.

Mnogo je još skrivenih bisera prirode u ovoj maloj opštini koje je nemoguće obići za jedan dan. Od Ade Sokočnice, preko, Sokolačke i Vaganske pećine, praistorijskih naselja, srednjovjekovnih stećaka, do prašumskog rezervata Janj, koji se prostire na površini od 295 hektara, a udaljen je tridesetak kilometara od Šipova. Prašuma obiluje stablima bukve, jele, javora, brijesta, jasena i smrče.

Jezero Đol

U dolini Plive, ispod padina Otomalja, osam kilometara od Šipova i tri od Jezera, u selu Ljoljići smješteno je jezero Đol. Čine ga Veliki Đol i Mali Đol koji su međusobno udaljeni oko 300 metara. Mali Đol ima fizičku vezu sa Plivom, dok Veliki nema. Jezero je posebno atraktivno tokom ljeta, kada svojom toplom i mirnom vodom privlači veliki broj kupača i izletnika. Osim toga, jezero je popularna i ribolovačka destinacija, posebno zbog smuđa i šarana.

Manastir Glogovac

Manastir Glogovac izgrađen je u uskoj klisuri rječice Glogovac 1886. godine, dvadesetak kilometara od centra Šipova. U narodu se sačuvalo predanje o nastanku ove svetinje. Naime, narodni predstavnici obratili su se veziru sa molbom da im odobri izgradnju crkve, a on ih je uputio da potraže pristanak od Stambola, iako nije očekivao da će im to uspjeti. Kad je ipak stiglo odobrenje od sultana, vezir je morao odobriti gradnju crkve, ali je ljutito naredio da mora biti podignuta na takvom mjestu odakle se neće čuti zvuk crkvenog zvona. Manastir je spaljen tokom drugog svjetskog rata i obnovljen šezdesetih godina prošlog vijeka, a posljednji put rekonstruisan je prije 20 godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.