Magija u Stambolu, na Bosforu
“A kakvo je svitanje u Stambolu! Kazati se ne može. To nit sam prije toga vidio, nit ću ikad više vidjeti. Nebo porumeni pa siđe na zemlju, ima ga za svakog, za bogata i za siromaha, za sultana, za roba i za hapšenika”.
I zaista, Andrić je bio u pravu kada je oduševljenje drevnim gradom iskazao ovim riječima. Najljepši dani na Istoku započinju plovidbom po Bosforu uz pratnju i zvuke galebova, uz miris mora. Ploveći moreuzom osjećate se kao da lebdite između Evrope i Azije. Sa svih strana gledate nevjerovatno lijepe brežuljke, a sitni vezovi na fasadama, kao i arhitektura vila odvode vas u jedan potpuno drugačiji svijet. Pogled pada na jednu od posljednjih adresa otomanskih vladara, na ponosnu Dolambahče palatu. Kada pogledate na drugu stranu, zadivite se izgledom slikovitog Ortakoja i istoimene kitnjaste, barokne džamije, smještene na samom doku, od koje seže romantični pogled ka Bosforskom mostu. Njen položaj na rtu, sa brodićima koji stoje ili krstare moreuzom, čini je jednom od vječnih razglednica istanbulskog vilajeta. Zadivljeni ostajete pogledom na prelijepa predgrađa sa drevnim vilama, dok kejom šetaju njegovi stanovnici. Tvrđava Rumeli kao da čuva drevne tajne u starim zidinama koje nas magično privlače da zavirimo u njihove odaje. Krećući se od Bosfora ka starom dijelu grada, dok u rukama nosite nekoliko slanih peciva, nezaobilazna je posjeta Topkapi palati, koja je nekada bila glavna rezidencija otomanskih sultana. Iza njenih topovskih vrata kriju se rajski vrtovi iz kojih dopire cvrkut papagaja i šum grlica. Dvorište vodi do čuvenog Harema, koji nas vraća u davna vremena. Dok starim gradom šetate uživate u prigušenoj svjetlosti šarenih fenjera i lampi. Miris čajeva i začina, šarenilo ćilima stvara bajkovit osjećaj koji se riječima ne može opisati. Bakarne džezve, porcelanske činije za čaj, raznoliki ćupovi, male šolje za kafu iscrtane najljupkijim šarama mame svakog prolaznika. Avantura je u Istanbulu zagarantovana, pa tako dok pješačite do stanice sa koje je krenuo čuveni “Orijent ekspres” za vama trče prodavci parfema i raznih drangulija, koji nastoje da se cjenkaju dok ne prodaju ono što nude. Pustolovina se nastavlja dok žurnim koracima prelazimo Galata most i ulazimo u podzemni tunel, stanicu za ulicu Taksim. Mali muzej pod zemljom iz kojeg nas crveni tramvajem prevozi iz jednog svijeta u drugi, iz tradicionalnog u moderni Istanbul. Izlazeći iz podzemlja na Taksimu nas zapanjuje gužva i graja. Moderne građevine stvaraju utisak da nismo u Stambolu, na Bosforu, nego u Beču, u srcu Evrope. Dok začuđeno posmatramo butike i prodavnice najukusnijih turskih specijaliteta, baklava raznih ukusa i rahat-lokuma kraj nas prolazi mali, crveni tramvaj. Jedino on smije da vozi šinama Taksima, a nas prebacuje u svijet lisabonskih ulica kojima prolaze prepoznatljivi tramvaji. U Tursku nas vraća ukus baklave i zvuci turske pjesme i melodije, koji dopiru od uličnih pjevača. Grad u koji je svako dobrodošao predstavlja više svjetova u jednom. Istanbul ima srce i dušu te mu ni rijeke turista koje se razlijevaju njegovim ulicama ne oduzimaju čar.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
