Biser semberske ravnice na mapi turista iz cijelog svijeta

Grad na raskrsnici puteva, ušuškan u semberskoj ravnici, za svakoga nudi ponešto, a ko jednom navrati u Bijeljinu, kažu, vraća se uvijek.

Sekretar Turističke organizacije grada Vladimir Sofrenić kaže za “Glas Srpske” da je Seberija inače poljoprivredni kraj, ali da turizam posljednjih godina sve više dobija na značaju.

- Bijeljina leži na izvorištima termomineralne vode zbog kojih je naša Banja Dvorovi svrstana među najbolje u Srpskoj. Ljekovita svojstva vode, te fizikalne terapije razlog su zbog kojeg ovo lječilište posjećuju brojni, a imajući u vidu da se ovo ljeto i Banja nalazi u sistemu vaučera, to je dovoljan razlog da se i ta destinacija nađe na mapi domaćih posjetilaca - kazao je Sofrenić.

Dodaje da je na turističkoj ruti kroz Bijeljinu nezaobilazna destinacija Etno-selo “Stanišići” za koje kaže da je izvan sadašnjeg vremena i prostora, kompleks koji putnike namjernike vraća precima i prirodi.

- U ovom kompleksu se odmaraju oči i duša, a čovjek nekako postane mudriji i saživi se s prirodom. Etno-selo “Stanišići” je turistički biser Semberije - naglasio je Sofrenić.

Dodao je da divljenje turista nije ništa manje ni kada kroče na Semberski salaš u blizini etno-sela, koji gostima nudi udoban smještaj i sve čari mini-akva parka.

Destinacija vrijedna pažnje u drugom po veličini gradu u Srpskoj svakako je i izletište Ljeljenča, za koje kažu da je pravi mali raj i oaza mira u Semberiji u kojem svako ko želi pobjeći od gradske vreve može pronaći kutak za odmor.

Ni centar Bijeljine ne zaostaje po kulturnom i istorijskom bogatstvu. Gradski park sagrađen još u vrijeme Austo-ugarske u svako doba dana i noći vrvi od šetača svih uzrasta, a Gradski muzej Semberije čuva etnološko i arheološko blago ovoga kraja. Sofrenić ističe da oni koji prvi put dolaze u Bijeljinu znatiželjno zapitkuju o prošlosti, znamenitostima, te važnim ličnostima iz ovog kraja. Priča o ovom gradu, dodao je, ne bi bila potpuna ako putnicima namjernicima ne bismo spomenuli čuvenog Kneza Ivu od Semberije.

- U vrijeme turske vladavine on je vlastitim novcem uspio da otkupi 300 žena zarobljenih u jednom selu preko Drine i vrati ih njihovim porodicama. Kada je to uradio morao se odreći cijele imovine, prodao je kuću i imanje i okončao život u velikom siromaštvu. Knez Ivo je jedan od nosilaca štita na grbu grada, dok drugo mjesto pripada našem čuvenom slijepom guslaru Filipu Višnjiću koji zabilježio sva zla i nedaće koje su u vrijeme Prvog srpskog ustanka zadesile srpski narod, a bio je i sjajan hroničar toga vremena - ispričao je Sofrenić.

Vrijedni Semberci, domaćini, ponose se plodovima rada u kojima i te kako uživaju svi koji kroče u Bijeljinu. Na njihovim trpezama neizostavan je kupus “semberac” koga karakteriše odličan ukus i još bolji kvalitet. A osim jela od kupusa, nepca turista u ovom gradu očaraće i delicije iz vojvođanske i mađarske kuhinje koja su se odomaćila u Semberiji.

Najviše turista proteklih godina u ovaj kraj privlačilo je Etno-selo “Stanišići” koje se nalazi na izlazu iz grada prema Pavlovića mostu, kroz koje godišnje prođe i do milion gostiju iz cijelog svijeta. Autentično planinsko selo u srcu semberske ravnice sa drvenim kućama, kamenim stazama, vodenicama i manastirom.

Menadžer kompleksa koji se prostire na oko 15 hektara, Miloš Stanišić kaže za “Glas Srpske” da su u etno-selu gostima na raspolaganju moderni hoteli sa pet zvjezdica, restorani, te velnes i spa centar koji se prostire na oko 3.500 kvadrata, te više od 30 autentičnih drvenih kućica koje su restaurirane i svjedoče o minulim vremenima.

- Ubjedljivo najviše gostiju dolazi nam iz Srbije, a posljednjih godina sve češće imamo goste iz Kine, Saudijske Arabije, Amerike i Japana. S obzirom na to da kompleks ima terene sa vještačkom i sa prirodnom travom, pogodan je za sportske pripreme - ispričao je Stanišić.

Za one koji žele da dožive Bijeljinu i osjete kako živi Semberija, pravi izbor je vožnja fijakerom kroz sela ili vožnja pored Drine.

Svaki pedalj Republike ima običaje, specifična jela i navike naroda koje vjekovima čuva tradiciju, a sve različitosti njeno su najveće bogatstvo i razlog više za posjetu ovog ljeta.

Romeo i Julija

Vladimir Sofrenić je rekao da ovaj kraj ima svoju priču o Romeu i Juliji koja se generacijama prepričava.

- Riječ je o Jovanu Dučiću koji je prvo službovanje započeo u Bijeljini gdje je zavolio djevojku Magdalenu Živanović, unuku bogatog trgovca. S obzirom na to da je on već u ranoj mladosti počeo pisati rodoljubive pjesme, koje su bile protiv austro-ugarske vlasti čime je dospio na loš glas, njoj kao djevojci iz dobre porodice nisu dozvoljavali da bude s njim u vezi. Iako su se tajno vjerili od vjenčanja, nije bilo ništa jer je otac natjerao da se zakune da se nikada neće udati za Dučića. Poštujući oca, ona je održala obećanje, a Dučić je otišao iz Bijeljine i nikada se više nisu vidjeli - ispričao je Sofrenić i dodao da o njihovoj ljubavi svjedoče brojna pisma. Istakao je da je sve ljubavne pjesme Dučić posvetio Magdaleni, te da na njenom grobu u Bijeljini piše da je ona prva muza Jovana Dučića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.