Henri Kisindžer danas puni sto godina

Tanjug
Henri Kisindžer danas puni sto godina

BEOGRAD - Prije punih stotinu godina, 27. maja 1923, rođen je Henri Kisindžer, američki diplomata, jedna od nauticajnijih ličnosti globalne politike.

Ono čime se on razlikuje od ogromne većine kolega u svijetu diplomatije i visoke politike, jeste nesumnjiva činjenica sasvim rijetke stručnosti.

Henri Kisindžer, čije pravo ime je zapravo Hajnc Kisindžer, rođen je u Firtu, na sjeveru Bavarske, tada vajmarska Njemačka, u porodici jevrejskog porijekla. Njegov otac bio je učitelj. Porodica je iz razumljivih razloga napustila nacističku Njemačku 1938. godine.

Građanin SAD postao je 1943. Posljedica je bila i mobilizacija. Iz Njemačke, gde je bio na dužnosti poslije Drugog svjetskog rata, vratio se 1947. Doktorirao je na Harvardu 1954. godine, tezom na temu Meterniha.

Temeljno poznavanje Meternihove uloge u istoriji Evrope prve polovine 19. vijeka nesumnjivo je jedan od razloga njegove sasvim osobene stručnosti u svijetu visoke politike. Princ Meternih (1773 - 1859) kancelar države Habzburga do 1848, bio je zapravo pravi pobjednik na Bečkom kongresu 1815, pošto je Napoleon konačno poražen, iako je realna snaga Austrije tada već bila drugorazredna.

Do 1971. Kisindžer radi na Harvardu, a od 1957. bio je na poziciji savjetnika Nelsona Rokfelera.

Potom,  1968. postaje savjetnik predsjednika Ričarda Niksona, zadužen za nacionalnu bezbjednost, što će potrajati i tokom mandata Džeralda Forda. Državni sekretar, odnosno ministar, bio je od septembra 1973. do januara 1977.

Bila je to vrlo osjetljiva pozicija. SAD su se tada, kako je izgledalo, našle zaglibljene zbog situacije u Indokini, nečeg što je ličilo na bezizlaz u ratu u Vijetnamu, situacije na Bliskom istoku, ali i drugdje, u Latinskoj Americi, u Africi, pa i Evropi.

Tih godina uticaj sovjetske države, ili makar ideologije, rastao je širom svijeta.

Kisindžer se tada odlučuje na nešto što se prethodno činilo nemogućim. Od sredine 1971, postupno uspostavlja posebne odnose s vlastima komunističke Kine. Zvanični Vašington do tada j priznavao isključivo Tajvan,. Tajvan je u to vrijeme predstavljao Kinu i u Savjetu bezbjednosti OUN. Kisindžer posjećuje Peking, u prvo vrijeme neformalno, pripremajući Niksonovu zvaničnu posjetu Kini, što će dovesti do normalizacije odnosa dvije velike zemlje. Iako to nije bitno olakšalo poziciju SAD u Indokini, pomoglo je rastu neujednačenosti unutar neformalnog blokakomunističkih zemalja, a pre svega na relaciji Peking - Moskva, što je i bio glavni cilj.

Bio je to začetak onoga što će biti opisano kao real politika.

Sa druge strane, sa zvaničnom Moskvom postiže dogovore o ograničenju strateškog naoružanja (SALT 1 i ABM dogovor) što je u izvjesnoj mjeri spustilo tenzije i poznato je i kao politika detanta.

Neka vrsta uspjeha, sa gorkim ukusom, bio je i Pariski mirovni sporazum, januara 1973, čime su SAD nastojale da "operu ruke" od Vijetnama.

Nobelovu nagradu dobiće zbog sporazuma sa Severnim Vijetnamom koji zapravo i nije zaživio.

Posle Jomkipur rata, oktobra 1973, i tokom njega, kada su tenzije na relaciji Moskva - Vašington dosegle najviši novo poslije Kubanske krize, Kisindžer vješto utiče na dalji razvoj prilika.

U Latinskoj Americi SAD su tih godina, pokazalo se uspešno iz ugla Vašingtona, posvećene operaciji Kondor.

Kada je na čelno mjesto SAD izabran Džimi Karter, na prelazu 1976. na 1977, Kisindžer se povlači sa javne scene. Dolaskom na vlast Ronalda Regana 1981, ponovo postaje savjetnik.

U vrijeme raspada Jugoslavije Kisindžer je, svojim javnim istupima, često odstupao od zvanične politike Vašingtona. UPosebno je naglašavao da nema bosanske nacije te da je pitanje kakve su perspekitive tog projekta.

Nesumnjivo je bio protivnik vojne intervencije 1999, protiv Srbije (odnosno tedašnje SRJ). Nazvao je to ličnim ratom Medlin Olbrajt.

Po povlačenju iz aktivne politike vraća se profesuri na Džordžtaun univerzitetu, Vašington. Osnivač je fondacije, autor desetina naslova, a njegova djela smatraju se klasičnim diplomatskim priručnicima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana