Gradić sa 1.300 stanovnika odbranio se od pandemije prije više od vijeka

Agencije
Gradić sa 1.300 stanovnika odbranio se od pandemije prije više od vijeka

Krajem 1918. godine, svjetskom stanovništvu smrt je prijetila sa svih strana. Vrebale su ih oči španske groznice.

Pandemija je zahvatila stotine miliona ljudi u Evropi, Africi, Aziji i širom SAD. Tamo su razoreni bili gradovi, sela i zaseoci od Aljaske do Teksasa.

Ganison, poljoprivredni i rudarski gradić sa oko 1.300 ljudi, imao je poseban razlog za strah. Dvije željezničke pruge povezivale su ga sa Denverom i drugim gusto naseljenim mjestima, od kojih su mnoga bila teško pogođena virusom.

“Groznica nam je za petama”, pisao je Ganison njuz 10. oktobra 1918. godine.

Karantin protiv cijelog svijeta

Ono što se zatim desilo, moglo bi da bude poučno i za današnjicu, s obzirom na to da smo u sred globalne zdravstvene opasnosti - koronavirusa.

Ganison je proglasio karantin protiv cijelog svijeta.

Podignute su barikade, zabranjeni posjetioci, zatvorene škole i crkve i zabranjene su zabave i ulična okupljanja, a svi koji ovoga ne pridržavaju išli su pravo u zatvor. Karantin je trajao četiri mjeseca.

Plan je uspio. U Ganisonu nije postojala ni jedna jedina zaražena osoba poslije prva dva talasa virusa, koja su bila daleko najsmrtonosnija. Naučnici su istraživali kasnije ovu zajednicu, jer je uspjela da uradi ono što se naizgled činilo nemogućim, piše Gardijan.

Način na koji se Ganison ponašao uslijed situacjie sa virusom, odnosno zaštitni karantin, posebno je impresivan kada se uzme u obzir da je skoro svaki obližnji grad, pa i okrug bio ozbiljno pogođen pandemijom”, kažu sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Mičigenu u izvještaju iz 2006. godine.

“Grad Ganison bio je izvanredan”, bila je ocijena Pentagona.

Šta možemo da naučimo?

Iskustvo ovog malog grada od prije jednog vijeka ne pruža nam, svakako, detaljno uputstvo kako bi danas trebalo da se ponašamo u sličnim situacijama.

Postoje dva velika razloga za to: Prvi razlog je to što nije ista bolest u pitanju. Drugi je daleko veća povezanost (ali i zavisnost) ljudi i gradova.

Međutim, nije loše da se podsjetimo toga da ipak postoji način da se izbjegne katastrofa, pa čak i kada je ovolikih razmjera. Oko trećine globalnog stanovništva bilo je zaraženo, a između 30 i 50 miliona ljudi je preminulo. Jedan mali, zabačeni grad je uspio da se odupre.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana