Glumac Željko Džek Dimić za "Glas Srpske": Život u Njujorku nije stao, samo živimo drugačije

Kaže to za “Glas Srpske” glumac Željko Džek Dimić, porijeklom iz Kozarske Dubice, koji već decenijama živi i radi u Njujorku.

- Prije svega, ljudi drže distancu od dva metra ili šest stopa kada se nalaze na javnom mjestu. Vremenskih restrikcija nema, niti nekih restrikcija kretanja. Nije uveden ni policijski čas jer, kao što rekoh, ljudi poštuju pravila, drže međusobno rastojanje i izbjegavaju fizički kontakt - pojašnjava Dimić.

Organizovati život u vrijeme pandemije u metropoli sa gotovo devet miliona stanovnika nije nimalo lako, ali Dimićevo mišljenje je da su vlasti u Njujorku uvele primjerene i adekvatne mjere. Zabranjeno je, kaže on, okupljanje, održavanje kulturnih dešavanja, a većina prodavnica i radnji sa uslužnim djelatnostima je zatvorena, osim prodavnica koje prodaju prehrambene proizvode i nekih restorana koji su otvoreni samo za narudžbe i isporuku hrane.

- Ipak, nestašica nema niti bilo kakvih gužvi u trgovinama - naglašava Dimić.

Da je situacija daleko od uobičajene, najviše pokazuje to da nema užurbanosti i gužvi na koje je Njujork navikao i koje su jedna od odlika ovog grada kao turističke destinacije.

- Metro i gradski saobraćaj rade smanjenom frekvencijom. Na ulicama je mnogo manje ljudi i nema saobraćajnih gužvi. Može se reći da su ulice poluprazne - kaže Dimić i dodaje, malo kroz šalu, da je dobra vijest da je vazduh mnogo čistiji u gradu zbog smanjenog zagađenja.

Kaže da se i on prilagodio ovoj vanrednoj situaciji poštujući sve norme i pravila koji su uvedeni kako bi tako zaštitio i sebe i druge.

- Sa ljudima kontaktiram samo putem telefona, vibera i skajpa bez bilo kakvog fizičkog kontakta, čak i ako žive u Njujorku. Družim se samo sa svojim psom Vučkom sa kojim često šetam u Central parku. Dane, uglavnom, provodim napolju u fizičkim aktivnostima kao što su trčanje, vožnja bicikla, trotineta i radeći vježbe u svom stanu koji sam za tu svrhu prilagodio, jer su fitnes centri zatvoreni. Često vozim motor i sada još više uživam u vožnji jer nema gužve u saobraćaju - priča Dimić.

Uveče uglavnom čita, gleda filmove i serije i sluša muziku.

- Pošto mi je odgođeno snimanje filma “223 WICK” u Ohaju, koristim mnogo vremena da radim na svojoj ulozi u tom filmu koji ćemo snimati kada prođe ova pošast - naglašava Dimić.

On očekuje da će za neke tri do četiri sedmice broj zaraženih početi da se smanjuje i da će ovaj grad za nekoliko mjeseci početi da se vraća u normalu.

- Prvo što ću učiniti kad prođe ova pošast je to da ću otići da vidim svoje roditelje i drage mi ljude u Kozarskoj Dubici, Banjaluci, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu... To će se, siguran sam, uskoro i desiti - optimističan je Dimić.

Republika Srpska

Željko Dimić kaže da često razgovara putem skajpa sa mnogim prijateljima iz Amerike, Evrope i regiona.

- Sa svojim roditeljima razgovaram svakog dana i drago mi je da su na sigurnom, ispod planine Kozare. Naročito sam zahvalan svojim komšijama Nadi i Dragi koji paze na njih pošto ja, nažalost, zbog ove situacije ne mogu trenutno da budem s njima - istakao je Dimić dodajući kako je uvjeren da vlasti Srpske čine sve što je u njihovoj moći da zaštite svoje građane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.