Vinston Čerčil: Srpski kraljević, Titov otac ili samo mali kradljivac šećera

“Egocentričan, drzak, sebičan. Bez skrupula, sa viškom samopouzdanja i manjkom kontrole” – ovako je ukratko izgledao opis Vinstona Čerčila iz pera njegovih savremenika.

Fascinirani njegovom ličnošću, a u isto vrijeme zastrašeni njegovom snagom, Rusi su mu nadenuli pogrdan nadimak Britanski Buldog.

Ipak, ovaj nekonvencionalni tip, često u oblaku dima cigare i sa čašom viskija u rukama, bio je esencija kontradiktornosti. Tokom cijelog života je odlazio u lov – u Škotsku na jelene, a u Francusku na divlje svinje. Pa ipak, bio je ljubitelj životinja. Na njegovom porodičnom imanju su živeli psi, mačke, konji, svinje, ribe i crni labudovi.

Kršten je u anglikanskoj crkvi, a veći dio života je bio angostik. U pismu koje je majci poslao 1898. godine rekao je da “ne prihvata hrišćanski, niti bilo koji drugi oblik religioznog vjerovanja”. Ipak, tvrdio je da je više naklonjen protestantizmu nego rimokatoličkoj crkvi zato što je smatrao da je “korak bliže razumu”.

Volio je ludo i fatalno Violetu Askvit, ćerku Herberta Henrija Askvita, britanskog premijera u periodu 1908–1916. godine. Ostavio ju je pred oltarom i oženio Klementinu, za koju je Asvitova tvrdila da je “glupa kao sova”. Ipak, i pored emotivne izdaje, Vinston i Violeta su ostali doživotni priljatelji, a ona je čak i napisala dve knjige o njemu.

Vanbračni sin Milana Obrenovića

Omiljena teorija o Čerčilu među Srbima je ubjedljivo ta da je on u stvari izdanak naše kraljevske loze. Da nije riječ o klasičnoj mitomaniji bez uporišta u realnosti, govore i podaci o velikoj privrženosti između Milana Obrenovića i Vinstonove majke Dženi. Kako su oboje za to vrijeme bili slobodoumni avanturisti, lako su se sprijatelji i postali bliski. Međutim, engleski biografi demantuju ovu mogućnost, tvrdeći da Dženi nikada ne bi rizikovala svoj status u društvu i vjeridbu sa lordom Randolfom, zbog kratke ljubavne afere.

Mutavi šeprtlja

Odrastanje mladog Vinstona nije bilo aristokratski idilično. Hiperaktivan, nije baš bio razuman, imao je niz govornih mana, a i mucao je. Padao je, iz nehata se povređivao, a crni niz nesreća nije se prekinuo ni njegovim sazrijevanjem.

Jednom u Njujorku 1931. godine umalo nije izgubio život u saobraćajnoj nesreći. Ipak, umjesto da postane obazriv i da izbjegava opasne situacije, učinio je nešto sasvim suprotno: svi ti bliski susreti sa smrću samo su ga navodili na još drastičnije izazivanje sudbine i stavljanje sebe u još veću opasnost.

Tvorac kosmopolitskih izraza

Mnogi znaju da je isključivo zahvaljujući Čerčilu izraz “kvisling”, po norveškom kolaboracionom predsjedniku vlade Kvislingu, ušao u širu upotrebu, kao sinonim izdaje. Ipak, riječ koja je najinteresantnija od svih koje se pripisuju Vinstonu Čerčilu jeste “samit”. Doduše, ta riječ je već postojala i koristila se za planinske vrhove, ali je on od nje načinio termin koji se odnosi na sastanke šefova država i vlada, zbog čega je ušla u sve svjetske jezike, uključujući i srpski.

Talentovani slikar

Poznato je koliko je bio plodonosan, talentovan i nagrađivan pisac, međutim, ono što je manje poznato da ništa manje talenta nije imao ni za slikarstvo. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Čerčil je 1915. godine počeo svoju slikarsku karijeru i za života naslikao oko pet stotina djela.

Volio je atraktivne, idealizovane predjele, a mnoge njegove slike s tom tematikom završavale su na razglednicama. Pablo Pikaso je o njemu rekao: “Da je taj čovjek slikar po profesiji, ne bi imao problema da zaradi sebi za udoban život”.

Titov otac

Otac Tadej tvorac je teorije po kojoj je Vinston Čerčil u stvari pravi otac Josipa Broza Tita. Naime on je u nekoj svojoj izjavi pomjenuo da je ispovedao nekog čovjeka koga je opseo “zli duh” koji je imao uvida u razne ljudske grijehe. Taj demon mu je kroz usta zaposjednutog ispričao da je Tito sin “Čerčila i neke jevrejske prostitutke”.

“Zato je Čerčil poslao zakonitog sina Randolfa Titu – da se braća upoznaju”, govorio je Tadej. Cijelu priču su začinile tvrdnje o masonskom angažmanu koje su pratile obojicu.

Šećer, viski i cigare važniji i od života

Ekstremna sklonost ka uživanju bio bi najkraći i najtačniji opis Vinstona Čerčila. Udoban život za njega je značio: dobre cigare i kvalitetno piće, poslužene nakon obilnog i ukusnog obroka. Toliko je volio da puši da su mu tokom rata, kada je često letio avionom, masku sa kiseonikom adaptirali da bi mogao da duvani kroz nju.

Što se tiče hrane, ljubav prema kvalitetnom zalogaju Čerčil je razvio još od malih nogu. Jednom je u osnovnoj školi dobio batine nakon što je uhvaćen u krađi šećera iz đačke menze. Uvijek je imao zdrav apetit. Godinu dana prije njegove smrti, Klementina je zahtijevala da pređe na dijetu; njegovo rješenje je bilo da krišom kupi vagu koja je prikazivala manju težinu od stvarne. Živjeti sa njim sigurno nije bilo dosadno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.