Satima je odjekivala rafalna paljba u Šumaricama: Bio je to jedan od najvećih zločina Nijemaca u Drugom svjetskom ratu

B92
Satima je odjekivala rafalna paljba u Šumaricama: Bio je to jedan od najvećih zločina Nijemaca u Drugom svjetskom ratu

Nekoliko sati tog 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama je odjekivala rafalna paljba. U 14 sati je sve utihnulo. Počelo je u sedam ujutru.

Sahranjivanje je trajalo danima. Ukopavanjem su rukovodile ljotićevske snage uz nadzor njemačkih vojnika.

Njemački okupatori su, kao odmazdu za pogibiju 10 svojih vojnika u napadu partizana 16. oktobra 1941. na 3. bataljon 749. pješadijskog puka Vermahta, u Šumaricama 21. oktobra strijeljali 3.000 stanovnika Kragujevca i okolnih mjesta, među kojima i 300 učenika srednjih škola i šegrta, kao i 15 dječaka, čistača obuće. Najmlađe dijete imalo je 11 godina.

Taj događaj predstavlja jedan od najvećih zločina njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, i jedan je od najtragičnijih koji se dogodio na tlu Srbije u tom ratu.

Racija u Kragujevcu počela je 18. oktobra uveče, a po spisku beogradske policije, prvo su pohapšene osvjedočene pristalice partizanskog i četničkog pokreta, zajedno s njima i Jevreji. Potom je komandant okupiranog Kragujevca Oto fon Bišofshauzen predložio majoru Paulu Kenigu da 19. oktobra raciju sprovede u okolnim selima Beloševac, Mečkovac, Maršić, Korman, Botunje, Grošnica, Gornje i Donje Grbice.

Velika racija muškog stanovništva u Kragujevcu, uzrasta od 16 do 60 godina, počela je 20. oktobra. Stariji su odvođeni iz kuća, kafana, prodavnica, radionica, s pijace, đaci iz škola, a privođeni su uz objašnjenje a će im biti zamijenjene lične karte. Prvi civili, uglavnom Romi i Jevreji, strijeljani su uveče tog dana na Stanovljanskom polju poviše Šumarica.

Njemački okupator strijeljao je civile u Kragujevcu u znak odmazde, a povod su bili njemački gubici u borbama 1. oktobra na putu Kragujevac-Gornji Milanovac, u kojem su Nijemci imali 10 mrtvih i 26 ranjenih vojnika.

Tim strijeljanjem dosljedno je primijenjena naredba tadašnjeg generala Franca Bema od 10. oktobra 1941. godine, kojom se propisuje strijeljanje 100 Srba za jednog ubijenog Nijemca i 50 Srba za ranjenog.

Zločin u Kragujevcu ostao je upamćen i po riječima profesora koji je sa svojim razredom izašao na strijeljanje i rekao "Pucajte, ja i dalje držim čas".

Osim toga, pjesnikinja Desanka Maksimović nakon što je čula detalje masakra napisala je "Krvavu bajku":

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške...

i tako redom.

 

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana