Ruđer Bošković - jedan od najvećih umova svoga vremena

Srna
Ruđer Bošković - jedan od najvećih umova svoga vremena

BIJELjINA - Ruđer Bošković /1711-1787/, srpski matematičar, fizičar, astronom, filozof, pjesnik i univerzitetski profesor, jedan od najvećih umova nauke svog vremena, umro je na današnji dan 1787. godine.

Nasuprot Isaku Njutnu, vrijeme i prostor smatrao je relativnim, po čemu je preteča Alberta Ajnštajna.

Bio je osnivač i direktor Brerske astronomske opservatorije kod Milana i direktor Optičkog instituta francuske mornarice.

Postavio je dvije geometrijske metode za određivanje elemenata rotacije Sunca, geometrijsku metodu određivanja putanje kometa, jedinstveni zakon sile, te pretpostavio da se tijela ne samo privlače nego i odbijaju na malim rastojanjima.

Sve formule sferne trigonometrije sveo je na četiri osnovne, izračunao je dimenzije i spljoštenost Zemlje na osnovu mjerenja meridijana, riješio je problem okana u saću.

Objavio je niz rasprava na latinskom, italijanskom i francuskom jeziku.

Ovaj slavni mislilac svjetskog formata, prema dostupnim podacima, po vjeroispovijesti je bio rimokatolik, a po nacionalnosti pripadao je srpskom narodu.

Preciznije - Ruđer Bošković pripadao je nacionalno-vjerskoj grupi koja se do Drugog svjetskog rata označavala imenom Srbin-katolik.

Međutim, poslije velikog genocida nad Srbima, ova etničko-vjerska grupa je jednostavno nestala, a sa njom i svaki pojam o njoj.

Ruđer Josip Bošković je najveći matematičar i astronom Dubrovnika, jedan od najznačajnijih naučnika svoga vremena. Uvršten je među 100 najznamenitijih Srba svih vremena.

Rođen je kao sedmo dijete trgovca Nikole Boškovića /Srbina iz Orahova kod Trebinja u Hercegovini/ i majke Pavle /italijanskog porijekla, iz porodice Bara Betere, poznatog dubrovačkog pjesnika/. Njegov brat bio je Bartolomej Baro Bošković.

Cio radni vijek proveo je u tuđini, gdje je stekao svjetsku slavu, a samo jednom svratio je u svoj zavičajni Dubrovnik - 1747. godine.

Svoje otadžbinsko porijeklo nikada nije krio - ostao je “Slovinac”, kako su se tada nazivali Južni Sloveni.

Umro je u Milanu i sahranjen u Crkvi Sveta Marija Podone u ovom gradu 13. februara 1787. godine, a srce mu je preneseno u zavičaj.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana