Naš "brat" Flora: Oficirka koja se borila za Srbiju, a bila je Engleskinja

GS
Foto: b92.net

Nije mali broj stranaca koji su, čuvši za nesreću srpskog naroda u Prvom svetskom ratu, pohitali da pomognu zemlji na umoru. Ipak, po životnoj priči, požrtvovanosti i hrabrosti koju je pokazala, naročito se ističe jedna Engleskinja - Flora Sends.

Flora Sends rođena je u malom mjestu Neder Popiton u Jorkširu 1876. godine.

Bila je školovana, a pored toga u mladosti je učila da jaše, puca iz vatrenog oružja i vozi automobil. Imala je 38 godina kada je izbio Prvi svjetski rat i odmah se prijavila za medicinsku sestru u britanskoj vojsci.

Tamo ju je, međutim, sačekalo razočaranje. Odbijena je jer nije prošla potrebnu obuku, a rečeno joj je i da ima "mnogo obučenijih od nje", piše Istorijski zabavnik.

A onda je Flora čula da Srbiji treba pomoć…

Bio je kraj 1914. i širom Evrope počeli su da se organizuju grupe medicinskih sestara i doktora da krenu put Srbije. Flora je u tome vidjela svoju šansu. Prijavila se i postala dio Anglo-američke jedinice koji je odmah krenuo za Balkan.

Sve do konačnog sloma Srbije u jesen 1915. i povlačenja preko Albanije, Flora je radila kao medicinska sestra u ratnim bolnicama širom Srbije uključujući i u Valjevo, "gradu bolnici" tokom strašne epidemije tifusa. Kratke boravke u Engleskoj koristila je za prikupljanje pomoći Srbiji, prije svega medicinskog materijala.

A onda je stigla naredba o povlačenju. Flora je odbila naređenje da ode sa medicinskim osobljem u Solun. Umesto toga željela je da do kraja ostane sa vojskom. Jedini način za to bio je da se prijavi u redove vojske, što je i učinila.

Jedino čega se Flora bojala bilo je da ne bude teret vojsci i kao takav im oteža povlačenje preko Albanije. Oficir srpske vojske Miloš Vasić rekao joj je da će biti upravo sutrotno jer će "njeno prisustvo ohrabriti vojnike - ona za njih predstavlja cijelu Englesku".

I tako je Flora postala dio Drugog pešadijskog puka 1. poziva Moravske divizije "Knjaz Mihailo", u narodu mnogo poznatijeg kao Gvozdeni puk.

Flora u ratu

Flora je već imala 40 godina kada je prvi put iskusila pravi rat, ali nije uzmakla. Pokazala se kao junak i postala je jedina žena oficir srpske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata. Odlikovana je sa sedam medalja.

Tokom 1916. bila je ranjena i tada je u bolnici nadomak Soluna upoznala još jednu srpsku heroinu - Milunku Savić.

U svom dnevniku Flora je kasnije zapisala da ju je daleko mlađa "koleginica" oduševila svojim duhom i hrabrošću. Po njenim riječima, Milunka nije mogla da dočeka da se vrati na front, da je stalno ustajala iz kreveta i "šetkala", što je sestre dovodilo do nervnog sloma.

Kraj rata Flora Sends je dočekala sa činom kapetana.

"Naša Engleskinja"

Nakon rata, Flora je riješila da se ne vraća u Englesku. Tome je verovatno doprinijela i činjenica da je na frontu pronašla ljubav. Udala se za saborca - oficira Jurija Judeniča. Ovaj oficir je nakon revolucije u domovini riješio da ostane na Solunskom frontu i tu je sreo Floru.

Par je kratko živio u Francuskoj, ali su riješili da se nastane u Beogradu. Istrajući u namjeri da u svemu pomjera granice, Flora je jedno vrijeme vozila prvi prestonički taksi.

Flora i Jurij u Beogradu su dočekali i Drugi svjetski rat. Kažu da su ih nacisti privodili, ali ne zbog ispitivanja već ne bi li ih privoljeli da se izjasne u korist Nemaca. Oboje su to odbili, prenosi b92.net

Florin suprug preminuo je u septembu 1941. godine i nakon toga ratne dane, ova bivša ratnica, je uglavnom provodila u samovanju. Poslije rata se vratila u domovinu gdje je živjela sve do smrti 1956. Bilo joj je 80. godina.

Ironično, njeni podvizi u Engleskoj su uglavnom zaboravljeni. U Srbiji je se pomalo i sjećaju - RTS je 1997. o njenom životu snimio film pod nazivom "Naša Engleskinja", a prije desetak godina je dobila i ulicu u Beogradu na opštini Savski venac.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana