Na današnji dan ubijen Raspućin - ljekar, mistik, razvratnik

Srna
Na današnji dan ubijen Raspućin - ljekar, mistik, razvratnik

BIJELjINA- U Petrogradu (današnjem Sankt Peterburgu) na današnji dan 1916. godine ubijen je i bačen u rijeku Nevu kaluđer Grigorij Jefimovič Raspućin (1869-1916), izuzetno uticajan na ruskom dvoru, koji je u Prvom svjetskom ratu, okružen njemačkim agentima, praktično smjenjivao i postavljao vojne komandante i ministre.

Raspućina, kojeg su mnogi smatrali đavolom u mantiji, ali i anđelom, ubili su monarhisti (neki tvrde - strani agenti), vjerujući da će eliminisanjem tog mistika spasiti monarhiju i dinastiju Romanov.

Grigorij Jefimovič Raspućin bio je sibirski seljak, pustolov, u mladosti konjokradica, pa "čudotvorac" i "prorok", koji je u Petrograd došao 1905. godine, a 1907. je uz pomoć sujevjernih i razvratnih aristokrata dospio na carski dvor.

U brojnim knjigama, svjedočenjima i filmovima, Raspućin je, uglavnom, opisan kao čovjek natprirodne moći, iscjelitelj i vidovnjak, mistik i razvratnik, prevarant, pa čak i kao zavrbovani njemački špijun.

Sasvim drugačiji pogled na ovu ličnost, koja gotovo jedan vijek raspaljuje maštu čitalaca, dao je Aron Simanovič, njegov lični sekretar, u knjizi "Raspućin: vječna tajna".

Po zanimanju draguljar, Simanovič se 1902. godine preselio u Petrograd, gdje je lako uspostavio veze sa raznim ličnostima bliskim dvoru Romanovih, a zatim je upoznao i caricu Aleksandru, koja je od njega kupovala nakit.

Tri godine kasnije, Simanovič se na dvoru upoznao sa Raspućinom, koji je tu stigao zahvaljujući sticaju okolnosti. Praktično, Raspućina su dovele kćerke crnogorskog kralja Nikole, Milica i Anastasija, koje su ga upoznale prilikom zajedničkog putovanja u Kijev. Tamo su u jednom manastiru zapazile monaha koji je testerisao drva i tako zarađivao za hljeb.

Ubrzo, Raspućin ih je opčinio pričama o svom hodočašću do Jerusalima, do kojeg je pješice prešao put od 3.000 kilometara, a naročito o svojim vještinama da liječi sve bolesti i da može da predvidi budućnost.

U Petrograd je pozvan da bi izliječio carevog sina Alekseja, koji je tada patio od neizlječive hemofilije. Već prilikom prvog susreta, Raspućin je uspio dječaku da zaustavi krvarenje i ubrzo je stekao neograničeno povjerenje carskog para. Pošto nije znao mnogo sa parama, za sekretara je uzeo Arona Simanoviča.

Raspućinov uspjeh na dvoru učinio ga je idolom. Samo jednom riječju Raspućin je državnom službeniku mogao da obezbijedi plaketu, unapređenje ili bilo koju drugu važnu korist. Zbog toga su vrlo brzo počeli da ga opsjedaju službenici najrazličitijih kategorija. Bio je moćniji od bilo kog administrativnog dostojanstvenika, piše Simanovič.

Ovog mistika pratio je glas da je prost, bestidan i neuk, ali njegov sekretar ističe da se tako namjerno prikazivao kako bi dao oduška svojoj mržnji prema vlasteli.

One koji su živjeli u bijedi, Raspućin je slao milionerima sa porukom da pomognu nevoljnicima. One koji su dolazili da ga mole za pomoć primao je rado, pa je kroz njegov nevelik stan prolazilo i po 200 osoba dnevno.

U svom radnom kabinetu mnogo vremena je provodio sa damama iz krugova aristokratije ili visoke birokratije. A u otmenom restoranu "Vila Rode" imao je posebne prostorije za noćna orgijanja.

Što je Raspućin bio moćniji, to je imao sve više ljutih neprijatelja. U nekoliko navrata pokušali su da ga ubiju, a iza svih zavjera stajao je njegov nekadašnji prijatelj, episkop Ilijodor.

U jednom trenutku, među zavjerenicima se našao i vjerenik njegove starije kćerke Mare, Simeon Pšakadze, koji je na večeri u kući grofa Tolstoja izvukao pištolj.

Raspućin je to primijetio, pogledao ga pravo u oči i rekao: "Hoćeš da me ubiješ, ali te ruka ne sluša". Čuvši ovo, potpuno sluđen Pšakadze je okrenuo oružje i ispalio sebi metak posred grudi.

Ipak, odlučni i dobro organizovani Raspućinovi neprijatelji uspjeli su da mu dođu glave, ali šta se tačno dogodilo do danas nije rasvijetljeno.

Izvjesno je da su među glavnim izvršiocima atentata na Raspućina bili Vladimir Mitrofanovič Puriškevič, vatreni monarhista, veliki knez Dmitrij Pavlovič Romanov i Feliks Feliksovič Jusupov, u to vrijeme najbogatiji čovjek Rusije.

Istraživanja iz 1993. i 2004. godine utvrdila su da prilikom atentata nije korišten otrov, kao što je bilo navedeno u pojedinim izvorima, ali je glavna tajna ostala u vatrenom oružju. Utvrđeno je da je pucano iz dvije vrste revolvera, od kojih je jedan pripadao britanskim obavještajcima.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana