Morski psi ih grizli danima”: Užas upisan u istoriju VIDEO

Kako bi umirili strahove, američka mornarica je finansirala naučno istraživanje zarad razvoja nekog sredstva koje bi odbijalo morske pse od ljudi. Naučnik Stjuart Springer komentarisao je ironiju toga rekavši:

“U redu je ako se daje svoj život za domovinu, ali ako vas pritom i pojedu, to nije baš u redu”.

Na tome su prvi radili ljudi iz Kancelarije za strateške usluge (Office of Strategic Services, obaveštajna služba koja je bila preteča CIA). Najzabrinutiji oko napada morskih pasa nisu bili oni iz mornarice, već avijatičari, a budući da su njihovi avioni često rušeni, spasavali su se skokom padobranom i strahovali da će biti živi mamac.

Nakon godina istraživanja, naučnici nisu uspjeli da pronađu hemijsko sredstvo koje bi odbilo morske pse (naročito jer bi se sve vrlo brzo razredilo i nestalo u okeanu), a na kraju su vojnicima dali roze tabletu koja je bila običan placebo, dok su njima rekli kako će otopljena odbiti te životinje od napada.

Najgori napad morskih pasa u istoriji

Američki ratni brod USS Indijanapolis dostavio je ključne dijelove potrebne za atomsku bombu u mornaričku bazu na pacifičkom otoku Tinijan. Planirano je da će 6. avgusta to oružje napasti Hirošimu. Međutim, 28. jula Indijanapolis je isplovio iz Guama bez pratnje, a trebao je da se sretne sa bojnim brodom Idaho u zalivu Lejte i da zajedno pripreme invaziju na Japan.

Slijedeći dan je bio miran, a Indijanapolis je kroz talase plovio brzinom od 17 čvorova kroz nepredvidivi Pacifik. Kako je dolazio suton, mornari su se kartali i čitali knjige, uživajući u rijetkim trenucima spokoja.

Nedugo poslije ponoći, Indijanapolis je iznenada napala i potopila japanska podmornica, lansirajući torpedo i zapalivši brodski rezervoar od 13.000 litara goriva za avione. Zatim je još jedan torpedo pogodio samu sredinu broda, izazvavši tako lančanu reakciju eksplozija i brod je potonuo u samo 12 minuta.

Od 1.196 ljudi na brodu, samo 900 njih preživjelo udare i dospjelo je u vodu, a potonuće broda bio je tek početak najgore noćne more ljudi na njemu.

Njihova muka je svjedočanstvo onog što se smatra najgorim napadom morskih pasa u istoriji. Kako je sunce izašlo 30. jula, prežjiveli su ga dočekali plutajući u okeanu.

Prsluci za spasavanje su bili rijetkost, a preživjeli su tražili one mrtve kako bi ih skinuli sa njihovih tijela. Kako bi stvorili neki privid reda, preživjeli su počeli da formiraju grupe, a neke su imale i više od 300 ljudi - u otvorenim vodama, čekajući spas. Vrlo brzo bili su izloženi napadima nemilosrdnih morskih predatora, bez ikakve zaštite.

Morske pse su privukli zvukovi eksplozije, potonuće broda i tragovi krvi povrijeđenih. Iako brojne vrste morskih pasa žive u otvorenim vodama, nijedna se ne smatra agresivnom poput psa trupana oblokrilca, velikog morskog psa koji raste do tri i po metra.

Glavno obilježje za raspoznavanje su mu velike zaobljene peraje, koje su na završecima bijele boje. Zadržava se u blizini grebena i nastanjuje široko tropsko i suptropsko područje okeana.

Često se može vidjeti kako lagano pliva ispod same vodene površine. Ima istančana čula i osjetljiv je na panične reakcije, bilo kakve turbulencije, kruženje rukama, lupanje nogama i prisutstvo ranjene ribe ili plijena. Kod hranjenja, često dolaze u grupama i započinju masovne napade, ne zbog same hrane već zbog svoje prirode oportunističkog predatora.

Oni su se sjatili oko stradalnika, koji su samo mogli da gledaju kako peraje kruže oko njih. Prve noći morski psi fokusirali su se na plutajuće mrtvace, ali panični pokreti preživjelih i lupanje po vodi kojim su htjeli da ih oteraju privukli su ih još više.

Kako su morski psi usmjerili svoju pažnju prema živima, osobito onim ranjenima, mornari su pokušali da naprave tzv. karantin ljudi s otvorenim ranama, a čim bi neko umro, odgurnuli bi njegovo tijelo daleko u nadi da će zamijeniti tijelo za malo predaha od ralja morskih pasa.

Brojni preživjeli su bili paralizovani od straha, pa nisu mogli ni da jedu ni da piju ostatke sakupljene sa potonulog broda. Jedna grupa je napravila kobnu grešku - otvorili su konzervu mesa i morski psi su navrli na njih prije nego su uspjeli da je probaju.

Ostali su tada pobacali sve mesno što su imali. Noću su se čuli urlici, a prizor čovjeka koji bi samo zajecao prije nego što bi ga morski pas povukao ispod površine scene su koje niko od preživjelih nije mogao da zaboravi.

Morski psi su ih napadali i grizli danima, a naznake spasavanja nije bilo na pomolu.

Mornarička obaviještajna služba presrela je poruku iz japanske podmornice koja je torpedovala Indijanapolis, ali su je zanemarili smatrajući to trikom koji bi privukao američke brodove za spasavanje u japansku zasjedu. U međuvremenu su napušteni ljudi shvatili da imaju najbolju šansu preživljavanja u velikim grupama, idealno u samom centru. Oni na marginama, ili još gore sami - bili su najizloženiji morskim psima.

Kako su dani prolazili, veliki broj ljudi podlegao je gladi, vrućini i halucinacijama izazvanim pijenjem morske vode. Ti koji su pili vodu doživljavali su napade ludila, pjena im je izlazila na usta i mahnito su vikali na morske pse, jecali, zapomagali i bivali napadnuti.

Budući da su postajali velika prijetnja drugima i mamac psima, često su ih sami utapali i tako im kratili muke spasavajući i vlastite živote. U 11 sati ujutro njihovog četvrtog dana u vodi, američki avion uočio je preživjele i radiom pozvao pomoć.

Kroz nekoliko sati stigao je drugi avion kojim je upravljao poručnik Adrijan Marks. Kad je ugledao uživo napade morskih pasa, oglušio se na jasnu naredbu i sletio u napadnute vode kako bi pomogao ranjenima. Nakon ponoći je pristigao brod USS Dojl, koji je spasao zadnje preživjele iz mora. Od cijele posade Indijanapolisa 1.196 ljudi - preživjelo je njih 317. Prema proračunima, od direktnih napada morskih pasa umrlo je bar njih 150, ali teško je to utvrditi.

Pogledajte svedočanstvo preživelog u video-materijalu:

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.