Milovan Đilas - komunistički disident i pisac

Od 1937. do 1954. bio je član najužeg rukovodstva Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i jedan od najbližih saradnika Josipa Broza, a poslije rata i predsjednik Skupštine Jugoslavije.

Odlukom Plenuma Centralnog komiteta KPJ u januaru 1954. smijenjen je sa svih funkcija poslije serije članaka objavljenih u "Borbi" i označen kao "revizionista".

Ocijenjeno je da je u spornim tekstovima ispoljio stavove "koji sadrže tendenciju likvidiranja Komunističke partije kao idejno-politički vodeće klasne političke organizacije" i pokazao da se "sve više udaljava od revolucionarnih pozicija i približava pozicijama građanskog liberalizma".

Potom je Đilas dva puta osuđivan na višegodišnju robiju "zbog daljeg upornog antisocijalističkog djelovanja" i pisanja "izrazito neprijateljskog prema marksizmu i socijalizmu", kako je zvanična propaganda označila njegove tekstove objavljene u inostranstvu, posebno knjigu "Nova klasa", u kojoj je razobličio prirodu komunističke diktature u Jugoslaviji.

Kaznu je izdržavao u Sremskoj Mitrovici. Za vrijeme robije, od 1957. do 1959. godine napisao je studiju "Knjiga o Njegošu". Na slobodu je pušten početkom 1958. godine.

Po puštanju iz zatvora, nastavio je sa pisanjem. Tada je završio i svoju knjigu "Nesavršeno društvo", gdje je komunizam upoređivao sa Morovom utopijom.

Zbog svog antikomunističkog delovanja, po drugi put je uhapšen 7. aprila 1962. godine i osuđen na 13 godina zatvora i ograničenje građanskih prava u trajanju od pet godina.

Đilas je svoju kaznu ponovo izdržavao u Sremskoj Mitrovici. Tu je dobio i teži napad slijepog crijeva, pa je operisan, a neki su pretpostavljali da je trovan u zatvoru.

Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, napisao je veći broj rukopisa i svakodnevno je vodio dnevnik.

Iz zatvora je izašao 1966. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.