Lord Oven - tvorac preteče Dejtonskog sporazuma
BIJELjINA - Evropska zajednica je na današnji dan 1992. godine ovlastila svog posrednika lorda Dejvida Ovena da pregovara o unutrašnjoj podjeli BiH, odnosno o mirovnom planu, i on je bio jedan od najdugovječnijih pregovarača, učestvovao je u formulisanju dva plana "Vens-Ovenovog" i "Oven-Stoltenbergovog".
Početkom januara 1993. godine, specijalni izaslanik generalnog sekretara UN Sajrus Vens i Oven započeli su pregovore o miru sa zaraćenim stranama.
Prijedlog, koji će postati poznat kao Vens-Ovenov mirovni plan, dijelio je BiH na deset poluautonomnih oblasti.
Vens-Ovenov plan nije imao jasno određene granice kantona jer su se očekivale konačne odluke pregovora između tri etničke grupe.
Iako je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić prihvatio sporazum 30. aprila, Narodna skupština ga je odbacila 6. maja i konačnu odluku prenijela na referendum.
Glasači u Republici Srpskoj su na referendumu većinom od 96 odsto odlučili da ne prihvataju plan, označavajući ga kao "varku".
Dejvid Oven je plan 18. juna proglasio - "mrtvim".
Imajući u vidu tempo kojim su se razvijale prilike u BiH tokom rata, plan je zastario i prije objavljivanja. To je bio posljednji prijedlog koji je trebalo da sačuva jedinstvenu BiH - ostali prijedlozi nudili su mnogo eksplicitniju unutrašnju podjelu.
Sajrus Vens je 1. aprila najavio ostavku na mjesto specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN. Na toj funkciji ga je 1. maja zamijenio norveški ministar spoljnih poslova Torvald Stoltenberg.
Oven-Stoltenbergov plan ili službeno Ustavni sporazum o Savezu Republika BiH bio je posljednji neuspješni mirovni plan za okončanje rata.
Prema ovom mirovnom planu, Savez Republika BiH činile bi tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvatala po jedan konstitutivni narod. Savez Republika BiH trebao je biti subjekt međunarodnog prava i članica UN.
Na čelu izvršne vlasti bilo bi tročlano Predsjedništvo, a predsjedavajući bi predstavljao BiH, s tim da bi se na tom položaju mijenjali članovi Predsjedništva na svaka četiri mjeseca. Odluke Predsjedništva donosile bi se konsenzusom.
Uz Predsjedništvo, nosilac izvršne vlasti bio bi Savjet ministara, koji bi se sastojao od "premijera, ministra spoljnih poslova i drugih ministara", a postavljalo bi ih Predsjedništvo.
Zakonodavno tijelo je, prema mirovnom sporazumu, trebalo da bude Skupština, koja bi se sastojala od 120 poslanika, s tim da bi se iz svake republike birala po trećina.
Sudsku vlast bi imali Vrhovni sud, Ustavni sud i Sud za ljudska prava.
Prema ovom mirovnom planu, svaka konstitutivna republika trebala je usvojiti vlastiti ustav, a pretpostavka nadležnosti bila je u korist republika.
Svaka republika trebala je upravljati svojim uniformisanim snagama, s tim da bi one imale proporcionalno uravnotežen nacionalni sastav.
Dodatkom je regulisano i eventualno izdvajanje iz Saveza Republika BiH tako da je određeno da se nijedna republika ne može izdvojiti bez saglasnosti svih republika. Svaka republika imala bi pravo uložiti žalbu Savjetu bezbjednosti na jednu od takvih odluka.
Alija Izetbegović, lider Muslimana, prvo je prihvatio taj plan da bi ga potom odbacio.
Na osnovu ovog plana, sačinjen je 1995. godine veći dio Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
