Godišnjica smrti Martina Lutera Kinga, čovjeka koji je dao glas, srce i život u borbi protiv rasizma

Agencije
Godišnjica smrti Martina Lutera Kinga, čovjeka koji je dao glas, srce i život u borbi protiv rasizma

King je rođen 15. januara 1929. u Atlanti. Majka mu je bila učiteljica, otac propovjednik. Odgajan je u vjerskom duhu.

"Crkva mi je uvijek bila drugi dom. Otkad me pamćenje služi, bio sam u ondje svake nedjelje", rekao je.

Postao je baptistički sveštenik u Montgomeriju, u državi Alabami, a 1953. godine oženio se dugogodišnjom djevojkom Koretom Skot Vilijams. Imali su četvero djece.

U borbu za građanska prava kreće 1955. godine nakon što je aktivistkinja Rosa Parks u Montgomeriju sjela u prednji dio autobusa rezerviran za bijelce i odbila ga napustiti. Po tadašnjim segregacijskim zakonima, crnci su morali sjediti otraga.

Rosa Parks je uhapšena, a King je poveo proteste koji su uslijedili.

Godinu poslije američki je Vrhovni sud presudio da je u gradskom prevozu razdvajanje po boji kože protivustavno.

King je stekao ugled širom nacije i zahvaljujući svojoj elokventnosti uspio je proteste proširiti u mnoge dijelove SAD-a.

U kolovozu 1963. godine očarao je zemlju govorom pred 250 hiljada učesnika Marša na Vašington. "Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po karakteru", rekao je.

Govor se danas smatra remek-djelom retorike, a 1999. u jednoj anketi izglasan je za najbolji govor u američkoj istoriji.

"Sanjam..." nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta.

Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o nezavisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropstvo, na slavni govor Abrahama Linkolna kod Getisburga, i na Bibliju.

Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Predsjednik Džon F. Kenedi u tom je periodu već bio predložio zakon o rasnoj jednakosti, ali ga nije mogao progurati u Kongresu. To će nešto više od pola godine nakon Kenedijevog ubistva u Dalasu uspjeti njegov nasljednik Lindon Džonson.

King je krajem 1964. dobio Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u istoriji. Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava. 

Već iduće godine izbili su veliki protestni marševi u Selmi, takođe u Alabami. King je ponovo bio na njihovom čelu. Iako je policija učinila sve da ih zaustavi, protesti su značajno pripomogli da se ubrzo nakon toga usvoji zakon o jednakom pravu glasa.

Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Većina i danas smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi "ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru".

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana