Fatalne Crnogorke koje su srušile Romanove

Bilo im je suđeno da odigraju odlučujuću ulogu u sudbini Ruske carevine i da na mističan način učine bližim njen kraj.

Crnogorski knez Nikola Petrović Njegoš bio je rusofil i svoje ćerke Milicu i Stanu poslao je da se školuju u Peterburgu, u Smoljnom institutu. Sestre su dovezle iz Crne Gore nepokolebivu vjeru u natprirodno, okultno, u magiju i mistiku. Poslije završetka školovanja sestre je očekivala odlična partija za udaju.

Godine 1889. na svečanoj večeri u čast crnogorskog kneza Nikole Petrovića Njegoša car Aleksandar Treći je podigao čuvenu zdravicu: Pijemo za zdravlje jedinog mog prijatelja – kneza crnogorskog. Upravo tada je bila objavljena vjeridba crnogorskih princeza sa predstavnicima Doma Romanovih, rođacima cara Aleksandra Trećeg – Petrom Nikolajevičem i Georgijem Lejhtenborskim. Ipak još prije vjenčanja Crnogorke su počeli da uvode u zvanični carski krug. Pozivali su ih na doručak, na večere, gdje su često sjedele pored cara, s desne i lijeve strane, što je bilo znak velike naklonosti.

Brak Milice i Petra Romanova bio je vrlo srećan, mada se u višim krugovima govorilo da su Milici u njenim „ljubavnim" stvarima usrdno pomagala tri maga, pozvana ili iz Pariske akademije okultnih nauka, ili iz same Crne Gore. Ali porodični život Anastasijin nije bio tako srećan. Njeni odnosi sa mužem su bili prilično komplikovani, nisu pomagale ni spiritističke seanse sa nekakvim "mesjeom" Filipom, koga je Anastasija pozvala iz Francuske u pokušaju da spase svoj porodični život.

Georgij Lihtenbergski je priznao da svoju ženu nije volio nijedan dan. Anastasija je često bila u gostima u kući svoje sestre Milice i tamo se upoznala sa velikim knezom Nikolajem Nikolajevičem. Tada je njen brak postojao samo formalno, i Stana je činila sve da se on i pravno raspadne.

U razgovorima sa caricom žalila se na svoj nesrećni brak, igrala ulogu mučenice i molila da joj se pomogne oko razvoda. Stanin razvod ne samo da je provocirao osjećaj sveopšte dopuštenosti među drugim predstavnicima Doma Romanovih, već je izvazvao i talas sličnih molbi caru Nikolaju Drugom.

Ovu modu razvoda nazvali su društvenim čirom. Za sklapanje drugog Staninog braka sa Nikolajem Nikolajevičem bilo je potrebno dobiti dozvolu Svetog sinoda, jer po zakonima Crkve – dva rođena brata nisu mogla da se ožene dvijema rođenim sestrama. Ali ovdje je ulogu odigralo prijateljstvo sa carskim bračnim parom i zabrana je bila izbjegnuta.

U međuvremenu Peterburg je zapljusnuo talas misticizma. U gradu se pojavilo mnoštvo salona, gdje su održavane spiritističke seanse sa onostranim svijetom. Milica i Stana su bile na carskom dvoru glavni stručnjaci za razne magove i čarobnjake. Caricu Aleksandru Fjodorovnu onostrani svijet je očarao. Ona je tako maštala da rodi naslijednika! Crnogorke su joj obećale ispunjenje svakog sna. Na koljenima su se klele da će carica roditi dječaka.

Kako bi pomogle Aleksandri Fjodorovnoj da začne naslijednika, Milica i Stana su često vodile na dvor jurodive, božje ljude i šarlatane, kako su ih nazivali savremenici. Ali radost od rođenja naslijednika nije bila dugotrajna – dijete je bilo oboljelo od hemofilije. Sestre su počele da ubokeđuju carsku porodicu da će izlokečiti dokete. I tada se pojavio na dvoru starac iz Sibira, Grigorije Rasputin – Raspućin. Postepeno, on je stekao neograničeno povkerenje i naklonost carske porodice do te mkere da je čak naređivao da se imenuju pojedini ministri ili da im se da ostavka.

Grigorij Raspućin je zaista posedovao neki dar, sposobnost, kako su tada govorili, da „zagovara krv". On je mogao da zaustavlja krvarenje i olašava muke prestolonaslednika. I zato je carica htela da ga ostavi pri sebi, jer napadi su se careviću dešavali često. Neki smatraju da su crnogorske princeze pokušavale preko Raspućina da utiču na mišljenje cara i da na taj način sprovode željenu politiku prema Crnoj Gori. Moguće da je upravo to bio razlog zahlađenja odnosa Milice i Stane sa caricom. Toplo prijateljstvo među njima smenila je hladna ozlojeđenost.

Jedan od razloga takve promjene u odnosima za istoričare je i kampanja koju su Milica i Stana vodile protiv cara Nikolaja Drugog.

One su svim sredstvima pokušavale da uzdignu Staninog muža, velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča, u to vrijeme vrhovnog komandanta. Na primjer, u Kijevu one su dijelile njegove portrete ispred Kazanskog sabora, dok se u njemu odvijala služba u čast ruskog cara. Očigledno sestre su računale na narodno raspoloženje. Vidjele su da se u vrijeme Prvog svjetskog rata u narodu pojavila mržnja prema svemu njemačkom, to se odražavalo i na caricu.

Do Aleksandre Fjodorovne su stizale glasine da žele da je zatvore u manastir, cara da svrgnu i da stave na presto velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča. Tada bi Stana bila carica.

Ali političke planove Crnogorki omio je revolucionari talas. One su morale da provedu ostatak svog vijeka u izgnanstvu. Prvo su Milica i Stana živjele kod sestre u Italiji, zatim su pobjegle u Egipat. Do posljednjih dana nije ih napuštala nada da se vrate u Peterburg, ne shvatajući koliko su njihove mistične zabave i političke intrige promijenili lice Rusije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.