Da li znate ko je bio brat Mileve Marić?

www.istorijskizabavnik.rs
Da li znate ko je bio brat Mileve Marić?

Ime Mileve Marić dobro je poznato najvećem dijelu srpske javnosti. Poneko će još znati da vam kaže i da je slavna naučnica rođena 1875. u bogatoj porodici u Titelu u Vojvodini kao najstarija od troje djece. Ipak, o sudbini njenog mlađeg brata Miloša većina ljudi neće znati da kaže apsolutno ništa.

O Milošu Mariću u Srbiji ima malo tragova. On se pominje u jednoj rečenici “Enciklopedije Novog Sada”, posvećeno mu je manje poglavlje u knjizi “Mileva i Albert Ajnštajn”.

Nedavno se, u društvu sestre i oca, našao i na informativnoj tabli na kući u Novom Sadu u kojoj je dio svog života provela srpska naučnica Mileva Marić Ajnštajn.

Zato najveći broj Srba ne zna da je najmlađe dijete porodice Marić bilo podjednako, ako ne i više, genijalno kao i najstarije, da je riječ o naučniku svjetskog glasa koji je zadužio generacije ruskih naučnika, kao ni da iza projekta kloniranja stoji upravo ovaj Srbin.

Marićima su, nakon dvije rođene djevojčice, umrla dva muška djeteta, pa je Miloš, po rođenju 1885. po starom srpskom običaju, dobio očevo ime.

Završio je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, a budući da je poticao iz imućne porodice upisao je 1902. medicinu u Klužu, pa nastavio usavršavanje u Parizu i Švajcarskoj.

Tokom boravka u Bernu Miloš je stanovao kod sestre i njenog muža Alberta i bio svjedok zajedničkog naučnog rada para Marić-Ajnštajn, ali je po završetku studija, napustio njihov dom i vratio se u Kluž, gdje je započeo ljekarsku praksu.

Zarobljen u Rusiji

Miloš je tu dočekao izbijanje Prvog svjetskog rata i opštu austrougarsku mobilizaciju. Dospio je najprije na južni front, gdje su se vodile borbe protiv Srbije, ali je ubrzo prekomandovan na sjeverni front, protiv Rusije.

Tu je zarobljen ali je, nakon što su Rusi čuli za njegovo srpsko porijeklo, kao i činjenicu da je bio ljekar, poslat u Lefortpovsku vojnu bolnicu u Moskvi.

Mladi srpski ljekar se tu sprijateljio sa čuvenim revolucionarom Belom Kunom. Ovo poznanstvo mu je faktički dalo odriješene ruke kada su u pitanju naučni eksperimenti i dalje usavršavanje.

Do kraja rata ostao je kao ljekar u bolnici, ali se takođe bavio proučavanjem na katedri histologije Moskovskog univerziteta. Zatim je prešao na katedru histologije Dnjepropetrovskog medicinskog instituta.

Ni do danas nije razjašnjeno zašto se doktor Miloš Marić po okončanju rata nije vratio u Srbiju. Ruski izvori kažu da je održavao prepisku sa sestrama, ali ta pisma nisu sačivana.

Pouzdano se zna da se iz rata javio roditeljima 1916. godine, zatim 1924. i nikada poslije toga. Kako godinama nije stizao nikakav glas o njemu, porodica ga je proglasila nestalim i, vjerovatno, pokojnim.

A to nije moglo biti dalje od istine. U dalekoj Rusiji, doktor Miloš Marić iz korijena je mijenjao poznatu medicinu i stvarao istoriju.

Prije osam decenija klonirao ćeliju

Sa svojih 45 godina, Miloš Marić je 1930. izabran za šefa katedre za histologiju na Univerzitetu u Saratovu. Prije njega, katedrom je rukovodio čuveni naučnik B. A. Pavlov.

Ruski genetičari i danas će vam reći da je ime Miloša Marića u njihovoj zemlji neka vrsta naučne svetinje. Upravo on bio je jedan od prvih ljudi koji su uspješno stvorili identičnu kopiju ćelije i još tada, prije više gotovo osam decenija, postavio temelje oblasti medicine koja se danas zove kloniranje.

"Uporedo sa njegovim naučnim interesovanjem u oblastima mitoze i amitoze (indirektne i direktne deobe ćelija), dr Marić je radio pripreme za proučavanje nervnog sistema, ali je Veliki otadžbinski rat prekinuo te radove koji su publikovani tek poslije rata i poslužili kao osnova za tri doktorske disertacije", zapisao je ruski naučnik G. A. Kabolov u Saratovu 1986. godine.

Marićev puni naučni procvat još jednom je prekinuo rat. Nakon što je Hitler napao Sovjetski savez 1941. srpski naučnik je pozvan u Crvenu armiju i raspoređen na moskovski front, piše Istorijski zabavnik.

I tako je sudbina htjela da se brat Mileve Marić Ajnštajn, doktor Miloš Marić nikada ne vrati u Srbiju. Izuzetno narušenog zdravlja preminuo je 1944. godine, ne dočekavši kraj rata.

Počiva u Saratovu, gdje odstoji spomen-soba posvećena našem genijalnom sunarodniku kojeg je domovina, eto, zaboravila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana