Vojislav Perišić, gastroenterolog, o imunitetu i pravilnoj ishrani: Grožđe i limun utiču i na efikasnost vakcina

Veljko Zeljković
Vojislav Perišić, gastroenterolog, o imunitetu i pravilnoj ishrani: Grožđe i limun utiču i na efikasnost vakcina

Način na koji se hranimo i svakodnevno gradimo naš imunitet utiču i na to koliko će naše tijelo imati efikasno izgrađene odbrambene mehanizme protiv raznih bolesti pa i protiv aktuelnog virusa korona.

Kaže ovo u intervju za “Glas Srpske” poznati beogradski pedijatar i gastroenterolog Vojislav Perišić, koji je svoje bogato profesionalno iskustvo sticao radeći za neke od najpoznatijih svjetskih klinika, od Velike Britanije, do Japana.

- Priroda nam je dalo mnogo stvari s kojima se možemo boriti protiv virusa korona i posljedica koje nastaju kod oboljelih, a tu se prije svega ističu namirnice koje u sebi sadrže beta glukane, koji sprečavaju pojavu tromboza i embolija. U Japanu su se oni čak venski davali i bolesnicima koji se oporavljaju od operacije, kao i onima koji boluju od karcinoma, jer “jure maligne ćelije”. Beta glukani su antioksidansi, a kada dođe do upalnog procesa, oni neutrališu slobodne radikale, izuzetno imaju strateški značaj i mnogo mi je drago da narod u poslednje vreme to sve više koristi - istakao je Perišić, koji posljednjih nekoliko godina dolazi i u Banjaluku, gdje pomaže oboljelim, ali i prenosi svoje znanje svojim mlađim kolegama.

GLAS: Da li način na koji se hranimo može uticati i na efikasnost vakcina protiv virusa korona?

PERIŠIĆ: Svakako da može. To se prije svega odnosi na antioksidantne materije koje se nalaze u pojedinim životnim namirnicima, poput grožđa, limuna, ananasa, mandarina, banana, ali i na, recimo, papriku ili paradajz.

Sve voće i povrće koje u sebi sadrži ove materije je dobro, jer one imaju uništavajući efekat na oksidante u našim telima. U tom smisli, pomenuto voće i povrće “diže” dejstvo vakcina, koje stvaraju antitela. Ta antitela, uz antioksidantne materije, postaju vrlo snažan spoj i moćna odbrana protiv svih opasnih virusa.

GLAS: Kojim još namirnicama možemo ojačati naš imunitet?

PERIŠIĆ: Moraju se koristiti namirnice koje su pre svega sveže i bez konzervanasa. One angažuju našu jetru i imuni sistem u eliminaciji štetnih materija koje su potencijalno toksične. Kada koristimo hranu s konzervansima, naš organizam nema više prostora da se bori sa virusima. Treba se što prirodnije hraniti.

Znači imamo jabuku, grožđe, paradajz, papriku, a sada i kiseli kupus. Treba forsirati upotrebu tih i sličnih namirnica da bismo ojačali naše odbrambene sisteme. Ove namirnice pogotovo treba davati deci. Zelena pijaca je mesto gde se sve to treba kupovati.

GLAS: Kako na tim pijacama i u tržnim centrima prepoznati ono što je zdravo za naš organizam?

PERIŠIĆ: Treba kupovati kod naših seljaka. Ako to radimo u tržnim centrima, onda svako voće i povrće treba dobro oprati, da bi se skinuli razni pesticidi sa njihovih površina, jer oni opterećuju naš organizam i imuni sistem. Blokiraju ga. I to je ključna stvar.

Verovatno ste mnogo puta kupili jabuke čija je “koža masna”, a taj sloj predstavlja u stvari ksenobiotik. U tim slučajevima te plodove treba potopiti bar na 15 minuta u sodu bikarbonu ili sirće i onda dobro oprati pod mlazom vode.

GLAS: Šta Vi ujutro najčešće jedete i zašto, da li radije popijete čaj ili kafu?

PERIŠIĆ: Za decu je najbolja bela kafa sa cigurom, odnosno cikorijom. Radi se o ljekovitoj biljci, čiji se ispečeni i samljeveni koren može koristiti umesto zrna kafe. Ta biljka u sebi ima puno antioksidansa. Oni stariji bi trebalo da piju “normalnu” kafu, jer je kofein takođe moćan antioksidans.

Znači jutarnja kafa je više nego zdrava i poželjna i tada ima najveći efekat naš mozak. Pet šolja kafa dnevno ja popijem na “prazan stomak”, ali to ne znači da bi i drugi toliko trebali. Ako se bavite poslom koji zahteva koncentraciju, onda je ujutro obavezno treba popiti.

GLAS: Šta ujutro pojesti da bismo pokrenuli naše motore?

PERIŠIĆ: Ujutru se budimo i imamo uzbuđenje čitavog organizma pa i želuca, koji luči mnogo kiseline. Onda želudac radi “na leru”, bez mnogo hrane, ako niste doručkovali. Moja je preporuka - jedno jaje, kuvano, jedno parče žute slanine i jedan bareni paradajz, zbog vitamina C. Ako se pitate zašto baš slanina, ona ima beta karotena. Ja je jedem svako jutro.

Kada dođu hladniji dani, trebalo bi početi sa jednim antiupalnim koktelom voća. Sve što ima žutu boju jedite za doručak. Grejpfrut, pomorandža i ananas su tu ključni. To treba uzeti na prazan stomak, da bi se bolje apsorbovalo. Doručak je svetinja. U starim domaćinskim porodicama on je trajao po pola sata i to se moralo poštovati.

GLAS: Kako je došlo do toga da smo mast gotovo izbacili iz upotrebe i zamijenili uljem. Ako se ne varam, Vi smatrate da je ona zdrava i neophodna u svakodnevnoj ishrani?

PERIŠIĆ: Njena hranjivost je potvrđena u svetskoj stručnoj literaturi. Utvrđeno je kako je ona više nego zdrava i neophodna. Žuta mast u sebi sadrži aminokiseline koje su slične onima koje u sebi imaju ribe iz Severnog mora. Ona je bolja od lososa. Većina lososa koji se kupuje u svetu je “veštak”.

Takođe, oko 48 odsto sadržaja masti čine nezasićene masne kiseline iste one koje sadrži i maslinovo ulje. A kako je došlo do toga da se ona izbaci iz upotrebe pa zbog velike proizvodnje uljarica.

Velike kompanije su nam jednostavne nametnule ulje te bombardovale vestima kako je mast navodno štetna. To je tužno, ali istinito. Ta industrija nam je nametnula novi način ishrane, a koji nije zdrav.

GLAS: Kada ste pomenuli maslinovo ulje, kako da prepoznamo ono koje je dobro?

PERIŠIĆ: Dve kašike maslinovog ulja imaju dejstvo kao da ste popili protivupalni lek. Ako unesete svakog dana dve kašike maslinovog ulja, to je kao da ste uzeli “ibuprofen” i to od 500 miligrama. Naš organizam je u permanentnom stanju upale, a čim imamo upale, odmah smo i u riziku od bolesti. Najkvalitetnije maslinovo ulje nosi oznaku devičanskog ili ekstradevičanskog, a ona koja se lako provide izbegavajte. To je integralno ulje.

GLAS: Kada se kaže hraniti se zdravo, to sigurno ne podrazumijeva da jedemo samo salatu?

PERIŠIĆ: Apsolutno ne, ona samo treba da bude dopuna svakodnevnoj ishrani. Da se razumemo, svaki dan bi trebalo da pojedemo 250 grama mesa i dvije, tri voćke. Kada su u pitanju salate, najbolji je kiseli kupus, idealna hrana u zimskom periodu, zbog svojih antioksidanasa i vitamina. I zbog toga ga treba što više koristiti.

Spomenuo bih i jaja. Ona su gotovo zanemarena u ishrani, a trebalo bi pojesti bar jedno dnevno. Trebalo bi i više koristiti i domaće jabukovo sirće. Jednom prilikom vratio sam se umoran s puta. Kada sam popio malo ovog sirćeta, ono me je odmah okrepilo. Nakon pola sata bio sam potpuno “svež”. Treba ga uzimati nerazblaženog i sa malo meda. I to ne samo zbog ukusa, već antiupalnih dejstava koje med ima.

GLAS: Poznati smo i kao veliki ljubitelji hljeba. Neki ga jednu čak i uz špagete. Koji Vi jedete i zašto?

PERIŠIĆ: Jedem onaj od heljde. On je obavezan u mojoj ishrani. Heljda u sebi nema glutena, ali ima beta glukana, vlaknastog tipa šećera. To su hemijska jedinjenja koja pomažu odbrani organizma od raznih infekcija. Ako neko nije u prilici da jede ovaj hljeb, trebalo bi bar od zobi, žitarice koja u sebi ima kapitalne oksidanse. Njega bi trebalo davati i deci ujutro, ako ništa drugo onda u vidu ovsenih pahuljica. Žene su ranije deci davale kvasac. Pitajte vašu baku da li se seća da je ona vašim roditeljima davala kvasac? U pekarskom pivskom kvascu ima i beta glukana, a ja se sećam kada sam bio mlad da smo uzimali, posebno kod onih koji su imali akne, pekarski kvasac.

GLAS: U jednom gradu u Srbiji odlučeno je da pečenjare, kiosci brze hrane i restorani ne koriste čvrsta goriva za spremanje hrane, odnosno ugalj. Zbog čega je to učinjeno?

PERIŠIĆ: Urađeno je to zbog kancerogenih materija koje se nalaze u dimu. Kada se na njemu peče, od ćumura mora nastati žar, a ne da i dalje gori i ispušta dim. Taj dim, sadrži mikro partikule i toksične ugljovodonike. Dakle, ćumur mora da izgori i da ostane žar pa tek onda vi nastupate i stavljate meso na roštilj.

GLAS: Sve više je ljudi koji se žale na želučane probleme, ali i nadutost. Koji su najčešći uzroci te kako se boriti protiv toga?

PERIŠIĆ: Radi se o nesposobnosti varenja hrane. Neke karbohidrate poput skroba pojedini ljudi teško vare. I oni fermentiraju u našem probavnom sistemu, izazivajući nadutost. Negde oko 16 odsto ljudi ima tih problema. I to sve dovodi, a što je interesantno, i do poremećaja pažnje. Kada jedemo krušku, šljivu, breskvu, kajsiju, pasulj, grašak, karfiol ili recimo brokule, u našem organizmu se oslobađaju gasovi. To čak čine i čaj od kamilice ili recimo med. I o tome treba voditi računa. Čak i vrhunski specijalisti malo znaju o tome.

GLAS: Kako objašnjavate da i djeca sve više obolijevaju od dijabetesa, da li to ima veze sa genetikom ili...?

PERIŠIĆ: Nije samo genetika. Mnogo je tu faktora. A kako da roditelji prepoznaju da im dete ima dijabetes pa ono obično tada slabo napreduje, ima slab apetiti i uvećan obim stomaka.

GLAS: Često ste upozoravali i da se treba obratiti velika pažnja prilikom kupovine flaširane vode.

PERIŠIĆ: Flaširana voda je vrlo često obogaćena “svim i svačim. Treba uzimati nisko natrijumsku vodu, onu sa visokih nadmorskih visina, gde nema mnogo industrije. Ta voda prolazi kroz zemlju i stenje i dobijamo visokomineralnu vodu. Jedan sastojak flaširane vode je posebno opasan za ljude koji često imaju zdravstvene probleme, odnosno kardio-vaskularne bolesti. Ako pogledate etiketu na kojoj su sastojci, videćete sadržaj natrijuma i on ne sme da pređe određenu vrednost. Ako ima do 50 miligrama po litru, onda je to u redu.

Oprezno sa gladovanjem i držanjem dijeta

GLAS: Šta mislite o mnogobrojnim dijetama te kako one utiču na naš organizam?

PERIŠIĆ: Ne valja gladovati, to iscrpljuje organizam. Jednom mi prijatelj koji je inače hirurg reče kako bi me voleo operisati. Kada bih legao na sto, imao bih dobru zalihu masti za oporavak. A mršavi ljudi se teže oporavljaju. Na osećaj sitosti ili gladi utiču naši hormoni i kada se oni poremete gladovanjem, to nije dobro. Ako ste na dijeti, ne smete sedmično da izgubite više od 250 grama. To je jedan kilogram mesečno. Neko će reći “samo” jedan kilogram, ali sve preko toga ne valja za homeostazu. Kada gojazni krenu na rigoroznu dijetu, jetra im se pogoršava, posebno ako ujutro ne jedu. Našim moždanim ćelijama treba glukoza pa kako će da rade bez hrane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana