Vojin Grubač, politički analitičar, o dešavanjima u Crnoj Gori: Đukanović leti iznad provalije

- Dakako, Milo Đukanović je i dalje u stanju da represivnim aparatom funkcionere svoje partije drži na “okup”, ali je to nemoguće uraditi sa glasačkim tijelom od kojeg mu se bar pedeset odsto otrglo kontroli - kaže Grubač dodajući kako Đukanović svoj let u provaliju sada pokušava riješiti glumljenjem samouvjernosti i oštrinom retorike, koju stalno pojačava, misleći da građane i dalje može dizati na strah.

Prema riječima ovog analitičara, Đukanović je osim vjerske izazvao i političku krizu, gomilajući probleme u državi brzinom svjetlosti.

- Umjesto referenduma o spornom Zakonu, on misli da će pobjeda na pokradenim izborima biti potvrda podrške tom nenormalnom zakonu, što je drska zamjena teza i bezobrazluk. Ukoliko se desi da i ovog puta pokrade izbore,  masovni protesti će biti još jači i obimniji. Ne samo  vjerski, već će se desiti i politički. koje će pokrenuti opozicione partije - istakao je Grubač u intervjuu za “Glas Srpske”.   

GLAS: Međunarodne organizacije godinama upozoravaju kako je korupcija duboko ukorijenjena u gotovo sve pore društva. S druge strane, Đukanović već decenijama vlada takvom Crnom Gorom. Kako mu to polazi za rukom?

GRUBAČ: Recept je vrlo prost - teška krađa na svim izborima. Đukanović ne dozvoljava pročišćavanje biračkih spiskova na kojima ima minimum 52.000 fantomskih glasača. Crna Gora zvanično ima 620.000 stanovnika, od čega 140.000 maloljetnika, pa birački spisak ne može da ima više od 480.000 birača. Ipak, birača u sadašnjem biračkom spisku ima 532.000,  odnosno 52.000 fantoma. Osim toga, režim ima “glasače” sa nekoliko ličnih karata, a uoči izbora avionima se u Crnu Goru “desantiraju Bošnjaci i Albanci” iz inostranstva, koji su mu sigurni glasači, a koji osim besplatnog prevoza dobijaju i  novčanu nadoknadu. Režim ima apsolutnu kontrolu državnih medija koji danonoćno satanizuju opoziciju, a tokom izbora od struktura DPS-a standardno ide ucjena činovnika svih nivoa i njihovih porodica i kupovina kontrolora opozicije na glasačkim mjestima.

GLAS: Da li očekujete da do 12. jula, do kada je Mitropolija dala rok, bude povučen sporni Zakon?

GRUBAČ: Dogovor je nemoguća varijanta! Nakaradni Zakon o slobodi vjeroispovijesti  je protivustavni akt jer krši sedam članova Ustava, što znači da je Đukanović napravio puč, te da on trenutno nelegalno obavlja svoju funkciju. Može se zaključiti da se u Crnoj Gori zavela otvorena diktatura bez principa i pravila igre. Sa režimom koji brutalno krši Ustav nemoguće je voditi pregovore, a nije logično da Crkva bude saučesnik u gaženju ovog najvišeg državnog akta.

GLAS: Šta će biti nakon ovog datuma, očekujete li da vlasti dodatno zaoštre odnose, te da i vojska bude upotrijebljena?

GRUBAČ: Nakon ovog datuma će biti ista situacija kao i sada, gdje Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv virusa korona ima zadatak da restriktivnim i selektivnom mjerama “zakonski zabrani” litije, dok se imovina SPC ne prevede u državno vlasništvo i brzo ne rasproda, odnosno razgrabi kao što se desilo sa cjelokupnim državnim vlasništvom do sada. Zadatak tužilaštva je da što više protestanata drakonski kazni.

GLAS: Zašto se međunarodna zajednica otvorenije nije uključila u rješavanje ovog problema?

GRUBAČ: General-potpukovnik Frenklin Ben Hodžis, bivši glavnokomandujući američkih kopnenih snaga u Evropi, svojevremeno je ocijenio da je SPC glavna prijetnja za dovršavanje posla na Balkanu, jer se preko nje širi ruski uticaj. Po toj matrici borbe, protiv SPC je i donesen antipravoslavni zakonski akt koji u sebi nosi i opasne elemente šovinističke podmuklosti. Naime, prije njegovog izglasavanja režim je potpisao posebne ugovore sa Svetom stolicom i IVZ kojima su se te dvije vjerske organizacije zaštitile od pljačke imovine i miješanja u njihove unutrašnje stvari od strane države. Kada su to uradili, režim je političkim poslenicima islamske i rimokatoličke vjeroispovijesti rekao - “hajdemo sada svi zajedno da izglasamo zakon i borimo se protiv SPC”, glumeći kako on jednako važi za sve religije. Dakle, osim udara na SPC mi ovdje vidimo otvorenu režiju međuvjerskog konflikta na osnovama duplih standarda.   

GLAS: Vlast pokušava stvoriti utisak da je zemlja ugrožena od strane velikosrpske i ruske politike. Koliko u tome ima istine?

GRUBAČ: Uticaj ruske politike je ravan nuli, jer Kremlj zna da je to prostor poklopljen NATO-om, pa se potpuno isključio iz dešavanja, jer ne želi igrati strašilo u ovoj podloj igri. Što se tiče Srbije, ona je nemoćna čak i u vezi srpskih enklava na sjeveru Kosmeta, tako da se i ona isključuje kao faktor na dešavanja u Crnoj Gori. Protestne litije su autohtoni, samonikli pokret pravoslavnih Srba i Crnogoraca, veličanstvena pojava duha pravoslavnog naroda kojima podrška dolazi i od istaknutih pojedinaca iz drugih konfesija. Znači, prije će biti da režim forsira priču o destabilizaciji da bi opravdao svoje kršenje Ustava i dobio pomoć od NATO-a.

GLAS: Đukanović je nedavno prvi put javno rekao da je krajnji cilj obnova crnogorske crkve i zaokruživanje crnogorskog identita.

GRUBAČ: Režim već ima registrovane dvije pseudopravoslavne kvazicrnogorske crkve, od kojih jednu vodi Miraš Dedeić, a drugu Lav Lajović. One su formirane uz pomoć pseudopravoslavnih crkvi Italije, što je očita jezuitska priča. Kako su one propale, jer su vještačke tvorevine i nemaju vjernika, šef režima je najavio stvaranje svoje partijske crkve. Nedavno se dogodio susret mitropolita Amfilohija, te episkopa Joanikija i Atanasija sa Đukanovićem i premijerom Duškom Markovićem. Režim je njima dao nepristojnu i šokantnu ponudu da SPC u Crnoj Gori bude filijala, nekakva igračka kojom će upravljati DPS.

GLAS: Đukanović govori i o zaokruživanju crnogorskog identita.

GRUBAČ: Šef režima projektuje nekakav skaredni “novi identitet” na osnovama kršenja Ustava koji jamči i štiti identitet građana. Dakle,  identitet ne može i ne smije “da se gradi” silom države, već samo konstatuje i poštuje. Identitet je slojevita kategorija. To je stečena kategorija spletom istorijskih okolnosti, kojoj je dodato pravo svakog građanina da slobodno sebe definiše kako god poželi. Recimo, u Crnoj Gori, i Srbi i Crnogorci danas masovno izlaze na molebane i litije i odbacuju dvije parapravoslavne režimske crkve. Pravoslavni narod u Crnoj Gori jezik naziva odrednicama - srpski ili crnogorski, ali odbacuje režimski projekat takozvanog “crnogorskog jezika” kojeg je vodio opskurni Adnan Čirgić. Taj “crnogorski jezik”, kojeg su pravila dvojica hrvatskih lingvista koji su srednje školovanje završili u franjevačkim školama, što nije slučajno, jednako su odbacili srpski i crnogorski lingvisti u Crnoj Gori kao vještačku tvorevinu, anahronu, s jako izraženim kroatizmima.   

GLAS: A šta kaže istorija?

GRUBAČ: Što se tiče istorijskog nasljeđa, u Kraljevini Crnoj Gori, kralj Nikola i narod su sebe definisali čistim i pravim Srbima tri vjere: pravoslavne, islamske i rimokatoličke, koji govore srpskim jezikom. Kuriozitet je da su i Albanci rimokatolici, takođe tada tretirani Srbima koji su “zaboravili srpski jezik igrom istorijskih okolnosti”.  Crnogorac je bila nadnacionalna odrednica, jako moćna, jer je nosila oreol slave i odnosila se samo na pravoslavni dio stanovništva. Takvo samodefinisanje je bilo i poslije 1918. jednako kod svih - bjelaša, zelenaša i komunista sve do 1945. godine, Zato se bez problema, opštom voljom pravoslavnog naroda Crne Gore 1920. desilo prirodno stapanje Pravoslavne mitropolije crnogorske, Karlovačke patrijaršije i Beogradske mitropolije u SPC. Đukanović sada govori kako se 1918. i 1920. desilo “ukidanje crnogorske crkve” i da je “SPC okupatorska crkva”, što u crnogorskoj istoriji nikad niko nije izrekao. To nikad nije rekao čak ni ekstremni crnogorski političar Sekula Drljević, koji je svoju karijeru završio u NDH, što je najbolji pokazatelj kakav ideološko iskičmljeni režim danas vlada.

GLAS: Kako komentarišete to što vlast nikada nije reagovala na otvorene pretenzije pojedinih hrvatskih političara ka dijelovima crnogorske teritorije?

GRUBAČ: Nije reagovao na otvorene ili uvijene pretenzije koje dolaze iz Hrvatske ili Albanije zato što u njima vidi saveznike za kontrolu pravoslavnog naroda Crne Gore. Strateški cilj Đukanovića je vladanje Crnom Gorom protiv volje većine pravoslavnih Srba i Crnogoraca. Nedavno je predsjednik Hrvatske doputovao u Crnu Goru ratnim brodom “Omiš”,  a hrvatski “ekspert” Davor Đenero je rekao da je time poslata jasna politička poruka, navodeći da “Hrvatska razumije da je Crna Gora u teškoj situaciji, a da pritisak Srbije nikad nije bio ovako otvoren”.

Referendum o zakonu

GLAS: Zašto vlast ne raspiše referendum o spornom zakonu?

GRUBAČ: Ankete pokazuju da ga odbacuje 80 odsto građana Crne Gore, uglavnom pravoslavaca. Neophodno je pročistiti biračke spiskove, a potom zakon dati na referendum. Sumnje nema da bi taj zakon 90 odsto Srba i Crnogoraca odbacilo. To šef režima zna, pa isključuje tu varijantu. Dakako, taj zakon bi bio na odvojenoj referendumskoj provjeri, o njemu bi posebno glasali građani islamske i rimokatoličke vjeroispovijesti. Oni bi odredili da li su za ovakav zakon ili za posebne ugovore koji je država sklopila sa IVZ, odnosno, Svetom stolicom. Niko ne sumnja da bi i oni sa procentom 99,99 odsto njega odbacili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.