Stefan Lupino za Glas Srpske: Skulptura pobijedila obnaženu fotografiju

Sanja Amidžić
Stefan Lupino za Glas Srpske: Skulptura pobijedila obnaženu fotografiju

U pripremi je nova izložba skulptura u Americi i Australiji, kao i velika izložba u Zagrebu na kojoj će biti predstavljena retrospektiva "lupinizma", čime se aktivno bavim već deset godina.

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" Stefan Lupino, umjetnik koji je nedavno učestvovao na izložbi "Sedam svjetskih umjetnika" u Njujorku gdje je izložio četiri skulpture koje su ocijenjene kao najbolje.

Lupino otkriva kako je nakon 20 godina bavljenja fotografijom obnaženih žena koje su ga proslavile, počeo da se bavi skulpturom, vajarstvom i slikanjem na platnu.

* GLAS: Fotografijom ste se bavili skoro dva vijeka. Odakle je potekla ideja da se počnete bavite izradom skulptura?

LUPINO: Spontano. U početku sam krenuo sa izradom skulpturalnih stolica, ogledala i stolova. Kada sam vidio da mi ide, počeo sam da izrađujem i druge oblike tako da se već deset godina bavim ovim poslom. Međutim, u posljednjih pet godina aktivnije se bavim vajarstvom i imam više od 70 napravljenih skulptura koje su veće od dva metra. Kad su vidjeli moje radove kritičari nisu znali gdje da ih svrstaju i nazvali su ih jednim novim pravcem, "lupinizmom".

* GLAS: Budući da ste u Ameriku došli kao umjetnik iz Evrope, kako ste bili prihvaćeni od strane tamošnje publike?

LUPINO: Tamo su me jako dobro prihvatili. Za njih sam bio Lupino koji samo slika gole žene kao i ovdje. Ali kada sam prešao na skulpturu to je za njih bio šok i nisu mogli vjerovati da sam se odlučio baviti skulpturama. Odnosno, pitali su se kako sam se mogao transformisati iz onog čim sam se bavio skoro dva vijeka.

* GLAS: Možete li uporediti našu umjetnost sa umjetnošću Amerike?

LUPINO: Naravno, to je jedno veliko globalno selo. Kod nas je sve copdž – paste, odnosno ovdje se sve kopira ono što se radi u Americi, ali suština kvaliteta je ista. Nije to velika razlika, ali to je u Americi na jednom drugom nivou, lakše se prepozna originalnost, a kod nas se većinom samo prepoznaju kopije.

* GLAS: Upoređuju Vas sa Pikasom, Dalijim i drugim svjetskim umjetnicima. Kako to komentarišete?

LUPINO: Pa da, oni su zbog svoje avangardnosti u početku bili privlačni. Isto tako se za mene sada interesuju, jer je to što ja radim šok za ljude. Kritičari kažu da je skulpturalizam umjetnost budućnosti, da je to preavangardno, prenapadno za ovaj period. To su sve neke od reakcija na moje radove. 

* GLAS: Zbog čega je bavljenje fotografijom otišlo u drugi plan?

LUPINO: Malo sam to redukovao, jer u današnje vrijeme svi prave fotografije. Fotografija je zaista na niskim granama, nema više toliko specijalizovanih časopisa za profesionalne fotografije, obični časopisi uzmu fotografije sa "ajfona" i objave. Sve je to postalo jako devalvirano i ja sam to osjetio. S druge strane, osjetio sam da moram nešto drugo da radim. Skulpturalizam je za mene veća umjetnost od fotografije, jer sa deset odsto energije radim fotografiju, dok za skulpturalizam treba sto odsto.

* GLAS: Odakle su poticale ideje za Vaše fotografije?

LUPINO: Većinom moja inspiracija su bile žene, goli likovi, što me je i proslavilo. Međutim, radio sam dosta i humanitarne fotografije, slikao sam djecu oboljelu od Daunovog sindroma, zatim sam dosta slikao i portrete. Međutim, bez obzira na to angažovanje ljudi su me prepoznavali po tome što sam slikao gole žene.

* GLAS: Slikali ste mnoge svjetske zvijezde iz mode, muzike i filma. Možete li nam opisati kakva je bila saradnja sa njima?

LUPINO: Uskoro izlazi knjiga o mojim fotografijama na kojima se nalaze sve te brojne zvijezde iz muzike, mode i filma. Međutim, nikad nisam patio da slikam te ljude, nije mi to bilo ništa specijalno, jer su me uvijek zanimali neki drugi likovi, avangardni, mračni likovi. Tu sam ja više našao svoju inspiraciju nego u poznatim ličnostima. Poznate ličnosti mi nikada nisu bile inspiracija.

* GLAS: Koje fotografije su vam uzele najviše energije?

LUPINO: To su bila djeca oboljela od raka koju sam slikao po bolnicama. To mi je bilo najteže. Te fotografije su od mene uzele najviše. Kad dođem kući nakon tog snimanja, nisam mogao da spavam. Međutim, pored toga što mi je to oduzelo mnogo energije, dosta mi je i dalo. Napunilo me nekom drugom, većom energijom.

* GLAS: Kakve je perspektiva fotografa kod nas, a kakva u Americi?

LUPINO: U Americi ima mnogo fotografa i svi se nešto žale. Nije to sada kako je nekad bilo, kada su svi bili naučili na veliku zaradu. Danas je to sve nestalo. Sad se jako puno traže "vinity fotografije" gdje sam izrađuješ slike. Ako si rođeni umjetnik, onda nema potrebe za nekim školovanjem i akademijama jer u većini slučajeva škola pokvari rođenu umjetničku dušu.

* GLAS: Koji period u životu biste nazvali vrhuncem karijere?

LUPINO: Bavljenja skulpturom i slikom. Od toga ne može da bude ništa više, to je u umjetnosti vrh. Samo zavisi kako će se sve to u budućnosti razvijati. Moje skulpture su postale prepoznatljive na samom početku, a za pet do deset godina vidjećemo dokle se može stići.

* GLAS: Šta Vam je inspirativnije da radite, skulpture ili fotografiju?

LUPINO: Puno inspirativnija mi je skulptura, jer fotografija je meni bila kao neki medij. Međutim, vremenom je to sve postalo jeftino i svakidašnje, jer sve bi se žene slikale, pa mi je to postalo dosadno.

* GLAS: Koliko Vam treba vremena da napravite skulpturu?

LUPINO: Ovu posljednju skulpturu od bronze pravio sam oko pet-šest mjeseci, dok druge skulpture koje sam pravio od metala bilo mi je potrebno dvadesetak dana. Da biste napravili bronzanu skulpturu prvo se treba napraviti skica. Nakon toga ide konstrukcija i onda se to sve puni glinom, nakon čega idu dodatni radovi kojih je jako puno. Ti radovi se kreću od odliva, do kalupa, za koje treba isto toliko vremena koliko i za pripremu.

* GLAS: Da li planirate uskoro izložbu skulptura u Banjaluci?

LUPINO: Poslije velike izložbe u Zagrebu, imaću više stvari da pokažem ljudima. Tako da i Banjalučani mogu očekivati moju izložbu koja je već postala tradicija u ovom gradu. To će biti treća izložba u gradu na Vrbasu.

Fotošop

* GLAS: Da li koristite fotošop i koliko on utiče na samu prirodu fotografije?

LUPINO: Prije nekih desetak godina kada je počeo da se koristi fotošop me pomalo iritirao jer je svaka slika bila dobra, svi modeli izgledaju isti, uski i zgodni. Meni je katastrofa fotošop, ja ga veoma malo koristim. U redu je koristiti do deset odsto fotošopa ali kad on pređe 50 odsto, to je već previše. Sve slike naših pjevačica i drugih javnih ličnosti su fotošopirane i izgledaju katastrofa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana