Ognjen Tadić: Ponosan sam kada nekome pomognem i usrećim ga
Ljubav prema volonterskom radu javila se još u srednjoj školi, a s godinama je postajala sve veća, pa mi nagrada kao jednom od četiri najbolja volontera Republike Srpske dođe kao podsticaj da budem još bolji i uspješniji.
Kazao je to u intervjuu za "Glas Srpske" Ognjen Tadić, jedan od četiri najbolja volontera Srpske, ističući da ga humanitarni rad i volontiranje ispunjavaju i pomažu da stalno uči i nadograđuje sebe kao ličnost.
* GLAS: Kada se javila ljubav prema volonterskom radu?
TADIĆ: Volonterskim radom sam počeo da se bavim još u srednjoj školi, kroz muzičku sekciju, organizujući razne manifestacije, a nešto aktivnije po upisu na fakultet kada sam počeo da volontiram u Udruženju "Nova generacija" u Banjaluci. Ova organizacija okuplja talentovane mlade ljude, koji žele da svoje potencijale razviju i koriste za dobrobit lokalne zajednice. Kroz razne edukacije sam shvatio da zapravo nisam samo volonter, već i dio grupe mladih ljudi koji udruženim snagama rade za dobrobit svih.
* GLAS: Šta je to što Vas pokreće i motiviše u volonterskom radu?
TADIĆ: Pored želje da nekome pomognem, u volonterskom radu vidim i priliku za napredovanje, dalje usavršavanje, tako da mogu reći da me pokreće više različitih motiva. Iz svake akcije, iz svakog projekta naučim nešto novo i za mene je to veliki uspjeh. Jedan od motiva je svakako onaj "donkihotovski" aspekt da svijet u kojem živimo učinimo boljim i sigurnijim.
* GLAS: Koliko uspijevate u Vašoj "borbi sa vjetrenjačama"?
TADIĆ: Mislim da uspijevamo da promijenimo bar dio svijeta u kojem živimo. Kada čovjek krene u građanski aktivizam, postavi sebi neke visoke ciljeve, a kada imate visoke ciljeve, vrlo lako se razočarate. Međutim, ako se nađe određeni balans između ideje i onoga što je moguće sprovesti u djelo, onda se ti ciljevi malo smanje, a samim tim i uspjeh je dostižniji.
* GLAS: Koliko društvo i sredina u kojoj živimo prepoznaju značaj volonterskog rada?
TADIĆ: Iz mog višegodišnjeg iskustva, rekao bih da prepoznaju. I ova nagrada svakako govori u prilog tome. Naime, ovaj put je nas četvoro dobilo nagradu za najbolje volontere, dok je nekada ranije to bio samo jedan volonter. To je jedan od pokazatelja da su naši rezultati vidljivi u društvu, a trud prepoznat i nagrađen.
* GLAS: Šta za Vas znači ova nagrada?
TADIĆ: Nagrada mi znači jako puno, posebno jer najveći dio volonterskog zalaganja provodim u radu s djecom. Veoma je bitno da budem pozitivan model toj djeci, da kroz svoj volonterski rad i iskustvo pokažem pozitivan primjer, pozitivan odnos prema sadašnjosti i trenutnoj situaciji. Pored toga, i ja sam zadovoljniji ako je moj rad prepoznat i nagrađen. To je znak da sam na dobrom putu, a nagrada je samo još jedan katalizator da se angažujem više.
* GLAS: Da li ste i ranije nagrađivani za svoj rad?
TADIĆ: U osnovnoj i srednjoj školi osvajao sam priznanja i nagrade, uglavnom za literarne i slikarske radove, a ova Republička nagrada za moj doprinos društvu je svakako najveća i najznačajnija.
* GLAS: Možete li navesti neke od projekata i akcija u kojima učestvujete?
TADIĆ: Trenutno sam uključen u projekat "Stariji brat, starija sestra", koji egzistira kod nas već više od 12 godina. Projekat je usmjeren na podršku poboljšanju kvaliteta života za djecu bez roditeljskog staranja. U okviru tog projekta sam volonter, u smislu osobe koja se druži s djecom, a takođe sam bio i koordinator jednog manjeg dijela projekta. Pored toga, radim kreativne radionice za djecu sa rizikom, a učestvujem i u savjetodavnoj liniji za djecu, koja je prvi put uspostavljena u BiH. Vrlo rado se odazovem na humanitarne akcije i ponosan sam ako sam svojim učešćem pomogao nekome.
* GLAS: Bili ste volonter i tokom majskih poplava. Koliko je to iskustvo značajno za Vas?
TADIĆ: Dobar period tokom majskih poplava sam proveo na terenu, kao volonter i kao psiholog. U prvih sedam do 15 dana obišao sa dobar dio banjalučke regije, a u jednom dijelu Čelinca došli smo prvi, sedam dana nakon poplave, dok još niko od institucija nije obišao te ljude. Ne smatram taj period samo volonterskim radom iako ga društvo tako karakteriše, za mene je to više bila moja građanska dužnost. Nije mi bilo teško, nisam osjećao iscrpljenost, ono što me najviše pogađa jeste nepravda u društvu.
* GLAS: Pored volonterskog rada, šta je to čime još upotpunjujete svoje vrijeme?
TADIĆ: Pored volonterskog rada u Udruženju "Nova generacija", već 14 godina sviram na gitari i nastupam sa jednim banjalučkim bendom, uglavnom po klubovima ovdje u Banjaluci. Pored muzike, bavim se i crtanjem, dizajnom i statističkom obradom podataka.
* GLAS: Kakvi su Vaši planovi za budućnost?
TADIĆ: I u narednom periodu namjeravam da nastavim volonterski rad, rad sa djecom i da se trudim da što više napredujem, da se edukujem i ostvarim još bolje rezultate.
* GLAS: Šta biste poručili mladim ljudima u Republici Srpskoj?
TADIĆ: Pozvao bih sve mlade ljude da se uključe u nevladin sektor, da doprinesu lokalnoj zajednici svojim volonterskim radom, jer na taj način će izgraditi i sebe i pomoći drugima. Smatram da svi treba da podržimo volonterizam, kao što su nekada postojale omladinske radne akcije, treba i danas da se organizujemo. Ne mora akcija imati takav kontekst, ali svi imamo dovoljno slobodnog vremena da ga možemo odvojiti za to. Sve je stvar izbora i dobre organizacije, ali i vjere u ono što radiš, da će rezultirati dobrim.
Biografija
Ognjen Tadić ima 26 godina, diplomirani je psiholog i trenutno student drugog ciklusa na Odsjeku za psihologiju Univerziteta u Banjaluci. Godinama se bavi volonterskim radom, a pored volontiranja interesuje ga muzika, crtanje i dizajniranje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
