Miloš Jovanović, predsjednik Demokratske stranke Srbije: Niko ne mrzi Srbe više od bivših Srba

Veljko Zeljković
Miloš Jovanović, predsjednik Demokratske stranke Srbije: Niko ne mrzi Srbe više od bivših Srba

Dugo se mislilo kako se Srbija za teritorijalnu cjelovitost zemlje može boriti tako što neće ljutiti Zapad. Taj pristup danas je promijenjen od strane aktuelnih vlasti.

Kaže ovo u intervju za “Glas Srpske” predsjednik Demokratske stranke Srbije, Miloš Jovanović, povodom posljednjih dešavanja i nemilih scena sa graničnih prelaza Jarinje i Brnjak, zaposjednutih od strane naoružanih pripadnika specijalne kosovske policije ROSU, blagih reakcija od strane Evropske unije i članica Kvinte, ali i odlučnog odgovora Beograda iz kojeg je poručeno “da nema više kompromisa po svaku cijenu”.

Prema njegovim riječima vrlo je bitno što je Srbija izašla iz, kako ga je nazvao, kolosijeka u kojem je Beograd stalno imao podređenu ulogu. Dugo je, kako kaže, ignorisano postojanje dva međunarodna dokumenta koja su jedino relevantna u čitavom ovom slučaju, a to je Ustav Republike Srbije i Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija iz 1999. godine, a koja je pravno obavezujuća za sve strane.

- Ova rezolucija jasno ukazuje na to da je Kosovo i Metohija i dalje sastavni deo Srbije. Na tome treba insistirati, lagano, dozirano u početku, a kasnije sve više. Odnos snaga u svetu se menja i današnja slika nije ona s kraja prošlog veka. Mnogo je više ravnoteže u međunarodnim odnosima. Ni Evropska unija nije više toliko kompaktna. Sve češće krize otkrivaju svu krhkost tog projekta. Mi treba da jačamo zemlju, u svakom pogledu, da se borimo za naš narod na Kosovu i garantujemo im bezbednost - istakao je Jovanović.

GLAS: Nakon što su specijalne kosovske snage ušle na ova dva granična prelaza iz Evropske unije i od strane članica Kvinte poručeno je da obje strane treba da se uzdrže od dizanja tenzija. Kako objašnjavate ovo licjemjerje?

JOVANOVIĆ: Nije to ništa novo. Ono je u međunarodnim odnosima prisutno odvajkada. Podsetiću da je prema Rezoluciji 1244 predviđeno i da se jedan dio srpskih snaga bezbednosti vrati na Kosovo. Ali, to je kao i mnoge druge stvari ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Tako da o njihovom licemerju ne bih dalje trošio reči. Ono na čemu treba insistirati jeste reintegracija Kosova u Srbiju. To u ovom trenutku nije moguće, ali se uvek mora slati jasna poruka da niko nikada u Srbiji neće prihvatiti ovu secesiju. Sada smo u stanju zamrznutog konflikta. U međuvremenu treba jačati vojsku da bi sprečili svaku ideju našeg, uslovno rečeno, protivnika da nešto uradi silom. Treba jačati i srpski korpus na Kosovu kroz materijalnu pomoć i projekte, ali i nastaviti sa slabljenjem pozicija Albanaca, kako na unutrašnjem, tako i međunarodnom planu. To smo u poslednje vreme dosta efikasno radili. Lobiranjem smo uspeli da jedan broj zemalja povuče svoja priznanja nezavisnosti Kosova. I to treba nastaviti raditi te čekati neko povoljnije vreme, a ono svakako dolazi. Ako albanska strana, prije toga, bude spremna za neku vrstu kompromisa, naravno da treba razgovarati.

GLAS: Utisak je i da Priština gotovo ništa ne radi bez prethodnog davanja zelenog svjetla sa strane. Ko je taj što sjedi za tim tasterom i daje im toliku podršku i zašto?

JOVANOVIĆ: Ne mogu se oteti utisku da se dete ponekad otrgne kontroli svojih staratelja. Pod detetom naravno mislim na seceonističke vlasti u Prištini. Ne isključujem tu mogućnost. A patroni i gazde cele te priče o secesiji su pre svega SAD i Nemačka, a u određenoj meri i Velika Britanija. To su adrese sa kojih se vuku konci. Ali, ponavljam, mislim da Zapad nije danas ono što je nekada bio. Zaokupljeni su svojim problemima, a tu je sada i rivalstvo sa Kinom i Rusijom. Evropske zemlje suočavaju se sa migrantskom i ekonomskom krizom, pandemijom. Ovo stanje razudilo je snagu Zapada, tako da Priština nema više tako moćne zaštitnike, a što Beogradu otvara neka vrata.

GLAS: Nedavno je zatraženo da se prilikom narednog popisa stanovništva u Srbiji uvede i odrednica “Vojvođani”. Koliko to može biti opasan presedan?

JOVANOVIĆ: Može biti vrlo opasan. I nije slučajno što se to pitanje sada ponovno otvara. Sve su to spojeni sudovi. Kada želite da pritisnite Srbiju, da popusti po pitanju Kosova, onda udarite na Republiku Srpsku, na srpski korpus u Crnoj Gori ili izmislite i iskonstrušite neki problem. Nije mi poznato da u evropskim državama postoji pojam manjine. U Francuskoj, recimo, ili si Francuz ili stranac. Tačka. Nema polemike. Novo izmišljanje nacija u Srbiji neće proći. Ovo nije ništa drugo do jedna od novih poluga pritisaka Zapada na Srbiju. Od našeg korpusa je već napravljen veliki broj naroda na prostorima Balkana i to već postaje opasno za naš opstanak. Pola Hrvata su poreklom Srbi. I veliki broj muslimana ima srpsko poreklo. Sada se propagira i nekakva bošnjačka nacija, koju, neću reći da ne priznajem, ali koja je objektivno, da tako kažem, krhke konstrukcije. Naravno tu su i Crnogorci ili kako ih neki nazivaju “milogorci”. Previše je to za jedan narod. Zato je izuzetno važno da radimo na jačanju države, ne samo u vojnom i ekonomskom smislu, već i u identitetskom.

GLAS: Da, ali na udaru se već našla i sintagma “srpski svijet”. Ona je nazvana eufemizmom za velikosrpski hegemonizam, iako ona označava to kulturno i duhovno ujedinjenje rascjepkanog srpskog naroda?

JOVANOVIĆ: Ta sintagma nailazi na negodovanje u Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH. Ali ne postoji kod Rumuna, Bugara i Mađara. Čini mi se da mi najviše problema imamo sa bivšim Srbima. Niko ne može da mrzi Srbe više od bivših Srba, a oni to rade jer ne mogu na drugačiji način opravdati svoje postojanje. Identitet pokušavaju graditi na antisrpstvu i širenjem srbofobije. To je problem koji mi ne možemo da rešimo. Do njih je. Mi moramo da živimo kao komšije. U miru. Međutim i to nas je debelo koštalo. Zbog mira i dobrosusjedskih odnosa trpeli smo razne neistine, uvrede i napade. Ali, ono preko čega Srbija nikako ne sme da pređe, prema mom mišljenju, jeste da je navodno počinila nekakav genocid. Znači pomirenje može, ali ne po cenu istine i nacionalne časti. Imali smo mi kroz istoriju mnogih tih lažnih simetrija i prihvatanja laži zarad nekakvog bratstva i jedinstva. Govoreno je kako su ustaše isto što i četnici, i obrnuto. Ćutali smo i o sopstvenim žrtvama i umanjivali ih. Druga strana to nije shvatala kao naš gest dobre volje, već kao slabost. Da zaključim, mi ne možemo uticati da kod njih nestane ta vrsta negativnog otklona prema srpstvu, ali moramo biti jaki, jer sila se uvek poštuje.

GLAS: Srpski narod na Balkanu nalazi se u svojevrsnom sendviču između istoka i zapada, na koju stranu da se okrenemo, kuda da krenemo?

JOVANOVIĆ: Mislim da smo mi istok na zapadu, i zapad na istoku. Mi smo kontaktna civilizacija. Fra Vito je gradio Dečane, a ne neko drugi. Šta hoću da kaže ta mešavina uticaja je uvek postojala na našim prostorima. Ali, isto tako ne smemo sebi da dozvolimo da budemo robovi tih dinamičnih procesa i govorimo kako se moramo negde okretati. Treba da gradimo naše kolektivno biće tu gde jesmo. To je nametnuti način razmišljanja, a koji u stvari pokazuje odsustvo kolektivne ambicije, ali i dosadašnju slabost srpskih elita. Mnogo smo izudarani kroz istoriju pa se ta slabost možda može i donekle razumeti. Tu pre svega mislim na slabost duha. Ali ne treba zaboraviti kako je srpski narod slavan i ponosan sa mnogo heroja, od Miloša Obilića, do Milenka Pavlovića, pilota koji je 1999. godine poginuo iznad Valjeva, braneći državu Srbiju. Mnogo je toga iza nas da bismo se ponašali tako malodušno. Na to pitanje gde da idemo - odgovor je nigde. Ne trebaju nam gazde, a ni tutori. Odavno smo punoletni. Kroz istoriju smo pokazali i prilično veliku vitalnost i žilavost i ono što slobodno mogu reći jeste da je malo naroda u svetu koji je proživeo sve što i mi.

GLAS: Dali smo izvukli pouke iz svih tih istorijskih tragedija?

JOVANOVIĆ: Mislim da je sada pravo vreme da izvučemo pouke i sazremo, jer smo konačno oslobođeni balasta koji smo nosili živeći u nekada zajedničkoj državi. Sada svo svoji na svome. Pogledajte samo našu nacionalnu istoriju od recimo 1804. godine. Dva veka u nekim konstantnim krizama i često određenim ideološkim lutanjima. Sada smo prvi put u mogućnosti da uhvatimo liniju kontinuiteta, da se utemeljimo i sazremo u političkom smislu. Moramo početi strateški da razmišljamo, hladne i trezvene glave. Zato se zalažem i za nacionalno pomirenje, ali i konsenzus o najvažnijim pitanjima. Jednom kada postavimo te temelje, niko ih neće moći uzdrmati.

GLAS: Nemile događaje nedavno smo mogli vidjeti i u Crnoj Gori. Koliko je opasna ta srbofobija koju Milo Đukanović širi poput virusa,? Da li je slučajno to što se on odmah nakon nemira na Cetinju sastao sa predsjednikom Hrvatske?

JOVANOVIĆ: Pa to je istorijski gledano već viđena relacija. Ni tu nema ništa novo. Prisjetimo se samo Savića Markovića Štedimlije ili Sekule Drljevića. Treba pročitati šta su oni svojevremeno govorili i pisali. Radilo se o Crnogorcima koji su bili deo NDH. Kada čitamo njihove knjige o crnogorskom pitanju, vi možete videti svo to ludilo, antisrpsku histeriju te izmišljenu i nakaradno postavljenu istoriju. To su neverovatne stvari. Jedini odgovor na ovakve i slične stvari može biti jaka Srbija. Da je tako ne bi Milanović iz Zagreba poručivao kako je Srbija kočoperna i da se čuva zbog navodnog njenog mešanja u unutrašnje stvari Crne Gore. Radi se o zameni teza. Naravno da to nije tačno. Poštuje se nezavisnost i suverenitete Crne Gore. Jedino kada se uslovno rečeno mešamo jeste kada je srpski narod ugrožen i diskriminisan. Pokušavamo ukazati na to i sprečiti koliko je to u našoj moći. I ne vidim šta je u tome sporno. Svi to rade pa i sam Milanović u BiH.

GLAS: Kako biste ocijenili stanje u BiH, a pogotovo nakon nametanja Zakona o negiranju genocida u Srebrenici, ali i dolaska Kristijana Šmita koga vlasti Srpske ne priznaju kao novog visokog predstavnika?

JOVANOVIĆ: Kao prvo taj Inckov nametnuti akt pogrešno je nazivati zakonom o negiranju genocida. U Srebrenici nije bilo genocida. To vam odgovorno tvrdim kao pravnik. Da bi se nešto tako tvrdilo, trebalo je da postoji genocidna namera, a nje nije bilo nigde u BiH. Nije počeo rat zato što su Srbi jednog dana ustali i rekli: “Hajde da istrebimo sve muslimane”. I to svi znaju. Uostalom i sve činjenice govore tome u prilog. Zbog svega toga smatram da taj Inckov zakon treba nazvati onako kako i treba, pravim imenom, to je zakon o nametanju laži.

Ako on ostane na snazi i počne da se primenjuje, vi onda u javnoj raspravi više nikada nećete moći da odgovorite na razne napade i optužbe druge, suparničke strane. Nećete moći da odgovorite ni na napade da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Ako ne možete to, onda to znači da je Republici Srpskoj stavljena omča oko vrata i pitanje je samo vremena kada će neko izmaknuti stolicu. Sve to se radi svesno, planski i sa umišljajem. I zato tu omču treba skinuti što pre. Smatram da je Srpska ozbiljno ugrožena. U svakom pogledu. Jedan od političkih ciljeva Bošnjaka jeste unitarizacija BiH. To oni ni ne kriju. Urođena nefunkcionalnost BiH pokušava se rešiti kroz dodatno slabljenje Srpske. I to je proces koji je uveliko u toku. I u tom smislu Srbija jednostavno mora da pruži svaku vrstu pomoći i podrške. Mi smo isti narod. A kada je u pitanju Šmit, mislim da on dolazi sa jednim zadatkom, da reši pitanje ulaska BiH u NATO, a čemu se protivi Srpska, koja želi ostati vojno neutralna.

GLAS: Kakvu onda budućnost ima BiH?

JOVANOVIĆ: Naveo bih reči jednog profesora međunarodnog prava sa Sorbone, koji je u jednoj od svojih knjiga napisao da BiH nema istorijsko utemeljenje, odnosno istorijski legitimitet kao država. Znači to nije ocena jednog Srbina, već stranca. I ona je banalna, jer je tačna. Zbog toga je i njen opstanak problematičan. Da se razumemo, želim mir i dijalog, dobrosusedske odnose, ali ako se vratimo na način kako je BiH napravljena, kada su tri naroda bukvalno nakon krvavog rata naterana da žive u jednoj veštačkoj tvorevini, a pri tom se ništa u poslednjih 30 godina nije promenilo, onda je opstanak takve države sporan.

Genocid je bio u NDH

GLAS: Kako gledate na stalne pokušaje da se smanji broj žrtava logora Jasenovac?

JOVANOVIĆ: E to je bio genocid. U NDH se on desio. Pričati o par hiljada ubijenih u Jasenovcu stvarno je strašno i sramotno. I mora se reagovati. Niko se neće starati o našoj istoriji ako mi ne budemo. U kontekstu čitave ove priče bilo bi potpuno nedopustivo i tragično, kada bi bilo nametnuto da su Srbi jedini genocidan narod na prostorima na kojima su svi imali svoje SS divizije. I Hrvati, i muslimani i Albanci. Svi bi da budu Majke Tereze, a nama neosnovano da prišiju nekakvu etiketu. Neće moći. I tu reviziju istorije ne smemo dozvoliti. Ona još nije uzela toliko maha da se neke stvari ne mogu ispraviti. Zbog toga sam u nekoliko navrata i tražio da se u Srbiji usvoji Rezolucija o genocidu u NDH.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana