Mile Kekin za „Glas Srpske“: Politikom sam se počeo baviti iz samoodbrane
“Posljednja tura Hladnog piva” naziv je oproštajne turneje grupe “Hladno pivo”, zagrebačkog benda koji je nakon 35 godina više nego uspješne karijere odlučio da se “sporazumno” rastane. Frontmen benda Mile Kekin kaže kako ipak nema puno mjesta za tugovanje publike, jer će članovi ovog sjajnog sastava nastaviti i dalje da se bave muzikom, on kroz svoju solo karijeru, a “ostatak” benda kroz svoj projekat “Gerila mejnstrim”.
- Mislio sam da razlaz u sadašnjim okolnostima nije ekonomski i finansijski isplativ potez, a ni najpametniji. Ali, osjetio sam da je vrijeme i rekao momcima: “Čujte, imamo 35 godina iza nas, super je bilo, imaćemo puno koncerata, ali mislim da je došlo vrijeme. Osjećam neki zamor i ja bih da krenem nekim drugim putem”. I oni su to prihvatili. Uvijek sam slušao ono što mi srce govori da treba da uradim i nikad se nisam vodio isključivo profitom - istakao je u intervju za “Glas Srpske” Kekin, muzičar, tekstopisac objašnjavajući zašto nakon tri i po decenije karijere i osam albuma ova grupa ide u penziju.
GLAS: Šta očekujete da se promijeni početkom solo karijere, šta Vam je do sada smetalo i bilo kamen u cipeli pa se nadate da će nestati, a šta će novo doći?
KEKIN: Ništa se tu puno neće promijeniti. Meni je to jedanaesti album koji potpisujem kao autor pjesama. Osam albuma “Hladnog piva” imam iza sebe kao autor kompletne muzike i teksta, imam dva solo albuma, a sad kad radim svoj jedanaesti album mogu reći da publika može očekivati drugačiji zvuk. Drugi ljudi će svirati, biće drugačije. Odgovornost kad radiš u bendu je ta da moraš raditi na bendovski način: kompromis, puno se dogovaramo, nalazimo neku sredinu da se svima sviđa sve, a ovdje si jedini odgovoran i jedini odlučuješ. Mi smo i dalje dobri, nismo se posvađali, kroz godine jednostavno ljudi razviju drugačije afinitete, počnu se razlikovati. Nisi isti sa 13, 26, 36, a kamoli sa 56 godina. Tako da, kako život prolazi, ljudi se mijenjaju i u jednom trenutku shvatiš da si ti težak za druge i da su oni teški za tebe. Nama je i dalje užasno veliko uživanje svirati zajedno, odsvirali smo ove godine preko 50 koncerata, ali stvaralački dio mi je puno jednostavniji. Neću se više morati truditi da pazim toliko u smislu kompromisa i zajedničkih rješenja.
GLAS: Odlazak iz grupe, bez obzira na Vaše vrlo zapažene rezultate u solo radovima, ostavlja Vas ipak u nekoj vrsti “brisanog prostora”. Osjećate li strah ili uzbuđenje zbog tog izazova, posebno kad znate da će Vam na koncertima publika tražiti dobro znane hitove i dobacivati: “svirajte Samo za taj osjećaj i Nije sve tako sivo”?
KEKIN: Naravno da imam sve te emocije i strah i uzbuđenje. Mislim: kako će to sad zvučati, šta će biti..., i to je jedan od razloga zašto sam uopšte krenuo, da opet osjećam tu ugodnu nesigurnost. Kad imaš ovako uhodanu i veliku mašinu kao što je “Hladno pivo”, onda imaš svoje fanove i teško ti je fulati. Ovdje će sigurno toga više biti, tako da je to jedan od razloga zašto sam krenuo u to. Biće dobacivanja, ako mi se bude dalo, odsviraću i neke stare pjesme. Mi smo se dogovorili, i oni i ja možemo izvoditi pjesme “Hladnog piva” koliko nam bude ćeif. Ja se ne odričem tih pjesama niti mog prošlog rada, sviraću i “Samo za taj osjećaj”, ali ću, naravno, pokušati da to bude nešto drugačije. Već sada to zvuči drugačije, album je manje-više gotov. Biće to nešto slično, ali sasvim drugačije od svega do sada. Sad kad se slažu te puzle to će bit' jedan vrlo živahan, otrovni, ljubavni album. Već 15. novembra će izaći jedna ilustracija koju radi Tomislav Turjanac jedan od najboljih ilustratora u Hrvatskoj, koji je po mojoj novoj pjesmi napravio slikovnicu za djecu, tome se jako veselim. Zanima me jako kako će ljudi prihvatiti i pjesmu i ilustrovanu verziju.
GLAS: Bavili ste se u svojim tekstovima raznim temama koje se tiču tema iz ženske perspektive, od pjesme “Pitala si me” pa do singla “Kišna nedjelja”. Šta mislite o feminizmu i novim sličnim progresivnim agendama poput “kulture otkazivanja” kojim nas zasipa aktuelni diskurs ovih dana?
KEKIN: Ja sam definitivno feminista, vjerujem u feminizam, no uvjeren sam da živimo i dalje u patrijarhatu koji se sad spojio sa ovim užasnim jutjuberima i “TikTok” kulturom, koja još više forsira tu neprirodnu žensku ljepotu. Kao otac ženskog djeteta, znam šta to znači i koliki je pritisak na djevojčice da izgledaju tako neprirodno lijepe kao na svim tim influenserskim sajtovima i koliko su štetni svi ti filteri koji se koriste. Nedavno je izašlo baš jedno zanimljivo istraživanje o štetnosti “Instagram” filtera, utvrđeno je na kraju koliko je to štetno za psihu. Dakle, bez toga, osjećaš se kao da si ružan i neprimjeren. Znači da živimo u patrijarhatu koji se sad spojio sa najružnijom stranom kapitalizma. Svrha toga je da se čovjek osjeća što ružnijim kako bi kupovao sve te preparate, a to je veliki pritisak: da si konstantno predebeo ili premršav, preprištav, previsok ili prenizak, o tome je i ta moja pjesma. To će biti jedna feministička slikovnica, ali ne mislim samo da je namijenjeno djevojčicama, nego su i dječaci pod pritiskom da moraju biti ovakvi ili onakvi. “Kensl kultura”, možemo o tome govoriti kao o nekakvoj kulturi koja se trudi biti politički korektna, a mi smo miljama daleko od toga. Ako hoćemo da se bavimo “kensl kulturom”, mi moramo doći do tog nivoa gdje neke stvari bar prvo predstavljaju problem.
GLAS: Sa druge strane, kako komentarišete “Informerov”, nazovimo ga intervju, sa silovateljem u ovom vremenu kad se svi borimo za sigurnost žena? Je li to ono što opisuje strofa pjesme “Udarna vijest” – “Ne gasi kameru, dapače, gurni mikrofon bez stida, snimi majku kako plače, snimi oca kako rida”?
KEKIN: Tačno to, kad izađe vijest često to zvuči kao: “Pogledajte kako je neko izgubio glavu”. To se stvarno dešava, pogotovo klinci, kroz ove spravice što mi držiš sad pod nosom, smartfone, zapravo mogu gledati kako u realnom vremenu neko pogiba. To je stvarno jezivo, to je nešto što se treba sankcionisati, braniti i treba da štitimo ne samo djecu, već i odrasle od ovakvog sadržaja. Rekao bih, ovo je gore i od najgore pornografije.
GLAS: U jednom momentu ste se čak angažovali direktno u politici kao kandidat platforme “Možemo”. Kako gledate na to iskustvo danas?
KEKIN: Gledam sa jednom dozom nostalgije, bilo je to lijepo. Išao sam pomoći toj jednoj političkoj opciji kojoj vjerujem, a koja je došla sad na vlast u Zagrebu. Ušli su u Sabor, moja žena je između ostalog jedna od njih. Pokušavaju korigovati ovo naše korumpirano hrvatsko društvo koliko ide. Ja sam stao otvoreno na stranu tih ljudi koje poznajem već dugi niz godina i prije nego što sam se okrenuo politici. Ima tu jako puno fanova “Hladnog piva” iz čega se automatski zaključuje da se radi o poštenim pravim ljudima.
GLAS: Izjavili ste i da je Zagreb opasan po život?
KEKIN: Da. Počeo sam se baviti politikom iz samoodbrane. Nakon potresa pogotovo je postalo vidljivo da se od političara malo može očekivati i da gradonačelnika baš briga za to što nam padaju crepovi po glavi dok prolazimo ulicom. Naprosto ne mare za građane i to me naljutilo. U jednom trenutku se nađeš stvarno u situaciji da ako želiš preživjeti i da tvoja djeca bez problema idu u školu bez straha da će im pasti fasada na glavu, onda se moraš aktivirati. To sam i učinio, skupa sa mojih puno sugrađana, građana grada Zagreba i promijenili smo tog gradonačelnika. Sad konačno imamo ekipu koja ima neke rezultate, za godinu i po dana su donijeli nešto dobro i polako se grad ponovo postavlja na noge. Ako sam bio dio te male lijepe promijene, može mi biti samo drago.
GLAS: Za BiH kažu da je vječna privremenost, a za Vašu domovinu rekli ste da je “avantura zvana Hrvatska”. Kako iskopati na Balkanu tunel do kulture, mira i osviještenosti?
KEKIN: Da to znam, dobio bih Nobelovu nagradu. Znam da je ključ u tome da prvo treba da pomru svi oni koji su zasadili to sjeme razdora, a to je stara garda pa se nadamo da će mladi biti pametniji. Da će shvatiti da dijelimo iste sudbine, bez obzira u kom dijelu BiH živjeli, a onda treba da shvatimo da u ovom dijelu svijeta dijelimo svi iste sudbine pogotovo zbog posljedica klimatskih promjena. Onda ćemo spoznati koliko su zapravo te naše borbe beskorisne naspram najveće prijetnje čovječanstvu, ako ne računamo ovu nuklearnu, ako nju preživimo, onda nas čeka ona klimatska. Mi smo mislili sve vrijeme da je to nešto što nas čeka za 100 godina, kad nas više ne bude, a međutim nije tako. Mislim da ćemo u sljedećim decenijama biti svjedoci dramatičnih promjena u svijetu i moramo se pripremiti za najveću opasnost po našu djecu.
Bendovi danas
GLAS: Bili ste svojevremeno član žirija za dodjelu muzičke nagrade “Milan Mladenović”, što je dobar uvid u nova kretanja na regionalnoj sceni. Kako vam se danas čini ono što se naziva domaća muzika i da li vidite nešto što iskače iz prosjeka i rutine?
KEKIN: Preslušao sam 217 pjesama, 217 različitih izvođača. “Šajzerbiterlemon” me oduševio, ali nisu drugi dijelili moj entuzijazam oko toga. Bilo ih je još nekoliko koje su mi se baš svidjele. Puno toga je bilo. Nisam jedan od onih koji govore: “Najbolja se muzika dogodila kad sam ja još imao dugu kosu i slušao rok”. Danas ima jako puno dobrih bendova, dobrih tekstopisaca, to je ideja pop muzike, da bude u trenutku. I ponoviću, ima jako puno dobrih bendova danas.
“Reno 4” i pismo iz vojske
GLAS: Jedno pitanje o ljubavi. Šta biste ostavili u Muzeju prekinutih veza?
KEKIN: Šta bih ostavio... vjerovatno svoj “reno 4” koji sam vozio kad sam se prvi put ozbiljnije zaljubio. Možda prvo pismo koje sam slao tadašnjoj djevojci iz vojske, beskrajno patetično. Pisalo je da me čeka i da bolujem i tako dalje, bla, bla... ništa pretjerano, originalno. Danas kad to čitam zgrožen sam vlastitom neinventivnošću. (Smijeh)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
