Mehmedalija Nuhić: Našao sam svoje srpske korijene

Novosti
 Mehmedalija Nuhić: Našao sam svoje srpske korijene
Mehmedalija Nuhić: Našao sam svoje srpske korijene

Mehmedalija Nuhić, vjerski analitičar iz Tuzle, koji je magistrirao na temi islamskog fundamentalizma, a sprema odbranu doktorata na Pravnom fakultetu u Beogradu, kaže da ne samo da se izjašnjava kao Srbin, nego se tako i osjeća,

JEDAN je od rijetkih Bošnjaka koji se izjašnjavaju kao Srbi. Zbog toga trpi osude u rodnom Lukavcu kod Tuzle, a na prozivke muslimanskih nacionalista iz cijele BiH odgovara:

- Oprosti im Bože, ne znaju šta čine! Ja sam to što jesam, meni neka sude po mojim djelima, ali se istine odreći neću.

Mehmedalija Nuhić, vejrski analitičar iz Tuzle, koji je magistrirao na temi islamskog fundamentalizma, a sprema odbranu doktorata na Pravnom fakultetu u Beogradu, za "Novosti" kaže da ne samo da se izjašnjava kao Srbin, nego se tako i oseća.

- Čovjek se može izjašnjavati od prilike do prilike, od potrebe do potrebe, od nužde do koristi, ali osjećati se može samo iskonski, naravno samo uz uslov istine i slobode. Potreba za pravdom i želja za slobodom su temeljne vrijednosti srpsko-pravoslavne duhovnosti, koju tradicionalnost i potreba jedinstva kroz duhovnost vjere čuvaju vijekovima u srpsko - narodnom biću i prije nego što su Srbi kao narod pripadali pravoslavlju.

* Tvrdite da ste tragali za svojim poreklom i da ga sada znate. Šta ste otkrili, a kako ste odgajani, u kom duhu?

- U mojoj porodici, u kojoj sam odgajan, izuzetno se pazilo, po cijenu vlastitosti, da ličnost bude uz istinu i pravdu i uz one ljude kome su one temeljna vrijednost življenja i uzrok stradalništva. Priznavala se istina i stradalo se za nju. Moj pradeda Alija je 1912. godine poginuo kao srpski vojnik, i to, njegovo stradanje, predstavljalo je početak mog traganja. U daljem periodu, prevashodno putem crkvenih spisa, dolazio sam do potvrda koje su me sve dublje i dublje vodile mom pripadajućem individualitetu.

* Koliko je danas kod vas važno to tradicionalno srpsko, a koliko versko, muslimansko? Da li jedno potire drugo, a ako ne, zašto ne?

-  Stojim na stanovištu da srpstvo ne potire nijedan oblik praktikovanja osjećaja nečije pripadnosti duhovnom individualitetu. Naprotiv, Srbi su narod koji kroz istoriju nije nikada pokazivao aspiraciju prema tuđim duhovnostima. Oni su uvijek čuvali vrednost jedinstva sopstvene duhovnosti, a što je bio razlog njihovog svakovrsnog stradanja.

* Šta za vas znače, recimo, Sveti Sava, Nemanjići, u kojoj meri su za vas bili značajni Srbi islamske vere kao Avdo Humo i Meša Selimović?

- Srbi su uvijek bili vezani za slobodu koja je izražavana državnošću i za istinu kojoj je duhovnost osnovna vrijednost iz koje potiče. Nažalost, to je bio i osnovni kamen spoticanja koji je dugo vremena držao potrebu za jedinstvom kao lažnu kategoriju koju su, opet ću reći nažalost, koristili oni Srbi koje su politike interesa religija odvajali od stuba pravoslavnog hrišćanstva i zarad interesa svojih novostečenih gospodara ulamali su stub jedinstvenosti i zajednice naroda južnoslovenskog i najčešće potirali ga biološki na južnoslovenskom prostoru.

Tu su mnogi Srbi islamske vjeroispovesti. Ja ću nabrojati samo poznate: Omer-beg Sulejmanpašić Despotović, Derviš-beg Ljubović, Ali-Riza Dautović, Salih Karabegović, Mehmed Kurt, Avdo Karabegović Hasanbegov, Salih Kazazović, Avdo Karabegović Zvornički, Hatidža i njen brat Osman Đikić, Ibrahim Hadžiomerović, Ali Fehim Džabić, Asim Šeremet, Smailaga Ćemalović, Muhamed Mehmedbašić, Mustafa Golubić, Derviš Šećerkadić, Hamid Kukić. To su, zatim Hasan Rebac, Šukrija Kurtović, Uzeiraga Hadžihasanović, Mustafa Mulalić, Rešad Kurtagić, Mujo Pašić, Hasan Brkić, Džemal i Šukrija Bijedić, Osman Karabegović, Šefket Maglajlić, Midhat Muratbegović, Omer, Avdo i Hamza Humo, Skender Kulenović, Ćamil Sijarić, Meša Selimović, Derviš Sušić, Alija Konjhodžić, Ismet Pupovac, Dževad Galijašević, Emir Kusturica, Amir Čamdžić, Salih Selimović...

* Da li još ima bosanskih muslimana koji danas misle kao vi, ali se boje da to javno kažu?

- Ja sam razgovarao sa mnogim muslimanima na tu temu i interesovalo me je šta misle o tome. Mnogi nisu željeli da iznesu svoj stav radi sopstvenih pozicija u zajednici koje imaju, mnogima je to razlog straha, a samo jedan mali dio zainteresovano je razgovarao naročito u smislu puteva sopstvenog interesovanja kako i odakle da pouzdano krenu u pisane materijale koji bi ih vodili njihovom porijeklu. Samo je malo odvažnih koji smiju da izreknu rezultate do kojih dođu.

* Da li su i koliko po vašem mišljenju bosanski muslimani grešili u istorijskim odlukama da priđu Hrvatima umesto Srbima, odnosno zašto konstantno drže tenziju prema Srbima već 100 godina?

- Bosanski muslimani su zapadnom hrišćanstvu uvijek bili predstavnički legitimitet uz pomoć kojeg su južnoslovensko biće sve više nastojali da potiskuju sa njegovog biološkog prostora. Oni su elemenat stradanja i nestajanja, kojeg nažalost nisu svijesni, isto kao i ostatak većine Južnih Slovena. Početak integracionog jedinstva i ostvarenja jedinstvene religijske zajednice vidjeli su bosanski muslimani u osmanskoj vlasti. Ta je vlast Južnim Slovenima bila agresor. Proterivanje agresora, za bosanske muslimane Južne Slovene nije bio čin oslobođenja. Iz tog razloga, od tad, pa sve do sada oni u Srbima ne vide sopstvenost, nego uslove koji su prekinuli kontinuitet njihove težnje ka ostvarenju jedinstva u okviru vjerske zajednice.

* Kako gledate na sve veći broj vehabijskih grupa u BiH?

- Postojanje vehabijske zajednice je recidiv proteklog građanskog rata na teritoriji bivše BiH. Danas se taj pravac razvija kao koncept povratka stvarnom stanju vrijednosti i baštinjenju islama kao religije, po ubijeđenju pripadnika te zajednice, a kojeg se niti poglavarstvo Islamske zajednice, a niti nosioci unutrašnje politike bosansko-muslimanskog rukovodstva ne odriču.

* IMA li među bosanskim muslimanima u Sarajevu intelektualaca, ljudi koji su spremni otvoreno o ovim pitanjima razgovarati ili je sarajevska čaršija ipak jača?

- Među zvaničnim mislim da nema, a oni su kormilari stradanja naroda istog jezika, istih običaja i iste kulture, a različite vjeroispovesti. Postoje i oni drugi, kojima "rat nije bio brat" ali oni su toliko minimizirani i ne dozvoljava im se da povedu ikakvu inicijativu koja bi vodila narodnom jedinstvu. Najveći nosioci blokade takvih pojedinaca i grupa su mediji na teritoriji Federacije BiH.

* Zbog čega su godinama tabu teme proterivanje i ubistva Srba iz Sarajeva počinjena za vreme rata?

- Takozvano istočno pitanje oduvijek su riješavali neslovenski narodi. Kada god bi se ono pokušalo dovesti do riješenja samostalno od strane Slovena, to je etnički i biološki koštalo najviše srpski narod. Sopstvena zla "onih koji se mole drugom bogu" prikazivana su kao nepravde učinjene pripadnicima njihove vere. A u stvari, u suštini, koju bosanski muslimani nikako da razumiju, uvijek se ponavlja da strada isti narod, istih običaja, istog jezika i iste kulture. Na žalost našu južnoslovensku.

* Može li i kako doći do pomirenja među narodima u BiH i ko ili šta su po vašem mišljenju najveći kočničari tog procesa?

- Proces narodnog izmirenja je odavno i uveliko teorijski završen. Praktično ne dozvoljavaju da zažive uticaji elemenata izvan BiH, a provodioce takvih uticaja ja najviše vidim u rukovodstvenim strukturama bosanskih muslimana. Bio bih tendenciozan kada bih okrivio te strukture u cijelosti, ali ključni pojedinci i više njih iz različitih političkih opcija kao predstavnici muslimana u BiH, a ne naroda, (odnosno i drugih), zajednički djeluju da ne dođe do sjedinjenja naroda.

novosti.rs

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana