Julija Pajić, djevojka koja ruši sve predrasude o ženama: U kavezu se osjećam kao muškarac

Veljko Zeljković
Julija Pajić, djevojka koja ruši sve predrasude o ženama: U kavezu se osjećam kao muškarac

Julija Pajić rođena je u Frankfurtu. Svira gitaru i klavir, te voli jahanje i plivanje. Tečno govori njemački i engleski, a trenutno uči i ruski jezik. Ima tek 23 godine i velike planove, ali oni nisu vezani ni za jednu od navedenih stvari.

Kada ljudi vide njeno lice i širok osmijeh, te kad osjete pozitivnu energiju kojom zrači, teško da mogu pretpostaviti da se u ovoj djevojci krije žestok borac spreman da pokori svijet. Iako ima tu umjetničku crtu, njena želja je da postane nosilac šampionskog pojasa. I to ne bilo kakvog, već onog koji nose najbolji borci u kavezu.

Ova mlada djevojka čiji je otac iz BiH, a majka rodom iz Crne Gore, odlučila je da se oproba u MMA borbama te tako postane jedna od rijetkih pripadnica ljepšeg pola sa prostora Balkana koja će uspjeti da ostvari uspješnu karijeru u ovom često surovom i krvavom sportu. Poput onih koje su imale Ronda Rouz, Kris Kiborg, Amanda Nunjes ili Đina Karano, koja je na kraju završila u Holivudu snimajući visokobudžetne akcione filmove. 

Da je na pravom putu, govore i njeni dosadašnji rezultati, tri meča i tri pobjede, ali i činjenica da je krajem prošle godine potpisala ugovor sa “Belatorom”, jednim od najprestižnijih svjetskih promotora u organizaciji mješovitih borilačkih borbi (MMA).

- Naporno treniram svaki dan i vjerujem da će ova godina biti presudna u mojoj daljoj karijeri. Samo želim da dobijem pravu priliku da pokažem koliko i šta mogu. Moram priznati da se u oktagonu ne osjećam kao žena. Tamo sam muškarac. Žena sam van sporta. Nemam problem da uđem s bilo kim u ring. Ljudi misle da su žene slabije i da ne znaju da se tuku, a ja baš mislim da, ako si žena, imaš priliku da pokažeš suprotno. Ne zanimaju me toliko nagrade koliko sama borba. Želim u svakoj borbi da pokažem snagu - istakla je ova stasita djevojka čije tijelo prekrivaju mnogobrojne tetovaže.

Objašnjavajući kako je uopšte došlo do toga da odluči da se oproba u ovom surovom sportu, i ne baš ženstvenom, Julija kaže kako je do toga došlo nakon što je pri put pogledala jednu od MMA borbi.

- U to vrijeme trenirala sam tajlandski boks, ali nakon što sam vidjela snimke na kojima se ljudi tuku u oktagonima, to me nekako ponukalo da se i ja pokušam oprobati u MMA. Ali u tim počecima, baš kao i u ostalim stvarima u životu, nije sve išlo baš tako lako i glatko. Vrlo brzo sam shvatila da su jedno snimci, a drugo pravi sparinzi. Trebalo mi je vremena da sve to prebrodim. U svemu tome mi je mnogo pomogao moj trener i menadžer Amir Sadiković. On je u meni vidio potencijal i potrudio se da to uz mukotrpan rad izvuče iz mene. Uvjeravao me je da, ako nešto stvarno želim, to mogu i ostvariti. Nakon toga nije bilo problema - prisjeća se Julija svojih početaka.

Bavljenje borilačkim sportovima, prema njenim riječima, omogućilo joj je da postane i bolji čovjek, odgovornija i psihička jača osoba.

- Nijednog trenutka se nisam pokajala zbog ove svoje odluke. U početku roditelji na sve to nisu gledali baš najbolje, baš kao ni na moje tetovaže. Ali vremenom su shvatili da me ovaj sport, ali i te tetovaže čine srećnom. Pomirili su se s mojim životnim izborima. Majka danas često u šali zna reći da ne dolazim kući ako ne pobijedim - priča Julija kojoj su pojedini mediji već dali nadimak Tigrica. 

Već nakon prve borbe, kako kaže, znala je da se nalazi na pravom putu. Navodi kako je nije bio strah, ali i otkriva da je bilo suza koje su bile rezultat sreće i adrenalina koji ju je tresao zbog prvog nastupa, ali i, kako je naglasila, zbog vrele balkanske krvi koja teče njenim venama.

- To mi se desi prilikom svakog meča. Ali kada uđem u oktagon, ne interesuje me ko je s druge strane. Dajem svoj maksimum. Poštujem svakoga, ali i znam da, ako budem na svom nivou, neće biti problema. Ako bog da zdravlja, onda će sve biti u redu. Moja granica je nebo - ističe Julija.

Kako se radi o surovom sportu, navodi da je bilo određenih povreda, ali i ožiljaka koji su “upotpunili” njeno istetovirano tijelo.

Jedan dio njih, a posebno na rukama, nije samo iz borbi u kavezu, već i “sa ulice”.

- Nisam se puno puta potukla izvan kaveza, uostalom, nije to ni sportski, ali kad vidim da neko gnjavi žene, odmah uskočim u pomoć i napravim reda, nema tu puno priče - kaže Julija.

Na kraju je dodala kako je ona ipak jedna obično neobična djevojka koju ljudi zbog svojih predrasuda pogrešno doživljavaju. Jedne zastrašuje njen izgled, drugi se iščuđavaju, a treći se boje da joj priđu.

- To sam ja! Nisam se rodila da bih bila neko drugi, nego mogu biti samo Julija - poručila je ona.

Nokautirala i muškarca

U jednom od egzibicionih mečeva Julija je pobijedila čak i jednog muškarca. Kako kaže, nakon tog videa postala je još popularnija iako joj ta borba nije računata u zvaničan omjer.

- To je bio nekakav “fajt šou” na kom sam, moram priznati, dobro zaradila. Pobijedila sam muškarca koji se bavio poslom obezbjeđenja. Nisam sigurna da je zadržao posao nakon što sam ga pobijedila - kaže kroz smijeh Julija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana