Istoričar Milan Gulić o balkanskoj krizi: Iza priče o građanskoj BiH krije se želja za bošnjačkom dominacijom

Istakao je ovo u intervju za “Glas Srpske” doktor Milan Gulić, inače viši naučni saradnik u Institutu za savremenu istoriju iz Beograda, navodeći kako se iza čitave ove priče o pravljenju unitarne ili građanske BiH krije želja za bošnjačkom dominacijom.

- Ne treba zaboraviti da je upravo jedna takva opasna namjera gurnula BiH u krvavi građanski rat i neopisiva stradanja. Nisam siguran da se zbog želje za dominacijom Sarajeva nad ostala dva naroda treba rizikovati novi sukob. Rane su još uvijek bolne, a sjećanja živa. Jednostavno nasljeđe rata dovoljno je opterećujuće da bi se ponovo otvarala neka pitanja i stare rane. Dejtonski mirovno sporazum je ipak ustrojio državu, koja već 25 godina nekako funkcioniše. I to ne treba mijenjati - kaže Gulić.

GLAS: Bošnjaci o ovom pitanju mnogo očekuju od nove američke administracije, dok se iz Vašingtona može čuti da njih BiH i Srbija interesuju samo u svjetlu navodnog pojačanog uticaja Rusije na Balkanu. Očekujete li da se Vašington agresivnije politički vrati na ove prostore?

GULIĆ: Posljednjih godina u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama u javnosti često vidimo svojevrsnu antirusku histeriju. Potreba za postojanjem imaginarnog neprijatelja, kao kohezioni faktor za sprovođenje određenih politika, su razlog da se “prsti” Moskve vide tamo gdje nikada nisu bili.

Treba imati na umu da se pravac američke spoljne, ali i unutrašnje politike, ne mijenja drastično, bez obzira na ličnost predsjednika. Bez obzira na to, očigledno je da pojedinci na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru vide šansu za ostvarenje nekih svojih snova u ličnosti novog američkog predsjednika Džozefa Bajdena, imajući pred očima njegov raniji angažman u jugoslovenskoj krizi.

Iskreno se nadam da zvanični Vašington neće rizikovati da eventualnim pokušajem prekompozicije BiH otvori novo žarište na Balkanu, posebno kada znamo da je na ovom prostoru vrlo opasno izvoditi nekakve “kontrolisane krize”.

Ekonomski interesi Zapada danas su toliko upleteni u svim postjugoslovenskim državama, da bi se svaka značajnija kriza na njih prilično odrazila. Zbog svega toga, rekao bih da je kakva-takva stabilnost svima u interesu.

Na kraju treba imati u vidu i naglasiti kako Rusija kao ozbiljna svjetska sila postojano brani svoje interese. Na primjeru Gruzije, Ukrajine ili Sirije vidjeli smo kako to izgleda u praksi.

GLAS: Koliko manevarskog prostora ostaje Srpskoj da se odupre svim ovim pritiscima, te koliko, recimo Rusija može biti ključna u tim procesima?

GULIĆ: Republika Srpska mora da radi na sopstvenom jačanju, kako bi uopšte bila kadra da se bori sa svim izazovima kroz koje danas prolazi i sa kojima će se u budućnosti suočavati. Njena pozicija je zbilja specifična, pošto je okružena onima koji žele da je ukinu i koji, štaviše, njeno postojanje ne žele da priznaju.

Kako bi spremna i jaka mogla da stoji na vjetrometini, na kojoj se nesumnjivo nalazi, mora da radi na jačanju institucija, održavanju političkog pluralizma, borbi protiv korupcije, da ulaže u prosvjetu, kulturu i nauku i da ekonomskom stabilnošću pokuša da zadrži mlade i obrazovane kadrove, koji masovno odlaze. Samo takva Republika Srpska može da se odupre svim pritiscima.

Uloga Rusije na Balkanu važna je ne samo sada, već i u prethodnim vijekovima. Od njene snage i njenih interesa zavisiće i odnos drugih velikih sila prema Balkanu. U očima Zapada srpski narod se doživljava kao tradicionalni prijatelj Rusije, iako u istoriji imamo više primjera da se interesi Moskve i Beograda nisu sasvim poklapali. Bez obzira na to, dok god Rusija priznaje teritorijalnu cjelovitost Srbije i sarađuje sa Republikom Srpskom, predstavljaće važan spoljnopolitički oslonac za srpski narod u cjelini.

GLAS: Koji su njeni interesi na ovim prostorima?

GULIĆ: Interes Rusije za Balkan u prvom redu proističe iz čvrstih istorijskih, kulturnih i vjerskih veza, ali ne treba zanemariti ni ekonomske interese ili činjenicu da se radi o dijelu Evrope koji je uvijek predstavljao, ali i danas predstavlja, jednu od odskočnih daski za prodor prema Rusiji - uz Pribaltik, Ukrajinu i Zakavkazje. Ta veza između Rusije i, primarno, srpskog naroda dobro je poznata i velikim silama sa Zapada. Nerijetko su upravo preko Balkana slate poruke Moskvi. Rusija je velika zemlja, sa dugom i ozbiljnom tradicijom, i sigurno da dobro čita te poruke.

GLAS: Zbog čega međunarodna zajednica još uvijek drži BiH pod svojevrsnim protektoratom?

GULIĆ: Kada je izašla iz krvavog građanskog rata BiH svakako nije mogla sama da gradi mir i institucije jedne, realno, nove države, uprkos deklarativnom kontinuitetu sa nekadašnjom SR BiH. Upravo zbog toga su postojale Implementacione snage - IFOR, Stabilizacione snage - SFOR ili institucija Visokog predstavnika za BiH. U prethodnih 25 godina nerijetko su neke od ovih misija ili institucija preduzimale korake ili uvodile mjere za kojima nije bilo potrebe i koje su dodatno destabilizovale krhki mir. Posebno se to odnosilo na Republiku Srpsku, kojoj su ukidane nadležnosti, umjesto da se slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma realizovalo u potpunosti. Najveća pomoć stabilizaciji BiH bi upravo bila u podršci jačanju institucija, sprovođenju Sporazuma, umjesto tutorskog odnosa kakav sporadično uočavamo. Osim toga, Kancelarija visokog predstavnika predstavlja svojevrsni anahronizam i siguran znak da je BiH još uvijek pod svojevrsnim protektoratom, kako ste i sami napomenuli.

GLAS: Na Balkanu su se uvijek kroz istoriju preplitali razni interesi velikih sila. Kako da se Beograd i Banjaluka postave u vezi sa tim pitanjem?

GULIĆ: Beograd i Banjaluka moraju čvrsto i stalno sarađivati, ma kakva bila situacija na međunarodnoj političkoj sceni. Saradnja mora biti postavljena na zdravim osnovama i pouzdana na svim poljima, od ekonomije, preko nauke, do kulture i prosvjete. Treba povezivati ljude, kulturne i prosvjetne ustanove, naučne institucije, treba podsticati razmjenu stručnjaka, radnika, učenika, studenata i izgraditi dobre i sigurne saobraćajnice.

Smatram da je autoput, kojim bi se povezali Beograd i Banjaluka, najvažnija saobraćajnica koju Srbija i Srpska moraju da izgrade u narednom periodu. Takođe, zajedničkim snagama se na isti način mora povezati i Hercegovina. Trebinje, Bileća, Gacko i ostala mjesta u tom kraju. Ona su odsječena i od Srbije i od Republike Srpske i to se mora promijeniti.   

GLAS: Zašto su ovi prostori toliko interesantni velikim silama?

GULIĆ: “Balkan balkanskim narodima” je stara deviza koja, čini se, nikada nije realizovana. Ovaj dio Evrope i svijeta uvijek je bio pod čvrstim uticajem jedne ili više velikih sila. Ovdje su se dodirivale imperije, ukrštali ekonomski, saobraćajni i strateški interesi, zbog čega su velike sile konstantno odlučivale o sudbini balkanskih naroda. Nažalost, tako je i danas. Pitanje je da li i jedna od balkanskih zemalja uopšte može za sebe da kaže da je potpuno nezavisna i da sve odluke donosi samostalno.

GLAS: Srbi su započeli nacionalni preporod balkanskih naroda, a danas se nalaze u stanju podijeljenosti sličnom onom od prije vijek i po. Takođe, kada god se pomene srpsko pitanje ono se dovodi u vezu sa nekakvim velikosrpskom projektom. Zašto je to tako?

GULIĆ: Nažalost, i danas možemo da postavimo ono staro pitanje: “Koliko Srbija treba da bude mala, da ne bi bila velika?” Stvaranje snažne države na Balkanu, a to je mogla da bude samo Jugoslavija, bilo je suprotno interesima svih onih koji su imali zavojevačke planove prema ovom prostoru.

Priča o “Velikoj Srbiji” izmišljena je kao brana od stvaranja stabilne Jugoslavije ili, da bi bilo jasnije, možemo se sjetiti riječi jednog od okupatora, koji je ove prostore zavio u crno, Adolfa Hitlera: “Ne smemo nikada dopustiti da na Balkanu postane premoćan neki narod koji je svestan da mu je sudbina poverila neku misiju. Srbi jesu takav narod. Oni su dokazali svoju veliku državotvornu snagu i imaju široke ciljeve koji sežu do Egejskog mora”.

Prema tome, plašenje nesrpskih naroda nekakvom “Velikom Srbijom” je stara praksa, koja je svoju punu primjenu doživjela u vrijeme raspada socijalističke Jugoslavije, a nije izgubila na aktuelnosti ni danas. Bilo kakav glas koji dođe iz Srbije, a da se tiče prilika u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, pa čak i na KiM, koje je još uvijek, barem formalno, autonomna pokrajina unutar Srbije, odmah se proglašava “velikosrpstvom”, čime se potpuno negiraju istorijski procesi i fakti, kao i pravo na srpski identitet dijela građana tih zemalja.

Treba reći da podijeljenost srpskog naroda nije posljedica današnjice, već da je ona postignuta koncepcijom jugoslovenske države poslije Drugog svjetskog rata, kada je srpski narod rasparčan na četiri republike i dvije pokrajine. Međutim, dok god je postojao labav okvir socijalističke Jugoslavije, ta podijeljenost je negirana među Srbima. Problem je nastao kada je nestalo te zajedničke države i kada su se Srbi suočili sa opasnošću da budu marginalizovani i svedeni na nivo nacionalne manjine u novonastalim državama.

Nema ljubavi, samo interes

GLAS: Kako gledate na pokušaje revizije istorije?

GULIĆ: Moramo prihvatiti da u međunarodnim odnosima i svjetskoj politici nema ljubavi, već samo interes. Nažalost, u određenom istorijskom trenutku mnoge zapadne zemlje nisu imale isti interes kao srpski narod, ali su im se poklopili interesi sa njegovim protivnicima, pa je otuda došlo do drugačijeg odnosa prema istoriji. Tu prije svega mislim na pokušaje revizije uzroka izbijanja Prvog svjetskog rata, ali i pokušaje konstrukcije vertikale navodnog srpskog zločinstva. Rezultate balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata poništili su komunisti poslije Drugog svjetskog rata federalizacijom Jugoslavije i donošenjem takvih ustavnih rješenja koja su omogućila osamostaljivanje svih republika. U takvim okolnostima Zapad je samo iskoristio “labavost” jugoslovenske (kon)federacije i podržao “avnojevske” granice, jasno pokazavši naivnost postratovskih objašnjenja da će te granice spajati, a ne razdvajati jugoslovenske narode.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.