Igor Cimeša, tužilac za ratne zločine banjalučkog Okružnog javnog tužilaštva: Šta da radite kad premine jedini svjedok

Tužilac Odjeljenja za ratne zločine u banjalučkom Okružnom javnom tužilaštvu Igor Cimeša naglašava da se u najvećem broju krivičnih predmeta ratnog zločina, pri pokretanju istrage, u spisu nalazi samo krivična prijava protiv nepoznatog izvršioca ili izvršilaca i nekoliko službenih zabilješki i to je sve. Prema njegovim riječima materijalni dokazi uglavnom ili nisu prikupljeni, a ako i jesu, onda  nisu sačuvani pa je sva pažnja u toku istrage usmjerena na svjedoke.  Cimeša ističe da, nažalost, svjedoci nisu motivisani da svjedoče, naročito kada su u pitanju krivična djela u vezi sa seksualnim nasiljem i zbog toga će smatra on ostati neprocesuiran veliki broj tih slučajeva.

Ipak i pored brojnih poteškoća u dokazivanju ovih zlodjela banjalučko Okružno javno tužilaštvo samo  prošle godine uspjelo je da riješi pet predmeta, a postupajući tužilac u 2020 godini ostvario je normu od 104 odsto od predviđene po pravilniku. Među istragama koje vode u Okružnom javnom tužilaštvu je i slučaj granatiranja Srpca za koji postoji sumnja da je izvršeno sa teritorije Hrvatske. Pomenuti predmet je prethodno bio u Tužilaštvu BiH a istraga još nije dovela do osumnjičenih.

GLAS SRPSKE: Koliko Tužilaštvo trenutno ima u radu predmeta ratnih zločina i da li možete izdvojiti neki od interesantnih slučajeva? 

CIMEŠA: Trenutno imamo 96 predmeta koji se odnose na nepoznate počinioce krivičnog djela ratnog zločina, kao i dva koja se odnose na poznate učinioce. Takođe istražujemo 32 predmeta koji se odnose na proces ekshumacija i identifikacija. Odjeljenje za ratne zločine Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka  prošle godine  riješilo je ukupno pet predmeta. Podignuta je jedna optužnica, a u četiri  predmeta donesena je naredba o nesprovođenju istrage. Trenutno u radu imamo dvije istrage. Optužnica za ratni zločin protiv civilnog stanovništva podignuta je lani u decembru, a odnosi se na zločine počinjene na području Čelinca. U tom predmetu jedna osoba je ubijena, a tri su ranjene. Optužena su dva lica i prava je sreća da u tom predmetu imamo svjedoke koje možemo saslušati putem video-linka. Imamo ih četiri i oni se nalaze u evropskim zemljama. Bez video-linka bili bi u problemu jer on omogućava i odbrani i tužilaštvu da ispitaju svjedoke. Kada su u pitanju obustavljene četiri istrage u jednoj je osumnjičeni preminuo, a u druga tri slučaja nije bilo dokaza. Nedostatak dokaza je, kako vrijeme prolazi, najčešći razlog obustave istrage. Uglavnom protekom vremena umiru ključni svjedoci. Ilustracije radi u jednom predmetu imali smo svjedoka zločina koji je preminuo prije nego je istraga okončana. U takvim situacijama kada  u spisu imate samo jedan iskaz koji tereti nekog osumnjičenog, a taj svjedok premine i ne možete ga saslušati na sudu vrlo je teško podići optužnicu. Prošle godine završeno je pet istraga o ratnim zločinima, a dvije nisu okončane jer su  osumnjičena lica nedostupna i za njima su raspisane potjernice. Radi se o jedina dva nezavršena predmeta protiv poznatih punoljetnih izvršilaca krivičnih djela ratnih zločina.

GLAS SRPSKE: Koliko predmeta je u proteklom vremenu prebačeno sa nivoa BiH na nivo Republike Srpske, odnosno iz Tužilaštva BiH u Tužilaštvo u Banjaluci?

CIMEŠA: Krajem prošle godine Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka od strane Suda i Tužilaštva BiH ustupljeno je na postupanje 15 predmeta koji se odnose na nepoznate počinioce krivičnog i jedan predmet koji se odnosi na neodređeno krivično djelo i počinioca. Sve predmete ratnog zločina  koje smo dobili odnose se na one protiv nepoznatih izvršilaca i ti predmeti su u rad zaprimljeni poslije 2003. godine i zato su bili na nadležnom Tužilaštvu BiH. Kada je Savjet ministara BiH usvojio revidiranu Strategiju za predmete ratnih zločina onda su se predmeti ratnih zločina počeli prenositi na druga tužilaštva. U tim predmetima najveći broj istraga je obavila Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Nažalost imamo problem da je većina svjedoka u tim slučajevima u inostranstvu i nisu ni živjeli u BiH. Ipak počeli smo prikupljati informacije i pokušati doći do njih. Svi predmeti su ustupljeni u januaru i rano je za neke konkretne rezultate. Cilj pomenute strategije je procesuirati najsloženije i najprioritenije predmete ratnih zločina pred Sudom i Tužilaštvom BiH, a ostale predmete pred sudovima i tužilaštvima entiteta do kraja 2023. godine. Pomenutom strategijom je predviđeno da se predmeti čija je pravna kvalifikacija kao što su genocid i zločini protiv čovječnosti te krivična djela koja su kvalifikovana kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, a odnose se na sistemska ubistva, teže oblike silovanja, teže oblike patnje civilnog stanovništva vode pred Tužilaštvom i Sudom BiH. Takođe pred tim institucijama vodiće se predmeti u kojima su svojstva i uloga učinioca označena kao formacijska dužnost, rukovodeća funkcija u upravljanju logorima i zarobljeničkim centrima, te gdje su učinioci imali političku ili pravosudnu funkcija, gdje se radi o težem načinu i stepenu učešća u izvršenju krivičnog djela, kao što je udruženi zločinački poduhvat, komandna odgovornost. U suprotnom će se postupak voditi pred drugim nadležnim sudom u BiH, a u skladu sa zakonskim odredbama o nadležnosti, ustupanju ili preuzimanju predmeta.

GLAS SRPSKE: Da li među predmetima ima slučajeva ratnih zločina koje su počinili stanovnici drugih država nastalih raspadom Jugoslavije?

CIMEŠA: U okviru revidirane strategije naše Tužilaštvo je zaprimilo tri predmeta seksualnog nasilja počinjenog za vrijeme rata. Pored navedenih, radimo na predmetu koji se odnosi na granatiranje civilnih ciljeva u Srpcu, krajem juna i početkom jula 1992. godine, za koje postoji sumnja da je izvršeno sa teritorije Hrvatske. Pomenuti predmet je formiran na način da je PS Srbac 2005. godine, podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH o počinjenom krivičnom djelu protiv nepoznatog izvršioca. Ono što za sada možemo reći s obzirom na to da se predmet nalazi u fazi istrage, je to da imamo indicija da je granatiranje opštine Srbac izvršeno sa teritorije Hrvatske.  Predmet je od 2005. pa do  2020. bio na istrazi u Tužilaštvu BiH i za sada imamo informaciju da je u tom slučaju granatirano pet ili šest ulica u samom Srpcu te da je ranjeno šest lica. Konkretnije podatke još nemamo i to će biti stvar istrage koja se vodi. Predmet radi Uprava za borbu protiv terorizma i ekstremizma Republike Srpske pod rukovodstvom i nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. Tužilaštvo BiH je u tom pregledu uradilo preliminarnu istragu, ali za sada nije niko osumnjičen. Taj događaj je prilično pokriven i saslušana su brojna lica, te ostaje još otkriti osumnjičene, utvrditi podatke o šteti.

GLAS SRPSKE: Koliko je teško dokazati ratni zločin s obzirom na dug protek vremena od rata, koji su najčešći problemi s kojim se Tužilaštvo susreće u procesu istrage i dokazivanja? 

CIMEŠA: Postupak istrage u ovim predmetima je veoma složen zbog proteka vremena i nedostatka objektivnih dokaza. Težina ovog posla ogleda se i u tome što se istrage sprovode sa određene vremenske distance od sada već 25 godina pa i više. Svjedoci nisu baš motivisani da svjedoče, naročito kada su u pitanju seksualna krivična djela i zbog toga će mislim ostati veliki broj tih slučajeva nažalost neprocesuirani. Sve češće žrtve seksualnog nasilja ne žele da se bave tim i da prolaze ponovo kroz sve to iako imamo sve uslove, psihološku podršku, mogućnost svjedočenja iz druge prostorije te druge uslove za bezbjedno svjedočenje uz što manju retraumatizaciju. Nažalost te žrtve često govore da ne znaju, da sad imaju druge porodice te ne žele o tome da pričaju. Ponekad kad pričam sa svjedocima  imam osjećaj da i dalje živimo u ratnim rovovima. Oni kad ih ispitujete često govore: Zašto sada, zašto nije ovaj ili onaj?. Moram priznati da nije ipak bilo težih problema, ali ima dosta predrasuda. Imao sam svjedoka iz Australije koji  nije bio ovdje od 1992 godine. On me zvao i pitao da li mu je sigurno doći u Banjaluku. Moram reći da često dolazimo do zida, kada su svi mogući koji nešto znaju saslušani, ali nemamo dokaza. Kada su u pitanju materijalni dokazi, njih u ratnim zločinima ima vrlo malo. Imamo pristup bazi podataka Haškog tužilaštva i tu se može pronaći neki materijalni dokaz. Manje ima dokaza koji se odnosi direktno na izvršioca, a više na samo krivično djelo. Nisam imao iskustvo da smo imali materijalne dokaze kao što su trag DNK, čaure, zrno ili slično. Primjera radi u najvećem broju krivičnih predmeta ratnog zločina, pri pokretanju istrage, imamo u spisu krivičnu prijavu protiv nepoznatog izvršioca ili izvršilaca i nekoliko službenih zabilješki i to je sve. Kada kod takvog stanja spisa tužilac dođe u situaciju da podigne optužnicu protiv određenog lica, onda je to nesumnjivo značajan rezultat. Potrebno je uložiti mnogo truda u prikupljanju dokaza koji se odnose na saslušanje svjedoka koji su raseljeni, očevici događaja umiru ili neće da govore o događaju, pa i to u znatnoj mjeri usporava istragu. Srodnici žrtava u slučajevima u kojima je donesena presuda često imaju očekivanja da će biti izrečena velika kazna. Primjenjuje se zakon iz bivše Jugoslavije,  Krivični zakon SFRJ kojim je predviđena kazna za ratni zločin od pet do 15 godina zatvora i ne možete dobiti više. To je određeno pravilima o vremenskoj važnosti zakona. Ipak nismo imali problema oko toga, a mislim da je svaki predmet koji završi na sudu i bude osuđujuća presuda ipak uspjeh. Iskoristiću ovaj razgovor da pozovem a ujedno i ohrabrim sva lica koja su u toku rata bili žrtve seksualnog nasilja da ga prijave Tužilaštvu. 

GLAS SRPSKE: Kakva je saradnja između tužilaštava u regionu u vezi sa pitanjem ratnih zločina

CIMEŠA: Tužilaštvo BiH i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i Državno odvjetništvo Hrvatske potpisali su prije nekoliko godina protokole o saradnji koji su omogućili i podjednostavili proceduru ustupanja predmeta i prikupljanja dokaza. Dobijamo brojne zamolnice, naročito od tužilaštva Srbije i Hrvatske. Pravosudni organi Hrvatske postupaju i sarađuju, ali poteškoća je što postupanje po našim zamolnicama ide sporo. Kada je u pitanju direktna saradnja sa njihovim tužiocima to je dobro i korektno. Niz zamolnica gdje su oštećeni građani danas državljani Hrvatske i u tim predmetima i dalje sporo ide. Imamo dobru saradnju i podršku od strane međunarodne zajednice, evropske unije koja putem IPA projekta dosta pomaže finansijski i iz toga plaćamo troškove svjedoka, prevođenje raznih izjava, dokumenata i drugo.

Priznanje

Igor Cimeša ističe da je stalna komisija za efikasnost i kvalitet tužilaštava Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH konstatovala da je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka realizovalo plan rada na predmetima ratnih zločina za 2020. godinu u vrijednosti od 100 odsto. Konstatovali su izuzetan rad na predmetima ratnih zločina Tužilaštva ne samo u toku 2020. godine, već kontinuirano u proteklom periodu.

- To je veliko priznanje pogotovo jer smo dobili potvrdu da adekvatnost planiranja i efikasnost rada na predmetima ratnih zločina ovog Tužilaštva može poslužiti kao paradigma za ostala tužilaštva koja rade na predmetima ratnih zločina.  Moram reći i da je kolegama koji su bili prije mene od formiranja Odjeljenja za ratne zločine 2004. godine bilo dosta teže, te im ovom prilikom želim odati priznanje za njihov veliki doprinos početku istraživanja ratnih zločina - rekao je Cimeša.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.