Goran Šarić za “Glas Srpske”: Sudbina svijeta u rukama Rusije i Kine

Stvari se na geopolitičkoj sceni mijenjaju velikom brzinom, otvaraju se nova žarišta, naoružava i zvecka oružjem, prave novi savezi, pregrupisavaju snage i prave opasne kalkulacije da je gotovo nemoguće dati tačan odgovor na to nagradno pitanje. Crtaju se nove karte i od unipolarnog, pravi jedan unipolarni svijet u kojem Amerika najvjerovatnije neće držati štafetu.  

Goran Šarić, teolog i doktor istorijskih nauka iz Rijeke, osoba kojoj gotovo svakodnevno sa društvenih mreža zbog njegovih otvorenih stavova i različitih viđenja situacije u svijetu koji odudaraju od nametnutih zvaničnih zapadnih, brišu objave i “udaraju blokade”, smatra kako je sudbina svijeta trenutno u rukama Rusije i Kine.

- Milijarder i vladar iz sjenke Džordž Soroš je upravo te dvije zemlje označio kao najveću prijetnju njegovom “otvorenom društvu”. Znajte da kad zapadnjačke elite nešto nazivaju “otvoreno” to je onda “zatvoreno”, jer je kod njih uvijek obrnuto. Njima je agresija na Srbiju ili Libiju - humanitarna intervencija. Dakle, ako Rusi u Ukrajini pobijede NATO, ako se Kinezi izbore sa sve većim američkim pritiscima, onda se možemo nadati stvaranju svijeta suverenih država, međunarodne zajednice otadžbina. U protivnom, svijet će sve više ličiti na veliki koncentracioni logor, kamo ga vode planovi zapadnjačke globalističke elite - kaže Šarić u intervjuu za “Glas Srpske”.

U nastavku ovog razgovora Šarić koji i nije baš “popularan u hrvatskim medijima zbog stavova o NDH i ustašama, odnosa prema “zapadnim vrijednostima i viđenja rusko-ukrajinskog sukoba, govori i o jednoumlju koje vlada u svijetu, nekom opasnijem svijetu o kojem je govorio Orvel, pokušajima revizije istorije, paralelama između Hrvatske i Ukrajine, ali i aktuelnim balkanskim neprilikama.

GLAS: Kako gledate na sve ovo što se dešava oko Ukrajine, ima li kraja te može li Evropa “preživjeti” bumerang efekat sankcija?

ŠARIĆ: Sukob u Ukrajini ima mnogo geopolitičkih aspekata i neke vidimo, a neki nam još nisu baš najjasniji. Amerika, odnosno američki establišment gurnuo je Ukrajince i kijevski režim u ovo ludilo iz nekoliko razloga, prije svega da stvore nepremostiv jaz između Evrope i Rusije, ali i da Kini pošalju poruku šta je čeka ako pokuša pod svoje okrilje vratiti Tajvan. Može li Evropa to preživjeti, to ćemo vidjeti već ove jeseni i zime. Znači, vrlo brzo. 

GLAS: Da li očekujete da se napravi neka nova Jalta?

ŠARIĆ: U Jalti 1945. godine kada se dogovarala nova karta Evrope nije sjedio Adolf Hitler. Novu Jaltu mogu napraviti samo Rusi, Kinezi i druge zemlje BRIKS-a, nikako zapadnjačke globalističke elite. S njima ne treba sjedjeti za istim stolom. Nikako. 

GLAS: Mnogi ističu da su Donald Tramp i Angela Merkel ostali na vlasti da do ovoga ne bi došlo. Slažete li se s njima?

ŠARIĆ: Mislim da bi Angela Merkel teško mogla spriječiti sukob u Ukrajini, ali da Donald Tramp nije tako bezočno i na kvarno pokraden na američkim izborima od strane Bajdenovaca, ukrajinska marioneta Volodimir Zelenski i kijevska hunta bi prihvatili razumne prijedloge Rusije i do svega ovog ne bi došlo. U to sam uvjeren. 

GLAS: Utisak je i kako se sve više nameće jedno opasno jednoumlje, zabranjuju se pojedini mediji, blokiraju statusi i objave na društvenim mrežama, širi mržnja i jedna neviđena rusofobija. Da li je ovo doba o kojem je pisao Džordž Orvel?

ŠARIĆ: I mene blokiraju na društvenim mrežama. Brišu i emisije na temu sukoba u Ukrajini. Sve to potvrđuje da se već nalazimo u nečemu još i gorem i zlokobnijem od svijeta prikazanog Orvelovim i Hakslijevim romanima. Još od 2001. godine i rušenja kula “Bliznakinja” u Njujorku, a posebno od pandemije virusa korona, neprestano se smanjuju građanske slobode, a pojačava nadzor države nad građanima. Globalisti traže bilo kakav izgovor kako bi nešto novo nametnuli. To sada možemo vidjeti i na primjeru ukrajinske krize.

GLAS: Kako gledate na sve češće i reklo bi se bezobzirnije pokušaje revizije istorije u Hrvatskoj, posebno perioda NDH, te se tako plasiraju teze o “jasenovačkom mitu”; ali i kako su Srbi počinili genocid tokom Drugog svjetskog rata te da su onda tu krivicu prebacili na leđa Hrvata?

ŠARIĆ: Treba naglasiti da ozbiljni hrvatski istoričari koncentracioni logor Jasenovac, ipak, ne smatraju mitom, a neki su čak i knjigama odgovarali na ta podmetanja. S druge strane, već su za vrijeme Jugoslavije pojedini hrvatski autori počeli sa relativizacijom logora Jasenovac što je od 1990. godine preraslo u potpuno negiranje jednog od najmonstruoznijih genocida u istoriji ljudskog roda.

Danas je to negiranje poprimilo i tragikomične razmjere, pa likovi i kvaziistoričari poput Stjepana Loze čak tvrde da su Srbi u Drugom svjetskom ratu vršili genocid nad Hrvatima. To je kao kad bi Nijemci tvrdili da su Jevreji u Aušvicu ubijali naciste.

Taj nesretni Lozo je objavio i knjigu gdje su mu krunska otkrića o navodnom “srpskom genocidu” ona koja je “pronašao” na hrvatskoj Vikipediji koja je od vlasnika iste kažnjena zbog širenja laži i ustaštva. Toliko o tome. Tragikomično, zar ne!

GLAS: Koliko je opasna ta priča u koju se sve više uključuju kako pojedine državne institucije, akademici i crkva, te zašto “demokratska” Evropa to toleriše?

ŠARIĆ: Najopasnije jeste to što se u tu priču ne uključuju srpske državne institucije, akademici, fakulteti. U Beogradu se rade doktorati, da se malo našalim, o tvrdoći stolice psa “druga Tita”, a još nema knjige ni doktorata koji bi se adekvatno pozabavio pregledom laži i podvala o logoru Jasenovac hrvatske pseudohistoriografije. Na kraju ću to morati napisati ja. Nema mi druge.

GLAS: Da li se mogu praviti paralele između Ukrajine i Hrvatske?

ŠARIĆ: Naravno. O tim paralelama sam pisao još kao student. Već tada mi je bilo jasno da Ukrajinci svoj identitet grade ne na afirmiranju svog, nego na negiranju ruskog. To smo uostalom u mnogo navrata mogli vidjeti i na ovim našim prostorima. I jedan veliki dio hrvatskih institucija, političara i katoličke crkve razvija hrvatski identitet na srbofobiji, a  to ne može dobro završiti.

GLAS: Da li je ono što se nedavno desilo na Kosovu običan incident ili početak novog sukoba velikih sila na prostoru Evrope? Hoće li Albanci započeti rat da bi na silu ušli u NATO?

ŠARIĆ: Albanci su na Kosovu stranci. Da budem precizniji, došli su u tuđu kuću i u njoj rade nered, pale crkve, protjeruju domaćine, a za takvo ponašanje “podgovoreni” su od strane pojedinih zapadnih zemalja.

Svaka njihova akcija, pa i pokušaj provociranja rata, doći će kada i ako to zapadu bude odgovaralo. Samo, treba naglasiti da ovo nije Srbija iz 1999. godine. Nije Rusija iz 1999. godine. Nije ni Kina, a nije ni Zapad.

Ako Zapad ipak izazove nekakav rat moglo bi se desiti da se Aljbin Kurti, Vjosa Osmani i ekipa drže za krila NATO aviona. Nešto slično smo prošle godine gledali u Avganistanu.

GLAS: Da li pratite političke neprilike u BiH i pokušaje da se napravi nekakva “građanska” država? Da li je tako nešto realno i zašto dio međunarodne zajednice to podržava?

ŠARIĆ: Te zapadnjačke vratolomije nek ostave za sebe. Znamo kako one obično završavaju. BiH mora ostati država dva entiteta i tri konstitutivna naroda, iako bi bolje bilo da su i Hrvati dobili svoj entitet. Svako preglasavanje jednog od tri naroda, svako izmišljanje nekakvih “građanista” vodi u velike krize, a možda i ozbiljne sukobe. Samo su Republika Srpska i predstavnik Hrvata u predsjedništvu kojeg su izabrali Hrvati garant opstanka ovakve BiH. To je sveto pismo koje garantuje mir, stabilnost i suživot. 

Tesla, Milanović i Srbija

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović, nedavno je rekao kako Nikola Tesla ima veze sa Srbijom kao i Brus Li. Šarić kaže da ako Milanović ne zna kakve veze Tesla ima sa Srbijom, da li onda možda zna zašto su ustaše od 1941. do 1945. poklale preko 100 njegovih bližih i daljih rođaka? Zašto su posljednje Tesle protjerani 1995. u Srbiju? Zašto su mu 1992. srušili spomenik u Gospiću?

- Kad bih htio biti kao Milanović mogao bih pitati kakve veze Tesla ima sa Hrvatskom? Rodio se i krapinski pračovek na prostoru današnje Hrvatske, pa nije Hrvat. Tesla se rodio u Vojnoj Krajini, administrativnoj jedinici u kojoj su njegovi sunarodnici, Srbi, imali određeni vid autonomije. I da nije bilo genocida i etničkog čišćenja Teslinog naroda i rodbine u Hrvatskoj, onda bi bilo normalno da se Hrvati ponose Teslom. Ali kako su ti zločini duboko uznemirujuća stvarnost onda svaka priča o Teslinom porijeklu mora početi s tim. Bez obzira na sve, dobro je da se Hrvati ponose Teslom, ali bi bilo dobro i da se stide što u Smiljanu više nema njegovih rođaka - istakao je Šarić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.