Feđa Dimović, Boško Ćirković Škabo: Dok se međusobno optužujemo za fašizam, Hrvati grabe tradiciju antifašizma

Aleksandar Stojanović
Feđa Dimović, Boško Ćirković Škabo: Dok se međusobno optužujemo za fašizam, Hrvati grabe tradiciju antifašizma

Zbog svog rada i pjesama često su bili meta političara, optuživani da su strani plaćenici, dio tajnih službi i članovi pojedinih partija.

Vlasti su se mijenjale, na ulicama i izborima, ali oni svoj kurs i pravac nisu promijenili, i baš kao što kaže jedan njihov stih, uvijek su udarali ni lijevo, ni desno, već pravo u meso.

“Beogradski sindikat” nastao je 21. marta 1999. godine, tri dana uoči agresije NATO-a na tadašnju SR Jugoslaviju, a kasnije će se ispostaviti da je to značajno odredilo njihov dalji rad. Vremenom su postali guslari modernih vremena, postali su trn u oku svakoj vlasti, a njihovi stihovi izazivali su tektonska pomjeranja na kulturnoj, ali i političkoj sceni. Trenutno rade na novom albumu i, kako su naglasili, spremni su da ispričaju još jednu novu priču.

Članovi ove kultne rep grupe Feđa Dimović i Boško Ćirković Škabo, osvrćući se na nedavnu posjetu Banjaluci, za “Glas Srpske” istakli su uglas da im je veliko zadovoljstvo što su se vratili u Republiku Srpsku.

GLAS: Šta za Vas znači Republika Srpska i kako na nju gledaju u Srbiji?

DIMOVIĆ: Republika Srpska je možda i poslednji bastion srpstva, gde su patriotizam i ljubav prema otadžbini ogromni i za nas ona deluje dosta otrežnjujuće, jer se ovde sloboda da se izrazi ljubav prema srpstvu oseti na svakom koraku.

ĆIRKOVIĆ: Još od prvog dolaska videli smo da i ovde postoje određene podele, ali ovde nije sramota biti Srbin, što je mnogo bitno. Mi smo jedan narod i ne treba da se nazivamo Srbijancima i Bosancima, jer smo svi Srbi. Nema nas mnogo i zbog toga je važno da budemo jedinstveni.

GLAS: Vaše pjesme su oduvijek izazivale veliku pažnju. Kako vidite danas situaciju na sceni i da li Vas se publika uželjela?

DIMOVIĆ: Činjenica je da nema mnogo kvalitetnog sadržaja i da većina plasira neku praznu priču. Živimo u teškim vremenima kada je ljudima potrebno da čuju pravu istinu o svemu ovome što nam se dešava. Pravi nam se situacija kao da živimo u nekoj paralelnoj stvarnosti, a ne na prostorima gde se veoma teško živi.

GLAS: Svjedoci smo da su danas mnogi odstupili od svoje početne tačke u karijeri, a najčešće zbog novca i velikog broja pregleda. Kako vidite tu situaciju i za šta se Vi borite?

ĆIRKOVIĆ: Mi smo guslari i borimo se za gusle, odnosno za suštinu ispred forme. Naravno da su gusle starije od repa, ali oboje su neka forma epske poezije i u jednom i u drugom pričamo istinu u trenutku u kojem se ona dešava. I ako bismo svojim radom uspeli uraditi samo deo onog što su uradile gusle, uradili bismo veliki posao.

GLAS: Mnogi kažu da kultura umire, a vidimo da jedan nobelovac, Peter Handke, izazove tolike reakcije političara, najčešće onih koji nisu pročitali nijedno njegovo djelo. Da li to znači da kultura još igra važnu ulogu u životu našeg naroda?

ĆIRKOVIĆ: Ključna stvar je tu da je Handke nešto kreirao, stao iza svog rada i svojih reči. On je kreator, to je ono što je najvažnije. Ne postoje političari koji su kreatori bilo čega i to je ključna razlika. Zbog toga je uticaj kulture i dalje veliki.

GLAS: Da li je situacija bolja, ista ili gora nego prije 20 ili 30 godina?

DIMOVIĆ: Mnogo je lošija nego ranije. Menja se vlast, ali institucije su okupirane od strane “druge Srbije” i, suštinski, obrazac je autošovinistički. Imamo npr. situaciju da na sajmu knjiga u Beogradu ista knjiga istog izdavača bude jeftinija ako je na latinici i to je način na koji se uništava pismo i jezik jednog naroda. Takođe, imamo i situaciju da godinama unazad nijedna knjiga koja je dobila NIN-ovu nagradu nije napisana na ćirilici. I to su stvari koje ljudima promaknu.

ĆIRKOVIĆ: Jedan od elemenata kolonizacije je ta tzv. “meka moć” koja okupira i kulturu. Ne bih želeo da kažem da je lošija, jer su se “ovi” danas mnogo bolje instalirali. I pored velikih sredstava i vremena koje imaju na raspolaganju, nisu preterano efikasni, ali se vremenom njihov uticaj akumulirao i polako nas izjeda iznutra.

GLAS: Poznato je da nemate dobar odnos prema trenutnoj vlasti. Mislite li da pojedinci pokušavaju na prečicu i preko noći da uđu u istoriju?

ĆIRKOVIĆ: Ne može se ući u istoriju, kao što neki danas misle, gradeći puteve i mostove. Sve to se gradi od naših para i to nije poklon, ni milostinja nijednog političara.

DIMOVIĆ: Veliki je problem što imamo političare koji sebe stavljaju iznad države i iznad naroda. To se dešava kada imamo vlast koja nije u Hristu, pa zbog toga nema osećaj za narod. U istoriju se ulazi onako kako je ušla “Mlada Bosna”, žrtvom, nečim što se uradi za spas naroda. Samo se nadamo da današnji političari neće u istoriju ući po lošem, jer bismo tu cenu svi platili.

GLAS: Kako komentarišete sve češći sindrom podjele u narodu - ako pripadamo jednim, odmah smo protiv drugih? Ko je za to kriv?

DIMOVIĆ: Ta situacija je kulminirala. Danas ne smemo da komentarišemo ni najmanju stvar koja je loša, a da nas ne optuže da smo protiv celokupnog rada nekog pojedinca. Političari izazivaju ogromne podele, optužuju svoj narod za najgore stvari. Dok se Srbi međusobno optužuju za fašizam, Hrvati, koji su bili i gori od fašista, danas kupe tradiciju antifašizma.

GLAS SRPSKE: Koja je uloga religije u svijesti jednog naroda i kako komentarišete položaj SPC danas u društvu?

ĆIRKOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva naš narod drži na okupu 800 godina, što nije uspelo nijednom političaru, ni državniku. Da nije bilo crkve, verovatno ne bismo postojali danas. I pored nekih, naizgled loših odluka, treba da gledamo malo dalje u budućnost, jer ćemo tek tada moći komentarisati da li su ti potezi bili dobri ili loši. Crkva ima važno mesto u našem narodu i tako treba da ostane.

GLAS SRPSKE: Trideset godina nam pričaju razne priče, a situacija se suštinski ne mijenja. Može li na ovim prostorima biti bolje?

DIMOVIĆ: Može da bude bolje. Za početak, potrebno je da održimo minimum nacionalnog interesa. To znači da ne smemo predati Kosovo i Metohiju i tu se vodi sada suštinska bitka za naš narod. Dalje, potrebno nam je više razumevanja i dijalog u društvu, jer narod mora da se dozove pameti dok se političari međusobno svađaju i ne sme narod dozvoliti da ga te lažne svađe podele.

ĆIRKOVIĆ: Iz svih tih sitnih, malih podela nastali su najkrvaviji sukobi. Zajedništvo i bratstvo su rešenje kako da nam bude bolje.

Kosovski zavjet

GLAS: Često spominjete kosovski zavjet kao pokretačku snagu, kao bitan dio bića srpskog naroda. Šta za Vas predstavlja i znači taj zavjet?

DIMOVIĆ: To je nešto što nosimo u duši, a da često nismo ni svesni da živimo po tom zavetu. To je najsvetiji zavet za naš narod koji nam je ostavio knez Lazar kada je izabrao nebeski umesto ovozemaljskog života. Zbog toga žele da nam uzmu Kosovo, jer tu nije reč samo o teritoriji, već o biću našeg naroda. Ako nam uzmu Kosovo, uzimaju nam sve i posle toga postajemo robovi.

 

Iz arhive “Glasa”
Iz arhive “Glasa”
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana