Drago Pilsel, hrvatski publicista i teolog, za “Glas Srpske”: Kolinda je katastrofa, a Milanović je manje zlo

Tu je i nekadašnji šef SDP-a Zoran Milanović, kojeg prati hipoteka loše vlade koja nije znala da iskoristi trenutak hrvatskog ulaska u EU. I kao treći tu je radikalno desnom političkom krilu blizak pjevač-preduzetnik Miroslav Škoro, čiji bi dolazak na Pantovčak pojačao ambicije potisnute tvrde desnice da se vrati na vrh HDZ-a. Posljednje ankete daju nešto veću prednosti Grabar-Kitarović i Milanoviću. Ali, teško je prognozirati rezultat jer one ne obuhvataju glasače izvan Hrvatske, a ne znamo ni kako “dišu” dosadašnji apstinenti, koji bi mogli odlučiti izbore - kaže hrvatski novinar, pisac i teolog Drago Pilsel.

U nastavku intervjua za “Glas Srpske” Pilsel, koji nije omiljen u dijelu ekstremne domaće javnosti zbog svoje iskrenosti i otvorenog nazivanja stvari pravim imenom, analizirao je dosadašnju izbornu kampanju predsjedničkih kandidata, ali i objasnio zašto smatra da su ćirilični bilbordi Srpskog narodnog vijeća “dobra fora i kampanja sa zrnom soli”. Na kraju je otkrio i kako je od mladića odgojenog u duhu ustaške ideologije postao angažovani antifašista, te pojasnio zašto je suočavanje sa prošlošću ključ za suživot svih naroda na prostoru Balkana. 

GLAS: Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je izjavio da Grabar-Kitarović sramoti državu i sebe. Kako je Vi doživljavate i kako biste opisali njene protivkandidate?

PILSEL: Nedavno u Osijeku se dobro vidjelo da ona ne vlada  sobom. Kao i ljetos u Kninu kada je bila alkoholizovana. U televizijskoj debati je dala do znanja da su joj tajne službe korumpirane, pa se pitam šta je ona uopšte radila posljednjih pet godina. Žena je katastrofa. Željela bi doktorirati političke nauke, a ne razumije pojam “građanin”. A da ne govorimo o njenom tumačenju da je Hrvatska bila “s one strane” gvozdene zavjese, dakle sa zemljama Varšavskog pakta, što je totalno nepoznavanje istorije i politički idiotizam. Milanović će dobiti moj glas jer je to sada za mnoge u Hrvatskoj potreba da se bira “manje zlo”.

Škoro je mutikaša koji je dobio sve što ima zahvaljujući HDZ-u, protiv kojeg sada, na talasu nove nacionalističke histerije, jako raste. Ima ta ekstremna desnica jasan program vraćanja na vrh HDZ-a. Škoro je njihov trojanski konj.

GLAS: Kako biste ocijenili njihovu dosadašnju predizbornu kampanju, koja je bila praćena i zapaljivim izjavama? Aktuelna predsjednica je veličala lik i djelo Slobodana Praljka, Škoro je najavio da će prekopati Jasenovac...

PILSEL: Kampanja je bila cirkus i crnilo. Izborna kampanja s Ivom Josipovićem 2009, kada sam radio analitiku u njegovom izbornom štabu, mračna je za ovo što vidimo sada - “flat televizor visoke rezolucije u boji”. Kolinda Grabar-Kitarović je ušetala u srednju Bosnu i kao u najcrnje Tuđmanovo vrijeme kazala tamošnjim Hrvatima iz okoline Bugojna da ih pozdravlja “kao njihova predsjednica”.

GLAS: Da li i zašto ove priče i dalje “pale” kod glasača? Da li se na ovaj način pokušava skrenuti pažnja sa drugih problema u državi?

PILSEL: Imamo pola stanovnika koji su “de fakto” politički nepismeni i većina ne shvata stvarnost. Već treći put u svojoj istoriji Hrvatska se nalazi pred istim izazovom. Bitka s lopovlukom koji je povezan s politikom pretvara se u biti ili ne biti cijele države. Godine HDZ-ove vlasti ultimativno su je zaoštrile. Prepucavanja oko toga ko je gdje bio devedesetih, ko je volio, a ko izdao Tuđmana, ko je vodio još nerođenu djecu u tek reintegrisani i Hrvatskoj vraćeni Vukovar, a ko je u to vrijeme tamburao po Americi, samo su pokušaj da se utakmica skrene u nebitno. Antikorupcionu retoriku u posljednjoj fazi kampanje krenuli su da usvajaju i kandidati kojima dosad nije bila u fokusu. Tako Zoran Milanović tvrdi da je lopovluk najveći problem države.

GLAS: Kakvu bi spoljnu politiku trebalo da vodi budući hrvatski predsjednik kada je u pitanju BiH?

PILSEL: Kao prvo recimo osnovno, Hrvatska nema spoljnu politiku prema BiH. Ona je, da se ne lažemo, samo interno pitanje HDZ-a koji tretira Hrvate iz BiH kao manjinu ili dijasporu. Zaista je došlo vrijeme da opozicija artikuliše jednu novu politiku. BiH nije Mongolija i Sarajevo nije Ulan Bator. Nažalost, bojim se da Hrvatska neće iskoristiti svoje predsjedavanje Evropskoj uniji kako bi promovisala evropski put BiH.

GLAS: Srpsko narodno vijeće sprovelo je kampanju pod imenom “Da se bolje razumijemo”. Nedavno ste izjavili da se radi o “dobroj fori i kampanji sa zrnom soli”.

PILSEL: To je jedna od najpametnijih i najbolje koncipiranih medijskih i političkih kampanja u novijoj Hrvatskoj. Koliko god to zvučalo neutemeljeno u našoj stvarnosti, Srbi su građani Hrvatske, jednaki u svojim obavezama, ali i svojim pravima sa sugrađanima svih naroda i vjera.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ratifikovanje Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina, Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima i niz drugih akata nisu bili dovoljni da bi ostvarili svoje ljudsko pravo na upotrebu maternjeg jezika i ćiriličnog pisma. Upravo je zato SNV pokrenuo kampanju za normalizovanje upotrebe ćiriličnog pisma. I vrlo je važno da se tom kampanjom ćirilica vraća hrvatskoj kulturi jer je ona i naše pismo, što je podsjetila i Hrvatska akademija nauke i umjetnosti.

GLAS: Ovi bilbordi sa ćiriličnim porukama našli su se na meti vandala. Ljetos smo imali i napad u Uzdolju kod Knina, a bili smo svjedoci i novih izjava koje opet povezuju Srbe i vrbe. Šta učiniti da bi se ovo promijenilo?

PILSEL: Valja ne odustati od univerzalizma. Šta je suština nacionalizma ili nacionalnog kolektivizma i šta je suština individualizma, najbolje je opisao veliki srpski i svjetski filozof Radomir Konstantinović u svojoj kultnoj knjizi “Filozofija palanke”, ali i u ostalim svojim djelima.

Nasuprot nacionalizmu, ja se pozivam na papu Ivana Pavla Drugog, koji na zagrebačkom hipodromu prije 25 godina reče da će se u saradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluostrva moći suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Dobro naroda na Balkanu ima samo jedno ime - mir! Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati “Oče naš” dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti ili čak namjere nasilja i osvete?

GLAS: Jedan ste od rijetkih hrvatskih novinara koji je ukazivao na zločine nad Srbima u operaciji “Oluja”. U znak solidarnosti prema tim žrtvama, ali i kada se krenulo sa razbijanjem ćiriličnih tabli u Vukovaru, potpisivali ste se imenom Jovan. Da li ste zbog toga imali problema?

PILSEL: Standardne stvari: prijetnje smrću, uvrede… Ništa posebno. Bilo je teže devedesetih. Tada, zbog mog angažmana nakon “Oluje”, bio sam primoran da napustim zemlji i tri godine sam se sklonio u Sarajevu.

GLAS: Kako gledate na gotovo stalne pokušaje da se izjednači antifašistički i ustaški pokret, da se rehabilituje NDH, ali i poistovijete Jasenovac i Blajburg?

PILSEL: Gledam na to kao na potrebu da se napiše jedna bolja verzija istorije, ali i kao dio rasta fašističkih tendencija u Evropi. Zagovaram autokritiku u redovima antifašista i ljevičara. Puno je tu ljudi stradalo u osvetama nakon kraja rata 1945. Moja supruga, Njemica, ima po ocu porijeklo iz Erdevika, opština Šid. Tamo su pometeni svi Nijemci. Njena baka s malom bebom, ocem moje supruge, jedva je ostala živa nakon prolaska kroz komunističke logore. Pazite, ja ne izjednačavam fašizam i komunizam, samo tražim trezveno čitanje istorije. Treba nam iskreno i svestrano suočavanje s prošlošću.

GLAS: Kako komentarišite to što hrvatski katolički biskupi nisu još uvijek otišli i obavili čin pokajanja u samom Jasenovcu, kao što su to učinile pape u Aušvicu?

PILSEL: Iako su kardinal Bozanić i neki biskupi bili u Jasenovcu, imate pravo, jakih i jasnih gesta kajanja kao onih u Aušvicu nema. Znam da vladika zapadnoslavonski Jovan Ćulibrk i biskup požeški Antun Škvorčević rade na tome. Ali, teško ćemo dobiti biskupe u Jasenovcu na način koji odgovara dok se bude govorilo o 700.000 ubijenih. Ta brojka nije potkrijepljena naučnim istraživanjima. Podsjećam na izjavu koju mi je dao vladika Jovan kada je rekao da je zadovoljan time što su Muzej žrtava genocida u Beogradu i Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac saglasne oko dobijenih podataka. Prema tim podacima ta brojka se kreće između 80.000 i 100.000 ljudi.

GLAS: Odrasli ste u porodici ustaških emigranata, u čiju je kuću u Argentini dolazio i Ante Pavelić. Kako je uopšte došlo do toga da od mladića odgojenog u duhu ustaške ideologije postanete angažovani antifašista?

PILSEL: Malo je tu prostora da se na to odgovori. Počelo je 1978. Bilo mi je 16 godina. Jedan me je argentinski sveštenik, kolega sadašnjeg pape Franje, pitao do kada ću radnim danom biti borac za ljudska prava, a vikendom hrvatski fašista. Tokom teološkog školovanja koje je počelo u martu 1986. sam to sebi pojasnio. Iako nisam to tada znao artikulisati, ja sam dolaskom iz Argentine u maju 1989. već bio spreman za potpunu deustašizaciju. Početkom 1992. godine sam već jasno bio protivnik tadašnjeg Tuđmanovog režima.

GLAS: Da li je ključ svega u suočavanju sa prošlošću?

PILSEL: Da, ako se tome pristupa otvorenog srca. Da ja nisam zaista poželio obgrliti Srbe i da sada, recimo, nemam iskustvo pobratimljenja s mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim Porfirijem, kojem je stalo da zagrli Hrvate, to novo, pomireno društvo koje želimo stvoriti, a koje promoviše papa Franjo - društvo solidarnosti - ostalo bi daleko od nas.

Bitna je ta filozofija zagrljaja. Meni to znači da kad ulazim u džamiju tamo nalazim Duha svetoga, a kada ulazim u pravoslavni hram, ja zaista vjerujem da ulazim u moj hram jer Hrist, naš spasitelj, je jedan i mi smo jedno u Hristu.

Biografija

Drago Pilsel je rođen 1962. u Argentini. U Hrvatsku je došao polovinom 1989. godine. Nakon nestanka brata Branka, pripadnika ZNG-a, 1991. napušta sveštenički poziv i pridružuje se istoj jedinici. U martu 1992. se vraća na studije filozofije i teologije, koje uspješno završava. Među prvima je progovorio o ratnim zločinima nad Srbima nakon operacije “Oluja”. Pisao je za mnoge hrvatske, ali i svjetske časopise, a autor je i urednik brojnih knjiga, među kojima je i biografija pape Franje. Učestvovao je u predsjedničkim kampanjama Ive Josipovića. Glavni je urednik i kolumnista portala “autrograf.hr”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.