Dragan Lazarević: Deca su zahvalna i vrlo teška publika
Najmlađi su vrlo zahtevna publika, jer ih je vrlo lako zainteresovati za crteže, ali veoma teško zadržati kao čitaoca. Strip za decu je najvažniji kako bi strip uopšte zaživeo kao umetnost među čitaocima, ali iz toga bi se sutra mogli izroditi i neki novi talenti.
Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" jedan od najuspješnijih strip crtača sa naših prostora Dragan Lazarević poznatiji kao Dragan de Lazare.
O budućnosti stripa na našim prostorima kaže da je veoma teško uspjeti u situaciji kada ne postoji finansijska podrška, ali ne i nemoguće. Budućim naraštajima poručuje da se samo vrijedan rad i upornost isplate.
De Lazare je ove godine učestvovao u radionicama namijenjenim mladim strip autorima koje su se održavale u sklopu sedmog "Jelen Demofesta", a u organizaciji Udruženja strip autora "Deveta dimenzija" iz Republike Srpske.
* GLAS: Šta su bile okosnice radionica na "Jelen Demofestu"? Da li ste dobili neku novu ideju za strip za vrijeme boravka u Banjaluci?
LAZAREVIĆ: Radionice se održavaju nekoliko godina, dolaze razni autori, a ja sam ove godine bio prvi put i u Banjaluci i na festivalu. Mnogo mi se sviđaju radionice, a svodile su se na prezentaciju autora i crtanja na reci Vrbas. Bilo je nekoliko autora i mladim crtačima smo pokazivali kako to u suštini autori rade na jednom stripu. Dobio sam nekoliko ideja, ali su stigle i ponude za saradnju. Iako nemam još konkretnu ideju, već mi se nešto mota po glavi.
* GLAS: Bavite se stripom još od tinejdžerskih dana, crtali ste u bivšoj Jugoslaviji, radovi su Vam objavljivani u inostranstvu. Kakva je budućnost strip crtača kod nas?
LAZAREVIĆ: Bavim se crtanjem stripova već 30 godina, sve što sam pokušao kod nas išlo je teško. Jedino sam objavljivao u inostranstvu i mislim da je to, nažalost, jedina opcija za profesionalni rad koja trenutno postoji. Naravno, entuzijasti i strip ljubitelji kao i autori stripova štampaju stripove i kod nas, ali to su sve neprofitna izdanja. Teško je i odštampati strip, jer treba uložiti novac i pronaći sponzora. Tu nema zarade za autore. Strip ljudi uglavnom rade iz ljubavi, ali dođe vreme kada požele da rade profesionalno, a tada samo mogu da se okrenu profesionalnim izdavačima koji su izbirljivi i nameću svoje teme. Onda dolazi do rascepa i naši autori tu ne uspevaju. Veoma je teško crtati nešto što vas ne zanima. Radio sam osam albuma jednog serijala u inostranstvu i to mi je bilo najteže, jer sam imao gotov scenario na koji nisam mogao uticati. Bio sam samo izvršilac crteža. Nedostatak kreativnosti i ono što sam ja želeo da radim kao strip, oduzima čar svemu. Ali autori danas mogu da žive od stripa, što je plus, jer strip je sam po sebi umetnost koja zanima određene ljude, ali je neisplativa u našim okvirima.
* GLAS: Možete li da uporedite svjetsku i našu strip scenu? U čemu se one razlikuju?
LAZAREVIĆ: Smatram da kod nas postoji izuzetna strip scena, uzimajući u obzir to da su zastupljeni svi svetski pravci. To je veoma interesantno. Postoje andergraund, dečiji, američki, japanski i drugi pravci stripova, kao i zaljubljenici koji su u nekom od tih pravaca i uspevaju da vrlo kvalitetno rade stripove visokog nivoa. Živimo na veoma malom prostoru, ali imamo mnogo talenata. U Francuskoj npr. videćete samo jednu školu stripa, a kod nas se prima sve što je kvalitetno. Ljudi pokušavaju prvo da to imitiraju, a onda stvaraju u tim okvirima neke svoje kreacije.
* GLAS: Kako je započela Vaša avantura crtanja stripova i gdje pronalazite inspiraciju?
LAZAREVIĆ: Počeo sam čitati stripove jako rano. Kao dete sam upoznao francuski i belgijski strip, ali tek sam u Dizajnerskoj školi upoznao prave crtače stripova i oni su me naučili kako se tehnički to radi. Svoju ljubav sam kroz tehnički rad i sazrevanje uspeo da pretočim u strip koji će biti kvalitetan. Inspiraciju za stripove pronalazim svuda. Ako se prema životu oko nas odnosite kao prema nečemu humorističnome, naći ćete humor, ako se odnosite prema njemu kao prema nečemu tragičnom, naći ćete tragediju. Sve postoji u životu oko nas. Strip je isečak iz života koji pokušavamo da stavimo na table stripa i da to uradimo na način koji će biti dopadljiv čitaocima.
* GLAS: Kao uspješan "strip majstor", šta poručujete mladim crtačima, koja je formula uspjeha?
LAZAREVIĆ: Imao sam sreću da sam u vreme studija još uvek bio u roditeljskim jaslama, pa sam uspevao da crtam kako bih stekao neko profesionalno znanje, kako bih mogao kada počnem samostalno da živim da se samostalno i izdržavam. Danas je to teško, jer iako su i ranije za autore bila teška vremena, kriza je bila manja i bilo je više novca. Međutim, mladim autorima bih poručio da se samo ljubav, rad, trud, upornost i istrajnost isplate. Naravno, treba imati i osnovni dar, ali ljubav i rad su osnova svega i forumula za uspjeh.
* GLAS: Poznati ste po stripovima za najmlađe. Šta je to što "mala" publika najviše voli?
LAZAREVIĆ: Deca su istovremeno zahvalna i vrlo teška publika. Njima je dovoljno nacrtati nešto malo kako bi videli da neko zna da crta, ali to se završi na tome i nestaje njihova pažnja, ukoliko nemate interesantan sadržaj koji će ih privući. Zahvalna su publika, jer prepoznaju šta je stvarno dobro i mislim da je strip i zaživeo zbog toga jer se prvo obraćao najmlađima. Taj segment stripa je danas zapostavljen, a ja ga najviše volim. Kada spominjem strip za decu, mislim na stripove koji mogu da čitaju i odrasli kao što je "Talični Tom", "Asteriks" ili "Štrumfovi". Oni imaju više dimenzija i svako u njima može da nađe nešto za sebe. Dete pronalazi svoju zabavu, roditelji takođe, ali to isto dete kada isti strip pročita nakon 30 godina, pronalazi nešto novo i drugačije u njemu. Takav strip ima svoju vrednost, vidite koliko je to dobro smišljeno, kao i dobar stari film koji se obraća svima. To je jedan od načina da se strip populariše.
* GLAS: Tokom svoje karijere ste crtali stripove koji su i danas veoma popularni. Da li možete izdvojiti svoje najdraže radove?
LAZAREVIĆ: Dragi su mi oni stripovi koje sam radio kada sam tek počeo da se bavim stripom, kada sam crtao atmosfere koje su meni bile drage i likove koje sam želeo da crtam. To su stripovi koje sam radio s ljubavlju i u kojima se to oseća. Dragi su mi moji radovi proistekli iz saradnje sa Lazarom Odanovićem, među kojima su "ZAR", "Iv Rokatanski" i "X- Ion".
Uvek se oseća kada se nešto uradi sa ljubavlju, željom i stvaralačkim potencijalom, a takav strip može da izdrži godinama.
Biografija
Dragan Lazarević, poznatiji kao Dragan de Lazare rođen je 8. maja 1964. godine u Rio de Žaneiru gdje su mu roditelji bili u diplomatskoj službi. Prve prave korake ka stripu pravi u Dizajnerskoj školi u Beogradu upoznavši autore Milorada Žarića i Mišu Mićića. Objavljuje crteže, karikature i stripove od svoje 17. godine u domaćim strip revijama i časopisima "Mladost", "Strip zabavnik", "Val strip", "Eureka", "Oskar" i drugima. Saradnju sa Draganom Perićem u "Beogradskom krugu 2" počinje 1983. godine i tada se upoznaje sa Lazarom Odanovićem. Nakon završene srednje aranžerske škole u Beogradu 1986. odlazi arhitekture i dizajna u Pariz. Uspostavlja saradnju sa redakcijom luksuznog fanzina "Ratatuli" u kojem objavljuje strip "Pariz jesen '86". Sarađuje sa francuskim strip revijama, a sa grupom beogradskih autora osniva strip magazin "Kontejner", a kasnije i reviju "Finesa".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
