Đuro Bilbija, novinar i publicista, o srpskim izazovima: Zapad drži “bosnoide” u stalnom antisrpskom niskom startu

Veljko Zeljković
Đuro Bilbija, novinar i publicista, o srpskim izazovima: Zapad drži “bosnoide” u stalnom antisrpskom niskom startu

Ako Kristijan Šmit bude nametnut za novog predstavnika mimo Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i protiv volje Srpske – u tom zlu biće i nešto dobro. Njegov dolazak u Sarajevo biće antidejtonski, a Banjaluka će moći da se prema njemu odnosi kao prema nelegitimnom i nametnutom “visokom predstavniku”.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” ugledni beogradski novinar i publicista Đuro Bilbija, komentarišući zbrku koju je izazvalo imenovanje Inckovog nasljednika.

- Dobro je što je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik upozorio da Šmit u Srpskoj neće imati legitimitet ako ne dobije potvrdu Saveta bezbednosti, odnosno ako ne bude ispoštovana procedura iz Aneksa 10, te Šmit bude nametnut preko zapadnih ambasadora u PIK-u. U svemu tome je dobro što je Dodik poručio da Srpska “nije antidejtonska i antiustavna strana”. Da se zna! A pogotovo što Šmit dolazi, prema rečima predsednika Srbije Aleksandra Vučića, kako bi Nemačka preko njega nametnula “kompletno novu organizaciju BiH”. To neće biti moguće ako od Šmita ne budu pravili novog Pedija Ešdauna – rekao je Bilbija.

GLAS: Kako bi opisali dosadašnju vladavinu OHR-a te zašto međunarodna zajednica toliko izbjegava otvaranje priče oko njegovog zatvaranja?

BILBIJA: Još je Bizmark govorio da Srbija mora uvek biti mala i slaba. To je, ništa manje, bio i interes i Londona i Beča. Austro-Ugarskoj je bilo omogućeno da okupira i potom anektira BiH, a u funkciji sprečavanja “ruskog prodora” na Balkan. “Međunarodna zajednica” na kraju Prvog svetskog rata, a i ova NATO-ovska, samo su preuzimale ulogu Beča. Zato uopšte nije slučajno što u postdejtonskoj BiH žare i pale upravo Austrijanci, Englezi i Nemci. Prisetimo se kada je Vili Vimer javio Berlinu da je 2002. na tajnom savetovanju zapadnjaka u Bratislavi, zaključeno da Srbija mora ostati slaba i zauvek isključena “iz evropskog razvoja” - u suštini čitav srpski prostor, a jedna od glavnih pretpostavki za to je da što više Srba bude u antisrpskim državicama.

GLAS: Ko je za OHR zainteresovaniji, zapadni dio međunarodne zajednice ili političko Sarajevo?

BILBIJA: Valjda danas više nikoga ne čudi što su preci današnjih Bošnjaka, koji su vekovima oduševljeno bili deo turskog okupacionog režima, pisali Beču da je njegova okupacija “za sreću naše domovine”. Bošnjački deo BiH oduševljen je i međunarodnim protektoratom i svim visokim predstavnicima. Najviše onima poput Pedija Ešdauna koji su najviše udarali na Dejtonski sporazum i nadležnosti Srpske. U poređenju sa onim što je u BiH radio Benjamin Kalaj, možda jedino fali ambicija da se muslimani postepeno preobrate u katolike. Uprkos tome, za oba Izetbegovića, i sve koji su bili i jesu oko njih, OHR je svojevrsni rudnik zlata i arhivažan antisrpski resurs. To se ne ispušta iz ruku, jer Bošnjacima omogućava puzeću mirnodopsku realizaciju ratnih ciljeva.

GLAS: Može li BiH biti građanska država, kako to predlažu pojedini bošnjački političari?

BILBIJA: Obe Jugoslavije su bile anti-Srbije. To su unutar Titove države bile Hrvatska, BiH, Crna Gora, ali i Makedonija. U anti-Srbije su ustavnim amandmanima iz 1972. pretvarani i Vojvodina i KiM. I dejtonska BiH je anti-Srbija. To bi - u mnogo većoj meri i na opakiji način - bio i svaki varijetet BiH kao “građanske države”, jer je preduslov njenog postojanja likvidacija Srpske. A jedino srpska državnost, makar i samo okrnjena dejtonska, štiti zapadne Srbe od novih genocida i nestanka. Uostalom, kako bi Srbima bilo u muslimanskoj “građanskoj BiH” opomena je tretmana Hrvata u institucijama FBiH, a u “građanskoj” bi se sve znatno pogoršalo i za Hrvate i Srbe. U Sarajevu bi prođu imali samo srpski autošovinisti, a i među Hrvatima bi se namnožilo “Komšićevo pleme”.

GLAS: Kako gledate na pojavu raznih “non-pejpera” i nekih novih mapa balkanskih prostora?

BILBIJA: Obe Jugoslavije su bile okvir za razvodnjavanje, ograničavanje i kontrolisanje potencijala Srbije i Srba. Okvir sa istom funkcijom je i ovo što je od BiH napravljeno antidejtonskim razvlašćivanjem Srpske. Iza “non-pejpera” su oni koji su pravili i rušili obe Jugoslavije, koji su onemogućili Kutiljerov plan i suočili Srbiju sa ultimatumom u Rambujeu i agresijom 19 na jednoga 1999. godine. U svakom slučaju, “non-pejperi” treba da olakšaju “izvođenje radova” onima koji Srbiju navode na odustajanje od KiM, sa trajnim iskorenjivanjem “malignog” ruskog uticaja na eks-Ju prostoru. “Non-pejperi” su mamac da Srbi nastave da se penju uz njihovo uže. Da imaju iluziju da se uspinju i da će tako barem manje izgubiti.

GLAS: Otkud tolika srbomržnja, te da li se može reći kako se na njoj gradi bošnjački i hrvatski patriotizam?

BILBIJA: Vodeće zemlje Zapada od Bošnjaka i “bosnoida” poput Komšića očekuju i traže da stalno budu u antisrpskom niskom startu, da osporavaju i slabe Srpsku na svakoj političkoj i ekonomskoj tački. Berlin, Brisel, London i Vašington srbofobiju Hrvata i muslimana koriste kao što Amerikanci koriste rusofobiju Ukrajinaca čiji su preci takođe ratovali za Hitlera. Zapad ekonomski i politički guši Srpsku izvana, a visoki predstavnici i Bošnjaci iznutra. Otuda i pokušaj osporavanja projekata triju hidroelektrana u gornjem toku Drine. Cilj im je da pokažu da je Srpska ekonomski neuspešna, da je pretvore u trajno siromašniji deo BiH.

GLAS: Moskva principijelno podržava Banjaluku, ali utisak je defanzivnije nego Vašington i ostali Sarajevo u čijem interesu godinama siluju Dejtonski sporazum...

BILBIJA: U delovanju protiv Srpske i Srbije - Austrijanci, Nemci, Englezi i Amerikanci se u neku ruku ponašaju kao da su veći Bošnjaci od Bošnjaka. Zato bi bilo dobro da i Rusi, bar u onome što im je važno povodom Srba i Balkana, ponekad budu veći Srbi od Srba. Sasvim konkretno: trebalo bi da sa vrha svoje diplomatije upozore, tvrđe nego ikad do sada, da energetika pripada entitetima, dakle i Srpskoj, i da Bošnjaci udaranjem na Buk Bijelu udaraju na Dejtonski sporazum i da će isto učiniti i Ustavni sud BiH ako stane na njihovu stranu.

GLAS: Da li ipak može doći do zaokreta u međunarodnoj politici prema Srbima, te da li se u tom svijetlu može posmatrati i nedavno izvinjenje predsjednika Češke zbog NATO bombardovanja?

BILBIJA: U dogledno vrijeme teško. Koliko god da je Titova Jugoslavija bila anti-Srbija, sa republikama kao federalnim anti-Srbijama, razbijena je da bi ceo srpski prostor bio doveden u još teži položaj. To je za Vašington, Brisel, London i Berlin put od kojeg se neće odustati. Naprotiv, tvrdiće da je to put u budućnost. Zato su prethodnih dana po našem delu Balkana i oko nas vršljale američke braon beretke kojima je zadatak suzbijanje uticaja Rusije i Kine. Glas Miloša Zemana, kojim se izvinio Srbima, ne može, nažalost, nadjačati hor koji će i dalje “pevati” da je svaki uticaj Moskve i Pekinga maligan, uticaj autokratija, a da su Srbi opasni “mali Rusi”.

GLAS: Prošlo je više od pola godine od pada Mila Đukanovića u Crnoj Gori i utisak je kako premijer Zdravko Krivokapić nije uspio odgovoriti svim izazovima.

BILBIJA: Đukanović, nažalost, još nije pao. Sačuvao je toliko političke moći da bi mu bilo dovoljno da premami na svoju stranu Dritana Abazovića sa njegova četiri poslanika pa da ponovo zajaše i izvršnu vlast. Krivokapić vlast deli sa infrastrukturno instaliranim dukljano-đukanizmom i sa strancima čiji su tek vidljivi vrh NATO i ambasade vodećih zapadnih zemalja. A nasledio je i političku Moraču koja ima spoljnu podršku da bude samo anti-Morava.

GLAS: Da li je Krivokapić, iako ga je preporučio pokojni mitropolit Amfilohije, zaista neko kome je stalo da, kako rekoste, Morača ne bude anti-Morava?

BILBIJA: Anti-Srbiju je od Crne Gore tokom poslednjih godina svoje vladavine pravio i kralj Nikola. U tome je imao tajnu podršku i Beča i Vatikana. Titova Jugoslavija Crnoj Gori je namenila ulogu glavne anti-Srbije i mašine za mlevenje srpskog mesa u montenegrinske kobasice. Njena uloga je slična ulozi Ukrajine kao anti-Rusije. Krivokapić je prvi Srbin i vernik SPC na čelu vlade u Podgorici za proteklih sedam decenija. Milovan Đilas je pomagao Titu u pravljenju crnogorske nacije, a tek je, dok mu je suđeno, rekao da je Srbin. Dobri Momir Bulatović se deklarisao kao Crnogorac. Đukanović se izdavao za Srbina samo dok se nije uzdigao dovoljno visoko da se proda onima kojima je u naše vreme postala potrebna montenegrinska anti-Srbija. Njegov put bi prošao Sekula Drljević da je bio na političkoj sceni u naše vreme. Kadrovi iste anti-Srbije bili su i Filip Vujanović i kumrovački Paštrović Svetozar Marović.

GLAS: Hoće li Krivokapić htjeti i smjeti? Hoće li mu dati?

BILBIJA: Krivokapić javno govori da diše duhom svoga roda i da su svetinje SPC u Crnoj Gori – njegove svetinje. Verujem da će Srpskoj crkvi dati sve što joj istorijski pripada. Sve što je u Crnoj Gori dobio Vatikan. Pod njim će Crna Gora, nadam se, postepeno prestajati da bude anti-Srbija. Njegov krajnji domet, ako bude dovoljno dugo na vlasti, možda su odnosi između Beograda i Podgorice kakvi postoje između Beograda i Banjaluke. Možda i poništavanje priznanja Kosova. A ponovno ujedinjenje, makar u konfederaciju srpskih zemalja, to je verovatno zadatak za našu narednu generaciju. Neka nikoga ne zbunjuje to što Krivokapić ne može i ne sme da ovim putem ide prebrzo i neoprezno.

GLAS: Zašto su ovi prostori toliko “prokleti”, te kako se uopšte postaviti u tom sendviču uticaja istoka i zapada, odnosno kako izaći iz te istorijske slijepe ulice?

BILBIJA: Pitanje je da li je naš prostor mogao da ne bude “proklet”? Predstavnik Mađarske je na jednom naučnom skupu u Moskvi, održanom polovinom 90-ih, rekao predstavnicima Srbije: “Istina je da smo mi izgubili prva dva svetska rata, ali ste vi, Srbi, izgubili Treći svetski rat, a uvek se najviše računa poslednji rat”! Benjamin Kalaj je kao pisac solidne istorije Srba, Bosnu smatrao srpskom zemljom, kao i Dalmaciju, celu Crnu Goru i severnu Albaniju. A kao okupacioni upravnik u Sarajevu je sistematično uništavao “srpsku misiju” i jačao sve lokalne instinkte koje je mogao okrenuti protiv Srba i Srbije. I iz onoga što je on sejao niklo je ubrzo ustaštvo.

GLAS: Možete li pojasniti šta ste mislili kada ste jednom rekli kako je u Evropi u toku psihoistorijski rat?

BILBIJA: Psihoistorijski rat među glavnim akterima dva prethodna svetska rata traje već godinama, sa izmenjenim ulogama. Amerikanci i Britanci, sa Nemcima kao glavnim pomagačima, vode “napad” na Rusiju i pravoslavlje. Uostalom, i papa Francisko je već rekao da je u toku novi svetski rat. Realni prvi svetski rat bio je Tridesetogodišnji rat, a ne Veliki rat, koji standardno nazivamo Prvim svetskim, a njemu su prethodili i Sedmogodišnji rat i Napoleonovi ratovi koji se zajedno takođe mogu smatrati svetskim. A od Napoleona, koji je podržao Tursku, a ne Karađorđevu Srbiju, koja je bila spremna da primi i njegovo pokroviteljstvo, do danas ujedinjeni Zapad uvek ide na pravoslavlje – na Ruse i Srbe. Zato je Zapad pomagao Lenjinu i Trockom, a nije priznao ni jednu od neboljševičkih vlada od februara 1917. do kraja građanskog rata u Rusiji. Zato mu više smeta Putinova Rusija nego što je smetao SSSR. Zato pokušava da izjednači Hitlerovu Nemačku i Sovjetski Savez, a da pobedu onih koji su oslobodili pola Evrope, pretvori u nekakvu antievropsku tragediju.

GLAS: Kako Srbija i Srpska u tome da se postave?

BILBIJA: Katolici su spremni za izvinjavanje i pred muslimanima, i pred Jevrejima, masonima – samo ne pred pravoslavnim. Dogovor iz Havane pape Franciska i patrijarha Kirila prekriva sve deblji sloj prašine. Zato Srbi u psihoistorijskom ratu koji bukti moraju odbraniti i učvrstiti svoj identitet. Puškin je u svoje vreme govorio da je ruskom identitetu potrebna “posebna formula”. Potrebna je i srpskom danas. Moramo se bar odbraniti, jer je to jedan od preduslova i našeg opstanka.

Istine i laži

GLAS: Koliko danas uopšte ima nezavisnog novinarstva?

BILBIJA: Malo, a biće ga sve manje. Državna kontrola nad medijima bila je po novinarstvo, slobodu govora i javne diskusije manje pogibeljna od ovoga što u svetu i kod nas postoji danas. U Srbiji i vodeći dnevni listovi imaju netransparentnu i problematičnu vlasničku strukturu. Televizije i listovi, koje faktički kontroliše CIA, prodaju se za nezavisne i najslobodnije.

GLAS: Kako tu situaciju obrunuti sa glave na noge?

BILBIJA: Bojim se da će se stvari pogoršavati, a ne poboljšavati. Većina medija je slobodna jedino da političke protivnike ili biznis-konkurente svojih vlasnika tuče i istinom i lažima. Ni na Zapadu stvari ne stoje ništa bolje. Američki mejnstrim mediji učestvovali su u hajci na predsednika SAD Donalda Trampa, u njegovom demonizovanju i krađi izbora na kojima je jedan od kandidata bio aktuelni šef države. A Fridom haus, koji mnogo voli medijske slobode u Srbiji, BiH i svuda izvan Amerike, na to nije ni uvom mrdnuo!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana