Darko Radić, profesor prava, o spornim odlukama Ustavnog suda BiH: Pravno odjeljenje OHR-a dijeli stavove Srpske

On ističe da je mišljenje Pravnog odjeljenja OHR-a na tragu mišljenja Venecijanske komisije koja je ocijenila da Sporazum o sukcesiji reguliše odnose između država koje su ga potpisale, a ne odnose unutar države BiH.

- Pravno odjeljenje OHR-a u vezi sa zahtjevom podnosioca u predmetu U-1/11 od 22. aprila 2011. godine u pisanom mišljenju je navelo da se “Sporazum o sukcesiji ne može shvatiti kao sporazum kojim se uređuju pojedinačna prava institucija BiH, entiteta i Brčko distrikta na imovinu izvedenu iz sporazuma te da sporazum djeluje isključivo radi uspostavljanja normativnih prava država nasljednica u pogledu njihovog uzajamnog odnosa”. S druge strane, Ustavni sud BiH na potpuno drugačiji i pogrešan način tumači i poziva se na Sporazum o sukcesiji - objašnjava Radić u intervjuu za “Glas Srpske”.

GLAS: Možete li precizirati na šta tačno mislite kada kažete na drugačiji i pogrešan način?

RADIĆ: Ustavni sud BiH smatra da sve što je nekad pripadalo SRBiH i sve što Sporazumom o sukcesiji pripada BiH treba da bude državna imovina, što je potpuno pogrešno. Ponoviću, Venecijanska komisija je rekla da Sporazum o sukcesiji govori šta pripada BiH u odnosu na druge bivše jugoslovenske republike, ali ne kaže kome u BiH će pripasti. A u BiH pripada onome kome pripada po teritorijalnom principu.

GLAS: Po teritorijalnom principu znači onome na čijoj teritoriji se nalazi?

RADIĆ: Tako je. Vrlo bitno i interesantno je istaknuti da je teritorijalni princip poštovan kod privatizacije. Prema Zakonu o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima i bankama, dakle koristi se termin “državnog kapitala”, sve ono što se nalazilo na teritoriji Republike Srpske privatizovala je, odnosno prodala je Republika Srpska. Osim toga, mnogo je još odstupanja u djelovanju Ustavnog suda BiH.

GLAS: Na šta konkretno mislite?

RADIĆ: U predmetu U-5/98 po apelaciji rahmetli Alije Izetbegovića, Ustavni sud BiH je rekao da Republika Srpska ima isključivu nadležnost da uređuje obligacione i svojinsko-pravne odnose na svojoj teritoriji. Poslije nekoliko godina isti taj sud mijenja stav i kaže da Republika Srpska nije nadležna da uređuje vlasništvo kad su u pitanju šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, unutrašnje vode, a smatram da se to vrlo lako može proširiti i na mineralne sirovine. Dakle, taj sud je 1998. godine prvo rekao da je Republika Srpska nadležna, a 2020. i 2021. kaže da nije. Pri tome je u međuvremenu sprovedena privatizacija po teritorijalnom principu, a Venecijanska komisija i Pravno odjeljenje OHR-a su dali tumačenja koja idu u korak sa stavovima i tumačenjima iz Republike Srpske.

GLAS: Da li se išta promijenilo od 1998. godine da Ustavni sud BiH potpuno promijeni stav?

RADIĆ: Ništa se nije promijenilo. U Ustavu BiH ne postoji riječ državna imovina, niti postoji odredba koja kaže da je Parlamentarna skupština BiH nadležna da to uređuje. Druga stvar je da na nivou BiH nikada nije donesen zakon o vlasništvu ili o državnoj imovini. Ti zakoni su uvijek donošeni na nivou entiteta. Dakle, da je tvorac Ustava BiH imao na umu da BiH ima imovinu, valjda bi bi to stajalo u njemu i valjda bi za ovih 26 godina bio donesen nekakav zakon. Kako je moguće da nemaš zakona o imovini li vlasništvu na nivou BiH, a govoriš o državnoj imovini?!

GLAS: Generalna ocjena iz Republike Srpske je da brojne odluke Ustavnog suda BiH, posebno u vezi sa imovinom idu u korak sa bošnjačkom politikom i da su politički motivisane. Kako to komentarišete?

RADIĆ: Radije bih govorio o posljedicama odluka Ustavnog suda, a ne o motivima. Prva posljedica je politička, jer ako je 43 odsto teritorije Srpske pod šumama i šumskim zemljištem, a oko 80.000 hektara poljoprivredno zemljište, to znači da možemo doći u situaciju da se BiH uknjiži kao vlasnik polovine teritorije Republike Srpske. Dakle, možemo doći u situaciju da državna zajednica sastavljena od dva entiteta bude vlasnik polovine zemljišta jednog entiteta. Druga stvar, odnosno posljedica je razvlašćivanje Republike Srpske, a to je ono o čemu sam malo prije govorio, kada sud mijenja stav u odnosu na ono što je naveo u predmetu U-5/98 po apelaciji Alije Izetbegovića i sada razvlašćuje Srpsku po pitanju nadležnosti da uređuje oblast šuma, šumskog i poljoprivrednog zemljišta, itd. Postavlja se pitanje ko je onda davalac koncesija - Republika Srpska ili BiH i koje, odnosno čije javno preduzeće će moći da prodaje oblovinu. Treća stvar je implikacija po budžet Srpske, jer više ne bi mogla da ubire prihode od davanja koncesija, bilo bi dovedeno u pitanje funkcionisanje “„Šuma Srpske”, itd.

GLAS: Pa već se dovodi u pitanje izgradnja HE “Buk Bijela”?

RADIĆ: Da, to je četvrta opasna stvar, ali koja može da se proširi. O čemu se radi?! Kada Ustavni sud BiH definiše državnu imovinu u obrazloženju nabraja i vode u rijekama i jezerima, što znači da budući hidropotencijali ili izgradnja postojećih projekata može zavisiti od institucija BiH. Trenutno u vezi s tim imamo problem u vezi sa izgradnjom HE “Buk Bijela” koju su zajednički trebalo da grade “Elektroprivrede” Srpske i Srbije, pri čemu je posebno značajno što se “Buk Bijela” ne gradi u dijelu Drine koja predstavlja graničnu liniju, već u njenom unutrašnjem toku. Podsjetiću, 2012. godine se godinu dana pregovaralo sa njemačkim kompanijom RNjE i ugovor je skoro trebalo da bude potpisan, a da niko nije imao nikakvu primjedbu u vezi s tim što Republika Srpska pregovara i što treba da bude davalac koncesije. Ali kada je u pitanju zajednički projekat sa Srbijom, onda je to problem.

GLAS: Ako se ne varam, kada Ustavni sud definiše pojam državne imovine, on tu definiše i saobraćajnice i saobraćajnu infrastrukturu, zar ne?!

RADIĆ: To je u domaćoj javnosti prošlo ispod radara, a to u stvari znači da bi u budućnosti mogao da se pojavi ponovo neki zahtjev za ocjenu ustavnosti, koji bi za rezultat mogao da ima proglašenje puteva kao javnog dobra državnom imovinom. Odlična paradigma je koncesija data Kinezima za izgradnju autoputa Prijedor - Banjaluka, jer zamislite situaciju da Ustavni sud BiH kaže da je taj autoput državna imovina, a Republika Srpska je ušla u ugovorni odnos i očekuje koncesionu naknadu?! U tom slučaju Kinezi mogu sa tuže BiH i da se svi nađemo u problemu.

GLAS: Šta se suštinski može desiti ako Srpska u skladu sa spornim odlukama ostane bez svoje imovine?

RADIĆ: Odgovoriću hipotetički. Ako Srpska ostane bez te imovine, u roku od nekoliko godina će biti svedena na rang neke kulturne i obrazovne autonomije bez ozbiljnijih atributa državnosti, što suštinski i jeste cilj onih koji rade sve ovo o čemu govorimo. Ako ne upravljate svojom imovinom, ako ne možete davati koncesije i omogućavati strane investicije, onda ostajete bez prihoda za finansiranje institucija. Dalje, došlo bi do formiranja korporacija i ministarstva na nivou BiH, čime će naša ministarstva, recimo Ministarstvo poljoprivrede postati suvišno. Znači, radi se o dvostruko opasnom procesu.

Logički neispravno

GLAS: Bošnjački politički funkcioneri otvoreno prizivaju međunarodni intervencionizam. Kako se dogovoriti sa politikom koja traži od OHR-a da zaštiti državni suverenitet BiH?

RADIĆ: To je jako teško za razumjeti, jer kako to da hoćeš da razvijaš svoju zemlju da bude suverena, a tražiš intervenciju od onoga koji predstavlja negaciju njenog suvereniteta. To je logički neispravno. Ne može se braniti suverenitet putem institucije koja je njegova negacija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.