Danijela Majstorović, profesorica, za “Glas Srpske”: I ženama i muškarcima nedostaje solidarnosti
Feminizam je borba i pogled na svijet koji smatra da su žene potčinjene na osnovu svog pola i pogled na svijet koji ovu nejednakost baziranu na polnoj razlici uviđa i protiv koje se aktivno bori.
Rekla je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” profesorica Filološkog fakulteta u Banjaluci Danijela Majstorović, čije oblasti izučavanja, između ostalog, pored anglistike, obuhvataju kulturološke studije i feminizam.
- Kod nas se borba vodi protiv ukorijenjenih patrijarhalnih vrijednosti ugraviranih u društvenu strukturu predmodernih, agrarnih, pastoralnih ekonomija i kulturološki tradicionalnih i religioznih društava u kojoj dominantna uloga pripada muškarcu i u kojoj su žene potčinjene u kontekstu zaštitnički orijentisane porodice i domaćinstva. Ovakve stavove perpetuiraju i mediji, crkva i obrazovne institucije i teško je oduprijeti se nečemu što se predstavlja kao “zdravorazumsko” - dodala je Majstorovićeva.
GLAS: Zašto se odričemo prava za koje su se naše pretkinje borile?
MAJSTOROVIĆ: Različiti su razlozi za ovo odricanje. Za neke su sve bitke izvojevane pa ne vide razloga za borbu. Za druge žene perpetuiraju tzv. “samomržnju marginalki” kako to opisuje Marina Blagojević dok će Nira Juval Dejvis reći da ženu čuju samo onda kada govori kao muškarac. Mi u postjugoslovenskim društvima, a naročito u BiH imamo malo žena u javnom životu koje zauzimaju poziciju moći, a da ne govore kao muškarci. Možda mlađe generacije to promijene.
GLAS: Kakvo je značenje obilježavanje 8. marta danas?
MAJSTOROVIĆ: Osmi mart je prevažan datum, ne samo zbog istorijske težine i poveznica sa socijalističkom i feminističkom istorijom. Kod nas je dio socijalističke baštine SFRJ i praznuje se decenijama. Problem je što je počeo da obilježava nešto tradicionalno, a ne emancipatorno i radikalno. Korumpiran je od strane kapitalizma, pa se isključivo obilježava kupovinom cvijeća, nakita i parfema majkama, učiteljicama i suprugama. Taj bjesomučni šoping nema veze sa vrijednostima Klare Cetkin i drugih koje su u borbi za prava žena krajem 19. i početkom 20. vijeka i tražile bolja radnička prava i pravo glasa za žene.
GLAS: Zašto je danas feminizam pomalo izokrenut i zašto je stvorena neka vrsta odbojnosti prema njemu?
MAJSTOROVIĆ: Feminizam ima zanimljivu putanju na prostoru bivše Jugoslavije. Prije Drugog svjetskog rata pripadao je terenu buržoaskih građanki u velikim gradovima. Sa Drugim svjetskim ratom, oko dva miliona žena se uključuje u antifašističku borbu. U ranim danima NOB-a, kroz učešće u partizanskoj borbi, radu KPJ i Narodnog fronta te organizovan pozadinski rad unutar AFŽ-a, žene su počele zauzimati “upražnjeno mjesto moći”. Tako se može uslovno govoriti o privremenoj depatrijarhalizaciji ili potencijalu kao privremenom popuštanju patrijarhalnih stega koje su iznjedrili masovna organizovanost žena spremnih na borbu i promjenu, mogućnosti besplatnog obrazovanja, ulazak u svijet rada, te socijalna mobilnost unutar jedne generacije za sve, a posebno žene. Jugoslovenski socijalizam nije bio imun na patrijarhat tako da 1978. na konferenciji Drug/ca žena u Beogradu feministkinje izlaze sa parolom “Proleteri, ko vam pere čarape”. Tokom ratova devedesetih opet će se dogoditi repatrijarhalizacija, pa upliv stranih tzv. projektno-vođenih ženskih organizacija koje će pokušati “uvesti” feminizam u ratom razorenu BiH fokusirajući se na žene žrtve silovanja. Tek će u posljednjih desetak godina sa umjetničkim, teorijskim i političkim intervencijama u javnom prostoru dolazi do solidarnosti, trećetalasnog feminizma i regionalnog povezivanja. To je posebno vidljivo u novijoj feminističkoj proizvodnji znanja, festivalima, konferencijama i osmomartovskim marševima.
GLAS: Smatrate li da nam u obrazovanju nedostaje više pažnje posvećene pravom značenju feminizma, zarad podučavanja mlađih generacija?
MAJSTOROVIĆ: Obrazovni momenat je ključan. Postoje i savremeni naučni trendovi koji kod nas zaostaju. Danas ne postoji samo jedan feminizam kao nekakva optiku gledanja na stvari. Izučavaju se marksistički i radikalni feminizam, a postoje kvir studije. U Sarajevu, Beogradu ili Zagrebu postoje ženske studije, na Univerzitetu u Banjaluci se osim mene i prof. Milene Karapetrović niko ne bavi ovim temama. A trebalo bi da krenemo od osnovne škole.
GLAS: Zašto se, uz društvene i socijalne okvire i napredak, kao civilizacija još ne možemo maknuti od diskriminacije? I zašto priča o pravima žena ne dobija na težini i ozbiljnosti?
MAJSTOROVIĆ: Zato što su kazne male, društvo ne osuđuje nasilje kao što bi trebalo, a žene nisu dovoljno osnažene niti žele da sestrinski osnažuju druge žene preuzimajući mušku, pomalo predatorsku, logiku. Ženama i muškarcima nedostaje solidarnosti. To se poučava primjerom, a takvih primjera je malo, obično svi gledaju da ti podmetnu nogu.
GLAS: Zašto žene na visokim pozicijama, koje su u mogućnosti da na neki način poboljšaju položaj drugih žena to ne rade?
MAJSTOROVIĆ: Vjerovatno im nije u interesu, posebno političarkama. Među akademskim radnicama takva solidarnost postoji posebno ako se uzme šta je sve u proteklih 20-30 godina napisano na ovu temu.
GLAS: Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske u biltenu “Žene i muškarci u RS” za 2018. godinu više je žena zdravstvenih i obrazovnih radnika. Direktori ustanova za obrazovanje (zaključno sa srednjom školom) su češće žene nego muškarci, dok su rektori, dekani i direktori visokih škola češće muškarci. Stopa zaposlenosti u poslovnim subjektima prema stepenu obrazovanja je, za žene u odnosu 99.215 naspram 126.127. Da li je, prema Vašem mišljenju, to zadovoljavajuće?
MAJSTOROVIĆ: Više je žena tamo gdje je manje novca, tako da ove brojke prvenstveno govore o feminizaciji profesije kao negativnom trendu. Ako tome pridodate broj redovnih ili vanrednih profesorica, vidjećete kako se situacija drastično mijenja. Na molbu Rektora Gajanina prošle godine pokušala sam sa svojim koleginicama da konsolidujem i osnažim rodnu komponentu unutar UNIBL jer je važna za dobijanje evropskih i svjetskih naučnoistraživačkih projekata. No, borba na tom terenu tek predstoji.
GLAS: U svemu ovome važne su jednostavne, ljudske strane - pružanje istih mogućnosti svima. Zašto je to nakon toliko vijekova i dalje problematično?
MAJSTOROVIĆ: Zbog postojećih, kapitalističko-patrijarhalnih odnosa moći. Zaboravili smo borbene, socijalističke zahtjeve naših pretkinja koje su se (iz)borile za pravo glasa, i za mogućnost opismenjavanja i školovanja, ali i za besplatne vrtiće i škole za svoju djecu kako bi mogle biti plaćene za rad van kuće. Mi još uživamo u tekovinama njihove borbe, ali samo je pitanje dana kada će biti oduzete, poput npr. reproduktivnih prava ili prava na abortus. Ako to zanemarimo, mogle bismo se naći u ulozi Sofke ili u “Sluškinjinoj priči”.
NASILjE U PORODICI
GLAS: Podaci govore da je, prema pregledu SOS linije 1264, u 2018. godini bilo 3.414 slučajeva nasilja nad ženama, a nad muškarcima 60. Uprkos svakodnevici i konstantnom nasilju nad ženama, zašto je zastupljen fenomen skretanja krivice na žene? Zašto je često prisutno poricanje?
MAJSTOROVIĆ: Zbog različitih kulturoloških i klasnih razlika, žena koja ima dovoljno moći, finansijske npr. da napusti nasilnog partnera i odluči da neće to više trpjeti. Osim toga, nama je na Balkanu porodica bitna i mnoge ćemo žrtve pretrpjeti zbog svoje djece. Treba da postoje mehanizmi zaštite i mreže koje će se brinuti za one koje su pobjegle od nasilnika, a koje same to ne mogu učiniti. O tome je potrebno više javno govoriti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
