Biljana Čekić za “Glas Srpske”: Jedva čekam nove uloge

  Istorijska drama reditelja Predraga Antonijevića, a po scenariju Nataše Drakulić, govori o stradanjima srpskih, jevrejskih i romskih muškaraca, žena i djece u logoru smrti Jasenovac u doba Nezavisne države Hrvatske, tokom Drugog svjetskog rata. Igrani film o jednom od najstrašnijih koncentracionih logora u istoriji snimljen je tek nakon više od 70 godina od njegovog zatvaranja.

Poslije hrvatsko-njemačke ofanzive na Kozari lokalno stanovništvo završava u koncentracionim logorima, gdje na najstrašnije načine strada, a ova tema se na filmski ekran vratila mnogo godina kasnije, neki bi rekli i previše kasno, ali bolje ikada nego nikada, jer se ne smije dopustiti da strašni zločini padnu u zaborav. Bitno je napomenuti da su svi događaji u filmu “Dara iz Jasenovca” pisani na osnovu autentičnih svjedočanstava preživjelih logoraša.

Glavni li­k, djevojčicu Daru, odigrala je Biljana Čekić iz Kozarske Dubice koja danas mnogo “hladnije glave” ističe da se nakon te uloge mnogo toga promijenilo.

- Sve se to odigralo preko noći i kada smo bili tamo i snimali, nisam mogla ni da pretpostavim i zamislim kako će se situacija odigrati i kako će sve izgledati - rekla je Čekićeva.

Prvi dio ovog filmskog ostvarenja sniman je kod sela Kolut, u blizini Sombora, gdje je za potrebe snimanja zgrada stare ciglane s upravnim objektom pretvorena u logor Jasenovac. Drugi dio filma sniman je na lokalitetima Bele Crkve. Poslije svih dešavanja u vezi sa filmom, kako ističe, promijenila je i pogled na svijet. 

- Da budem potpuno iskrena, prije snimanja filma bila sam bez nekih pretjeranih ambicija za dalju karijeru u umjetničkim vodama, posebno kinematografskim, a sada ih imam i to iz sveg srca, jer želim da se upišem na Fakultet dramskih umjetnosti, te da se profesionalno bavim glumom - kazala je Čekićeva.

Trenutno, kako kaže, posvetila se školi, a ove godine se upisala u prvi razred Ekonomske škole u Kozarskoj Dubici, te istakla da je nedavno bila angažovana u jednoj mini-predstavi.

Nakon same premijere filma njen život, kako kaže, postao je veoma turbulentan.

- Odjednom su se dogodila silna putovanja, davanje izjava medijima, a to mi je u samom početku bilo pomalo naporno, jer nisam nikada bila u tom svijetu. Sve mi je to bilo novo, ali brzo sam se privikla, jer mi je bilo zanimljivo. Poslije filma se promijenio i moj način razmišljanja, jer odrastam i shvatam da život nije samo dječija igra, ali sam shvatila da sam nakon filma i mnogo emotivnija osoba nego što sam bila prije tog iskustva - rekla je Čekićeva.

Ispričala je da ona nije ni bila svjesna da u njoj leži ljubav prema glumi, da je to u njen život došlo sasvim slučajno i spontano.

- Ljudi iz organizacije filma su odlučili da naprave kasting baš u našem autentičnom kraju ispod Kozare, zbog naglaska, pa su nam u školi podijelili papire, gdje je pisalo da se traži glavna uloga u filmu, ali nisu istakli u kojem - kazala je Čekićeva.

Kada je to vidjela, kako priča, na prvu se dvoumila da li da se uopšte i prijavi. Međutim, jedno je sigurno, ova uloga joj je bila suđena.

- Ipak sam odlučila da se prijavim i otišla sam na prvu audiciju, nakon čega su me zvali dalje. Kako je vrijeme prolazilo, broj krugova se smanjivao, bilo je sve manje i manje djece i na kraju sam ostala ja - rekla je Čekićeva.

Dok je bila u procesu snimanja, kako kaže, nije bila svjesna značaja samog filma.

- U školi smo učili o stradanju naroda u logoru. Znala sam da je Jasenovac logor za Srbe, Jevreje, Rome i druge antifašiste, da su ih mučili i da je bilo strašno te da je stradalo dosta djece. Ali tek tokom snimanja filma sam saznala mnoštvo detalja, kako su ih mučili i šta su zapravo sve radili. Tada sam i uvidjela značaj i suštinu samog filma i zašto je ovo izuzetno važna tema - kazala je Čekićeva.

Na pitanje koliko je djevojčici, koja se prvi put susrela sa glumom, bilo teško da dočara snažne emotivne scene, Čekićeva kaže da se, koliko god bilo teško, ipak snašla. Neke scene su, kako kaže, bile emotivne, a posebno bi izdvojila onu u kojoj drži svog mlađeg brata u krilu i govori mu da ga voli.

- Svi su se trudili da mi pomognu, od režisera Gage Antonijevića i scenaristkinje Nataše Drakulić do Sare Marinković, koja je radila kasting i koja mi je pomagala oko teksta i usmjeravala kako najbolje da odigram ulogu - kazala je Čekićeva.

Svijet glumaca je na malu Biljanu, kako priča, ostavio veliki utisak, kako svojom magijom stvaranja likova, tako i svojim profesionalizmom.

- Bila sam počastvovana što sam dobila priliku da upoznam mnoge glumce, da s njima snimam, pričam, ali i družim se - rekla je Čekićeva.

Svi su prema njoj, kako kaže, bili susretljivi i gledali su je zaštitnički.

- Oni su svi, prije svega, profesionalci i dosta sam naučila od njih. Svi su mi dali neke savjete, a to je zaista neprocjenjivo i bilo mi je zanimljivo - kazala je Čekićeva.

Na pitanje koji glumac je ostavio najveći utisak na nju tokom procesa snimanja, rekla je da ne može nikog posebno izdvojiti.

- Svi su mi baš dragi, nekako smo svi prijali jedni drugima i ponašali su se svi prema meni zaštitnički, kao da sam glumica, a ne jedna djevojčica koja se tu našla prvi put, ali ipak možda bih izdvojila Zlatana Vidovića, koji mi je u filmu tumačio oca - rekla je Čekićeva dodajući da se i sada čuju, ali i druže kada imaju priliku.

Kako je ispričala, u filmu joj je najteže bilo snimiti prvu scenu, jer se tada privikavala na kameru i okolinu, te je za nju sve bilo novo. Osim toga, teško joj je bilo snimati noću, jer nije navikla da toliko dugo ostaje budna. Poslije filma je, kako kaže, mnogo ljudi mislilo da je postala umišljena, ali ona je ostala ista kao što je i bila.

- Ljudi me prepoznaju na ulici, žele da se slikamo i stvarno sam srećna kada me neko prepozna i čestita mi, prije svega, zbog moje uloge u tako važnom i značajnom filmu za naš narod - rekla je Čekićeva.

Zlatan Vidović za “Glas” kaže da je saradnja sa Biljanom bila predivna te dodaje da je ona jedno divno dijete, koje je lijepo vaspitano.

- Osim toga, veoma je talentovana, što je i pokazala u filmu “Dara iz Jasenovca”, gdje je tumačila naslovnu ulogu - rekao je Vidović.

Njena uloga je, kako kaže, bila veoma teška i kompleksna, a ona ju je odigrala sa nevjerovatnom lakoćom zahvaljujući njenom talentu. Kako je dodao, i sada se čuju i ostali su u jako dobrim odnosima.

- Od snimanja je prošlo mnogo i drago mi je da sam je upoznao. Mogu slobodno reći da u njoj imam divnog prijatelja u životu i vjerujem da je pred njom zaista blistava mogućnost što se tiče glumačke profesije. Prave uloge za nju tek dolaze - kazao je Vidović.

Ispričao je da je i sam bio svjestan značaja ovog filma, jer je to bio prvi film koji je govorio o stradanjima u Jasenovcu te se znalo da će podići veliku prašinu i izazvati veliku gledanost.

- Poslije tog filma mnogo toga se promijenilo i u mom profesionalnom životu, a sam film je značajan na više nivoa. Smatram da će on godinama dobijati na svojoj težini - zaključio je Vidović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.