Andrija Milošević za Glas Srpske: Banjaluka moja druga kuća

Danijela Stokanić
Andrija Milošević za Glas Srpske: Banjaluka moja druga kuća

U kabareu "Kontraditore" ima segment kad svoje drugare pitam: "Šta vas prvo asocira kad dođete u Banjaluku", a oni na to kroz pjesmu odgovaraju: "Lijepe žene prolaze kroz grad. Ja na uglu stojim sasvim sam..." Biti u Banjaluci fenomenalan je osjećaj.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" crnogorski glumac Andrija Milošević, jedan od najpoželjnijih neženja na našim prostorima koji svaki put kad dođe u grad na Vrbasu, bez daha ostavi brojne Banjalučanke.

Jednom prilikom glumio je i u predstavi "Gospođa ministarka" u ulozi žene, a najveći problem mu je tada, kaže on, bilo to što nisu mogli da nađu odgovarajuće štikle za njega.

* GLAS: Godinama dolazite i nastupate u Banjaluci. Kakvi su utisci, kakva je publika? Šta je to što Vas asocira na Banjaluku?

MILOŠEVIĆ: Po meni, Banjaluka je grad prijatelja, jednom riječju moja druga kuća. Iskreno, toliko sam puta u ovom gradu bio i svaki put jedva čekam da dođem. Biti u Banjaluci fenomenalan je osjećaj.

* GLAS: Da li ste još negdje nastupali sa kabareom "Kontraditore"? Gdje i kakva je reakcija publike, kako su ga prihvatili? Da li su ispunjena Vaša očekivanja?

MILOŠEVIĆ: Pored Banjaluke, kabare "Kontraditore" igrali smo još u Nikšiću i Tivtu. Na naše zadovoljstvo, publika je fenomenalno prihvatila kabare. Ovu predstavu smo u Nikšiću igrali na otvaranju jednog hotela kod našeg prijatelja. To je trajalo dugo, a gledalo nas je oko 300 starih ljudi i zaista je bilo sjajno. Poslije toga smo kabare radili u Tivtu na velikoj sceni, sve je odlično ispalo. Poslije nastupa u Nikšiću, Tivtu i Banjaluci sa sigurnošću bih mogao reći da kabare ide svojim tokom i da se razvija u jednu lijepu priču.

* GLAS: Možete li nam nešto više reći o samoj ideji za nastanak kabarea? Šta Vas je inspirisalo da ga napravite?

MILOŠEVIĆ: Glavni pokretač ovog projekta je naše drugarstvo, što nas je i inspirisalo. Spojilo nam se sve, ja sam glumac, oni su muzičari, a mi smo toliko vezani da je to teško opisati. Od naše šeste godine smo nerazdvojni drugovi. Upravo to prijateljstvo nas je i inspirisalo da napravimo ovaj kabare, a sudeći po reakcijama publike, uradili smo zaista dobru stvar.

* GLAS: U predstavi "Gospođa ministarka" pojavljujete se u ulozi žene. Kakvo je iskustvo za Vas bilo igranje te uloge?

MILOŠEVIĆ: Pojavljivanje u ulozi žene u predstavi "Gospođa ministarka" je za mene vrhunsko iskustvo. Tada sam mijenjao jednog prijatelja. Najveći problem kada je u pitanju predstava je to što mi nisu mogli naći odgovarajuće štikle, jedva sam ih našao. Ali sve u svemu, bilo je fenomenalno! Čim sam izašao na scenu, publika me je prepoznala. Primijetili su da se ja krijem pod perikom i da glumim ženu. Bilo je toliko smijeha i aplauza, da sam i ja istinski uživao igrajući tu predstavu.

* GLAS: Kakav je danas status umjetnika? Koliko je teško ili lako baviti se tim poslom?

MILOŠEVIĆ: Nije teško biti glumac, naprotiv, ja sam se pronašao u tome. To je ono što sam ja u pravom smislu te riječi. E sada, neko je više uspješan u tom poslu, a neko manje. Sve zavisi od toga koliko ste i kako spremni da plivate u glumačkim vodama.

* GLAS: Šta biste poručili mladima koji žele da se bave tim poslom? Koji je recept za uspjeh?

MILOŠEVIĆ: Pozvao bih sve mlade ljude, koji bi voljeli da se bave glumom, da se prijave na akademiju i da ne slušaju nikoga ko im govori da to nije danas dobar i unosan posao i slično. Jedan je život i ne treba da i njega provedemo strahujući od nečega. Moje mišljenje je da ljudi treba da budu hrabri i da rade u životu ono što vole. Ako im se ne radi ništa, onda neka ne rade. Mi u životu imamo puno prepametnih ljudi koju uvijek znaju šta je za nas najbolje, a šta nije. Tim ljudima volim da kažem: "Molim te, nemoj mene meni da objašnjavaš, jer ja dobro znam šta želim". Smatram da nekada treba biti i svojeglav.

* GLAS: Kakvi su Vaši planovi za budućnost, radite li nešto novo kad je u pitanju gluma, ali i rediteljska palica?

MILOŠEVIĆ: Planiram da budem što nezavisniji i da radim svoje. Takođe, planiram da se bavim i produkcijom, kao i da režiram kako u pozorištu, tako na filmu i televiziji. Zatim da se bavim muzikom, oprobao bih se ja i u tehnikama slikanja, ali to ne znam. A jedan od najvažnijih planova je da pravim djecu.

* GLAS: Mediji sa jednakom pažnjom prate i Vašu karijeru i privatni život. Da li Vam to smeta?

MILOŠEVIĆ: Vjerujte mi, uopšte mi ne smeta to što mediji sa jednakom pažnjom prate moj život i u privatnom i u poslovnom smislu. To mi je posao! U svakom slučaju, ne radim ništa loše da bi objavljivali nešto bez veze. Uglavnom je priča o tome da li sam sa djevojkom ili nisam, da li sam s njom otišao negdje i tako te stvari.

* GLAS: Bili ste voditelj "Survajvera". Da li planirate, odnosno da li biste voljeli da učestvujete u nekom?

MILOŠEVIĆ: U "Survajveru" sam bio u ulozi voditelja. Iskreno, trenutno ne znam da li bih se prijavio u neki rijaliti šou. Vidjećemo šta će biti kasnije.

* GLAS: Zašto je dobro biti Andrija Milošević?

MILOŠEVIĆ: Meni je vjerovatno jedinom dobro da budem JA, dok svima ostalim sigurno ne bi bilo dobro.

* GLAS: Očekuje li Vaše okruženje da ga konstantno animirate?

MILOŠEVIĆ: Ne, ja to radim nesvjesno. Uvijek sam nasmijan, to je dio moga bića i imam nagon da svoje okruženje usrećim, nasmijem i opustim. Smijeha nikada dosta.

* GLAS: Predstava "Pevaj, brate" je kolektivna terapija i postala je fenomen. Ljudi su dolazili po sedam-osam puta da je gledaju. Zašto je publiku u tolikoj mjeri privlačila predstava "Pevaj, brate" sa kojom ste obišli cijeli region?

MILOŠEVIĆ: Zato što je to komedija koja se i te kako tiče publike, a koja ju je rado gledala. Ono što je najbitnije u svemu tome jeste način na koji smo sve to radili. Sagledali smo stvari iz jednog ironičnog i sarkastičnog, a s druge strane, pozitivnog ugla. Ljudi jednostavno vole da gledaju tu komediju i veoma mi je drago zbog toga.

Zadovoljan životom

* GLAS: Možete li za sebe reći da ste potpuno srećan i zadovoljan muškarac?

MILOŠEVIĆ: Nemam razloga za tugu. Bilo je teških momenata u životu, ali i to prođe. Zaista sam zadovoljan. Život jeste nepredvidiv, ali koliko mogu trudim se da ga učinim ljepšim i podnošljivijim kako sebi, tako i svima oko mene.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana