Vladimir Cucić, komesar za izbjeglice i migracije Srbije: Priča o povratku u Hrvatsku završena
Kada je riječ o povratku Srba u Hrvatsku, teško da će se sadašnja situacija popraviti - povratak će ubuduće biti verovatno stvar izuzetka, a ne pravila, istakao je u intervjuu za “Glas Srpske” komesar za izbjeglice i migracije Srbije Vladimir Cucić.
Slika na terenu, kako je naglasio, nije dobra.
- Kapilarnih odlazaka će uvek biti. Kolege iz Hrvatske će uvek da kažu “pa znate li vi koliko je uzelo naša dokumenta”, ali je pitanje gde su ti ljudi. I dalje su u Batajnici, u Busijama, Banjaluci... jer nisu imali izbora osim da ih uzmu u slučaju da su hteli da zaštite to malo imovine i prava koja su imali - istakao je Cucić.
GLAS: Ni nakon 25 godina mnoge izbjeglice iz Krajine još nisu riješile svoj status. Kako Vi vidite stvari nakon četvrt vijeka?
CUCIĆ: Dvije i po decenije su malo da bi se stvari rešile kada je reč o izbeglicama. I 125 godina je malo, imajući u vidu to šta se desilo u tih nekoliko dana i kasnije padom Drvara i potom ostalih opština. Svake godine ponavljam da je najveći gubitnik onaj ko protera svoje državljane, ljude koji tu nisu došli juče, već 400 i kusur godina ranije i koji su tu državu i stvarali. Oni koji su proterani su zidali i trgove u Zagrebu, i hidrocentrale i mostove. To je rađeno od njihovih plata i poreza, ali se završilo tako.
GLAS: Cijeli region je uključen u Regionalni stambeni program kojim trebalo da bude trajno riješeno stambeno pitanje izbjeglih i raseljenih. Na čemu se radi trenutno u Srbiji, kada je riječ o Srbima izbjeglim iz Hrvatske i BiH?
CUCIĆ: To je stvar na koju smo veoma ponosni. Do sada je urađeno više od 5.000 rešenja i idemo prema 7.600. Dobro napredujemo i kada saberemo sve što smo uradili kada je riječ o izgradnji stanova, to je jedan novi grad, veći od Čačka. To je velika stvar i nadam se da ćemo biti u prilici da pomognemo i raseljenima sa Kosmeta, da bi i oni imali krov nad glavom jer dok god ste bez krova ili pod tuđim krovom, za vas rat još traje. A teško je živeti u ratu 20 i kusur godina.
GLAS: Predstavnici nekih udruženja i iz Srpske smatraju da se moglo brže raditi kada je riječ o ovom programu u regionu, a institucije, koje su dio projekta, ističu da dosta koče i procedure. Šta Vi kažete?
CUCIĆ: Od kada je dogovoren projekat, tri godine se čekalo na početak implementacije jer je to spor mehanizam, ali od momenta kada je počelo, ide dobro. Sve ovo što radimo, radimo za malog čoveka koji mora da bude zaštićen i moramo da se stavimo u njegovu kožu, ali ne ide ni baš tako da pozovemo nekog Harija Potera pa da on porani jedno jutro i napravi sve. Ima tu dosta posla, ali mislim da je program došao u dobru fazu. Jesmo dugo gurali kamen uzbrdo, ali smo i izgurali. Sada je to već lavina. Imali smo prije nekoliko dana u Pazovi 169 stanova, a iduće sedmice više od 60 u Temerinu. Nadam se da će tim tempom ići i u Srpskoj i generalno u regiji.
GLAS: Kakva je situacija kada je riječ o migrantima, možemo li očekivati lavinu, ili kako ste vi rekli stampedo u regionu zbog popuštanja mjera?
CUCIĆ: Nastojim da ovo pitanje puno ne komentarišem. Srbija je dala sve od sebe da do prije dvije godine u BiH ne uđe ni jedan migrant. To nije bilo lako. Srbija se zalagala da postoji jedan tok koji je lako kontrolisati i to je funkcionisalo, ali se sada razlilo i ide kao delta. Ovo što je u Srbiji izaći će na Rumuniju, Mađarsku, Hrvatsku, BiH, a sve uđe kod nas. Zamislite peščani sat. Srbija je najuži deo. Tu mora sve da prođe. Migranti su kod nas mirni kao bubice, sarađuju jer smo se jasno postavili. Znaju se pravila ponašanja, kazne. Znaju da smo ozbiljni i da će im biti bolje ako se dobro ponašaju. Srbija se jasno postavila i dan-danas nudimo pomoć BiH, kada je reč o migrantima. Oni su došli da prođu, i kroz Srbiju i BiH.
Migranti
GLAS: Sa proslave “Oluje” u Kninu je poslata poruka da je važno da Srbi ne treba da vide u toj akciji samo egzodus svog naroda, već i završetak rata koji je stvorio uslov za njihov povratak. Kako to komentarišete?
CUCIĆ: Postoje stvari o kojima ćemo se saglasiti sa bilo kim, ali ako neko ovo označi kao proslavu, ne znam šta možemo da delimo. Da je neko rekao obeležava se, da je upotrebljen neki drugi termin, ali učešće na proslavi se nije trebalo desiti, ma koliko bio težak položaj Srba u Hrvatskoj. Ne znamo mi kako je biti Srbin u Hrvatskoj, ali u nekim stvarima treba da se usaglasimo sa maticom. Ne znam, zaista ne znam. Nije mi čak ni paralo uši to kraj rata, već to što neko slavi što su deca pobijena, na Petrovačkoj cesti. Nema tu slavlja. Nema ni sreće, a kamoli razloga za slavlje. Ne znam ni kako taj pilot živi sa spoznajom da je pobio decu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
