Silajdžić znao za zlodjela u logorima
Sarajevo - U Konjicu nisu postojali nikakvi sabirni centri već klasični logori u kojima su mučeni i ubijani Srbi, a naloge o osnivanju tih logora potpisivao je Haris Silajdžić, kaže predsjednik Udruženja Konjičana Republike Srpske Zoran Pologoš.
Povodom podnošenja izvještaja protiv ratnog premijera i šefa diplomatije RBiH zbog ratnih zločina nad Srbima, Pologoš je “Glasu Srpske” rekao da je Silajdžić dobro znao šta se dešava u tim logorima.
- Dokaz da je sve znao jeste i to da je Silajdžić potpisao naredbu o razmjeni preostalih zatvorenika 6. oktobra 1994. godine, kada je razmijenjeno 166 srpskih logoraša - rekao je Pologoš.
Komentarišući mogući krivični postupak protiv njega, Haris Silajdžić je za izdanje “Oslobođenja” od petka rekao da je ovo “treći ili četvrti pokušaj u okviru osmišljenog i dobro finansiranog projekta čiji je cilj relativizacija već izrečenih presuda”.
- Istina i činjenice ovdje ne igraju nikakvu ulogu, baš je preslikano kao iz Himlerove medijske strategije - rekao je Silajdžić.
Zoran Pologoš kaže da postoje osuđujuće presude Srba koji su bili na čelnim funkcijama pojedinih opština, te predsjednika kriznih štabova koji su odgovarali za neke zločine koji su činjeni na njihovom području.
- Kod bošnjačkog naroda do sada nismo imali slučajeve da oni odgovaraju. Ovdje je sve jasno. Haris Silajdžić i Alija Izetbegović su, prema svjedočenjima mnogih logoraša, ne samo znali za logore i zločine, nego i potpisivali odluke o osnivanju tih logora. Obilazili su ih. Ovo je čista situacija sa nepobitnim, notornim i neoborivim dokazima. Na potezu je Tužilaštvo BiH. Mi generalno nemamo povjerenje u pravosuđe BiH, ali evo Tužilaštvo BiH je na ispitu i vidjećemo šta će učiniti - rekao je Pologoš.
Komentarišući činjenicu da se toliko dugo čekalo sa podnošenjem izvještaja Tužilaštvu BiH, s obzirom na to da je riječ o zločinima nad srpskim narodom koji su se dešavali na području Konjica već početkom rata, Pologoš je kazao da je “velika krivica i na institucijama Republike Srpske što to nije bilo spremno odmah poslije rata”.
- Bilo je opstrukcija i od samog Tužilaštva BiH i od svih drugih struktura. Krivica je i na institucijama, a sa druge strane čekalo se i da mnogi svjedoci tih zločina pomru. No bez obzira na namjeru da svjedoci nestanu ili se rasele, mislim da ima dovoljno neoborivih dokaza - rekao je Pologoš.
On je živio u Konjicu, odakle je izbjegao početkom rata.
- Oni koji su to mogli napustili su Konjic. Kasnije je grad bio blokiran i gotovo svi koji su ostali prošli su kroz logore. U Konjicu je počinjen strahovit zločin, pogotovo u selima Bradina i Donje Selo, gdje je srpski narod potpuno nestao - kazao je Pologoš.
Zatočili i žene i djecu
Desimir Mrkajić, koji je prije rata živio u Bradini, u logoru Čelebići proveo je 28 mjeseci i pet dana.
- Zarobljen sam u Ljutoj kod Kalinovika i prebačen u logor u Čelebiće. Možda mi je to zarobljavanje i spasilo život, jer sve živo što su uhvatili u Bradini pobili su. Kroz logor u Čelebićima prošlo je oko 700 ljudi. Taj broj se stalno mijenjao. Među logorašima je bilo i žena i djece - rekao nam je Mrkajić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
