Lozo: Uspomena na žrtve Holokausta zadatak čitavog naroda

Lozo je istakao da iskustvo Izraela govori da državno organizovanje jevrejskog naroda, uspostavljanje jake i adekvatne države, između ostalog, sprečava mogućnost ponavljanja Holokausta nad Jevrejima.

"Ono što možemo primijeniti na naš narod, jeste da je isto tako uspostavljanje Republike Srpske velika brana za ponavljanje genocida nad Srbima, koji je u NDH i prema jevrejskim istoričarima imao enormne razmjere, za ponavljanje Jasenovca, Jadovna, Prebilovaca, Drakulića, Livanjskog polja, kao i mnogih zločina koji su se dogodili nad srpskim narodom u dva svjetska rata i u posljednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu", poručio je Lozo.

On je naglasio da je ovo osnovna poruka kad se sjećamo žrtava Holokausta, uz univerzalne poruke kakve su poštovanje ličnosti, univerzalih ljudskih vrijednosti i različitosti, ne revanšizam, ne osvetništvo, već uspostavljanje adekvatnih odnosa među ljudskim zajednicama.

Prema njegovim riječima, razmjere stradanja Jevreja u Drugom svjetskom ratu pokazuju sve strahote zločina koje je izvršila jedna totalitarna ideologija, zasnovana na rasnoj teoriji o superiornim i manje vrijednim narodima.

Lozo je naglasio da je, prema dosadašnjim saznanjima, u Holokaustu stradalo oko šest miliona Jevreja, s tim što jevrejska naučna zajednica i narod danas imaju nešto više od četiri miliona identifikovanih žrtava sa imenom i prezimenom.

"Najvažnije istorijske činjenice vezane za Holokaust, u stvari, jesu one koje nam pokazuju pojavu antisemitizma, koja se kroz vijekove provlačila u mnogim evropskim društvima", rekao je Lozo.

On je istakao da se ne smije zaboraviti da su totalitarna ideologija nacizma i ratni okvir Drugog svjetskog rata za rezultat imali industriju smrti, namijenjenu da uništi čitav jedan narod, svakog njegovog pripadnika bilo gdje na svijetu.

"I to globalno obilježje Holokausta je glavna razlika od drugih genocida, pa i onih koji su se dogodili u Drugom svjetskom ratu. S druge strane, taj okvir Drugog svjetskog rata i Holokausta bio je istovremeno i okvir za druge genocide, kao što su genocid nad Srbima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/", objasnio je Lozo.

Prema njegovim riječima, nauka o Holokaustu pokazala je da postoji više nivoa onih koji su učestvovali u Holokaustu, odnosno da osim direktnih učesnika, društva, sistema, organizacije, administracije, koji su radili na uništenju jednog naroda, postoje i posmatrači, odnosno oni koji nisu ništa učinili da se Holokaust spriječi.

"Pogotovo je to vidljivo nakon sastanka u Vanzeu, u predgrađu Berlina, u januaru 1942. godine i odluke o žkonačnom rješenju jevrejskog pitanjaž", napomenuo je Lozo.

Lozo je podsjetio da je saznavanje istine o Holokaustu višeslojan i nimalo lak proces, koji teče od dešavanja u Drugom svjetskom ratu, preko stvaranja države Izrael, do borbe Izraela i jevrejskog naroda za istinu.

"Država Izrael, koja je formirana 1948. godine, četiri godine kasnije osniva Institut žJad Vašemž koji je tada imao nekoliko zaposlenih i bio je na veoma malom prostoru, da bi danas imao više od 800 zaposlenih i veliki memorijalni kompleks. To pokazuje kakav je put do saznanja istine", napomenuo je Lozo.

On je istakao da je to saznavanje istine imalo razvojne tačke, od kojih je posebno značajna bila i suđenje Adolfu Ajhmanu 1962. godine, kada je u jevrejskoj, ali i svjetskoj javnosti i svijesti, počelo da dolazi do saznanja koje su razmjere strahota Holokausta, koji izraelski istoričar Jehuda Bauer naziva "besprimjernim zločinom u ljudskoj istoriji".

"Određena društva i države, poput jevrejskog društva i države Izrael, ulažu mnogo u saznanja o Holokaustu i na tome grade jaku svijest o nacionalnom jedinstvu i sprečavanju mogućnosti da se takav zločin ponovi", rekao je Lozo.

Holokaust i njegovo pominjanje u svakodnevnoj nastavi, ističe Lozo, govore da izučavanje delikatnih istorijskih tema i pažnja čitavog društva i nauke, ne smiju opadati protokom vremena.

"Naprotiv, pažnja koja se posvećuje Holokaustu pokazuje nam kako se treba odnositi prema određenim društvanim pojavama i procesima i šta je adekvatna kultura sjećanja na žrtve Holokausta", poručio je Lozo.

On je dodao da se ozbiljnost pojedinih nacionalnih istoriografija, između ostalog, danas mjeri razvojem nauke o Holokaustu. Srpska istoriografija, kaže Lozo, na tom polju posebno je dobila na težini djelom episkopa slavonskog Jovana Ćulibrka "Istoriografija Holokausta u Jugoslaviji", koje predstavlja izvaredno naučno djelo nove generacije.

Lozo je naglasio da u Izraelu danas svaka osoba barem četiri puta u životu mora posjetiti Memorijalni centar "Jad Vašem", što dovoljno govori o usađenosti svijesti o Holokaustu u jedan narod i zajednicu.

Lozo je naveo da kao i o svakom zločinu, i o Holokaustu postoji dosta kontroverzi, kao i da se već nakon rata počelo raspravljati o tome da li su saveznici mogli učiniti više da Holokaust bude spriječen, zašto nije bilo pokušaja ranijeg oslobađanja logora smrti, a jedna od kontroverznih tema je i poricanje zločina Holokausta.

Prema njegovim riječima, osnivani su instituti, pokrenut je niz pojedinačnih i grupnih projekata i djela kako bi se poricali osnovni nepobitni elementi Holokausta, kao što su antisemitizam, globalni obrisi, industrija smrti, postojanje gasnih komora.

"To pokazuje da genocid nije jednoslojan zločin, već da kreće od dehumanizacije žrtve, preko samog izvršenja, do poricanja zločina, što je i nastavak zločina nad žrtvom", smatra Lozo.

Sjećanje na Holokaust, ističe Lozo, uči da uspomena na sopstvene žrtve nije retrogradna, ni osvetnička, ali da je uspomena na žrtve zadatak čitavog naroda, prije svega zbog toga da se takav zločin nikad ne bi ponovio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.