Lordan Zafranović o projektu “Zlatni rez 42”: Film će uzbuditi regiju, a mnoge će i zaboljeti

U ekskluzivnom intervjuu za “Glas Srpske” Zafranović ističe da će ovo biti kruna njegove dosadašnje filmske karijere, izuzetno stvaralački bogate, koju je uglavnom posvetio analizi zla i događajima vezanim za stradanje nevinih u NDH.

- Veoma dugo pripremam ovaj film, koji sada nosi i drugi naslov “Zlatni rez 42”, umjesto “Djeca Kozare”. Priča je podignuta na jedan drugi i viši nivo od prve verzije scenarija. Ono što u ovom trenutku mogu reći jeste da će on sigurno mnoge pogoditi - kaže Zafranović, otkrivajući u nastavku ovog razgovora kako će izgledati glumačka ekipa, kada će pasti prva klapa, te kakve poruke i pouke sa sobom nosi ovaj film.

GLAS: Da li su završeni svi radovi na pripremi scenografije kod Gradiške, gdje gradite filmsku mini repliku logora Jasenovac?

ZAFRANOVIĆ: Moram priznati da u posljednje vrijeme baš i ne dajem intervjue, da ne objašnjavam zbog čega, ali pošto ste vi iz Republike Srpske, prekršiću to svoje pravilo. Na jednom prostoru kod Gradiške je započeto sa pripremnim radovima na postavljanju scenografije za film. Teren je očišćen, dovezen je neophodni građevinski materijal i uskoro će se početi sa gradnjom mini replike logora Jasenovac. Pripremio sam sve nacrte. Dugo se bavim ovom temom, te vrlo dobro znam kako je otprilike izgledao taj monstruozni logor smrti. Naravno, neće to biti ništa megalomanski, već će biti prilagođeno potrebama snimanja filma. Vjerujem da ćemo s ovom replikom logora uspješno dočarati njegov izgled, ali i sve užase koji su se u njemu desili.

GLAS: Da li ste završili sa izborom glumačke ekipe, te možete li otkriti ko će ponijeti glavne uloge?

ZAFRANOVIĆ: Kao prvo izdvojio bih Mikija Manojlovića. Na njega ne bih trošio puno riječi, jer se zna o kakvoj se glumačkoj veličini i legendi radi. Već je sve dogovoreno i sa hrvatskim glumcem Leonom Lučevom. Naravno, tu je Džek Dimić. On je pravo kozarsko glumačko otkriće za mene. U pojedinim scenama će se pojaviti i velikani našeg glumišta, poput Rade Šerbedžije, Petra Božovića, Irfana Mensura, Frane Lasića, Slovenca Borisa Kavace... Znači, u snimanje ovog filma je uključen niz poznatih i prepoznatljivih glumačkih veličina iz cijelog regiona, s kojima sam ja i ranije izuzetno dobro sarađivao. Da zaključim, to je jedan jak glumački tim koji sigurno garantuje da će ovaj film biti na jednom visokom nivou koji će omogućiti da on ode i u svijet.

GLAS: Okupili ste veoma respektabilnu autorsku ekipu koju čini više od 60 profesionalaca iz cijelog regiona. Kada možemo očekivati da padne prva klapa?

ZAFRANOVIĆ: Prva klapa filma će, kako je planirano, pasti 21. avgusta ove godine. Malo kasnimo sa početkom snimanja, jer smo imali određenih problema sa finansiranjem ovog zahtjevnog i velikog filmskog projekta. Zbog toga ćemo i jedan dio snimanja prebaciti za narednu godinu, jer se u filmu govori o ljetu 1942. godine. Vjerujem da bi taj nastavak snimanja trebalo da krene već u martu naredne godine. Ako nas vrijeme posluži, mislim da bismo do jula 2023. godine mogli završiti. 

GLAS: Kako se osjećate jer ste uspjeli da posložite sve kockice za ovaj film, čije snimanje dugo planirate i pripremate?

ZAFRANOVIĆ: Pa, mislim da smo trenutno na dobrom putu. Da se malo slikovito izrazim, stali smo na čvrsto tlo i izašli iz blata s kojim smo se dugo vremena borili. U prethodnom periodu je bilo puno obećanja, a malo realizacije. Na kraju su se kockice posložile. Moram pomenuti da je dio ovog projekta i poznati kompozitor Željko Joksimović, koji je nedavno vrlo uspješno učestvovao i u realizaciji filma “Toma”. Znači, čitava ekipa, zajedno sa tri producenta, od kojih je jedan i iz Republike Srpske, garantuje da ćemo napraviti jedan dobar i izuzetan film.   

GLAS: Ako se ne varam, priča je podignuta na drugi nivo od prve verzije scenarija?

ZAFRANOVIĆ: Pa znate, mislim da je to i vama poznato, bilo je nekih krađa u prethodnom periodu. Neke moje takozvane kolege su iskoristile moj prvobitni scenario “Djeca Kozare” da snime svoj film. Onda sam odlučio da ga doradim, ali ne samo zbog toga, već i zbog same činjenica da je prvobitni scenario bio napisan još 80-ih prošlog vijeka. Ne treba zaboraviti da je na ovim prostorima u međuvremenu bio još jedan nesretni i krvavi rat, tako da sam onda sve to podigao na jedan viši estetski nivo, koji meni daleko više odgovara i daje više prostora. To je sada jedna savremenija i modernija estetika. Film će govoriti kako o tom nekadašnjem mračnom periodu, tako i o današnjem zlu. Te paralele, da se to zlo nekako ciklički ponavlja, jedna je od glavnih promjena koje sam unio u novi scenario. Znači, radnja filma se kreće između zemlje koja je puna krvi - i neba. To su dvije krajnosti. Čas smo na toj zemlji, čas na nebu. I sve to je rađeno na osnovu istorijskih dokumenata. Ja ću to samo pokušati prikazati na jedan svoj način. Godinama sam to istraživao, te mislim da će ovaj film zbog svoje sadržine sigurno uzbuditi regiju, a onda možda i malo šire.      

GLAS: Nedavno ste rekli da je ovo u stvari Vaš umjetnički krik da se zlo više nikada ne ponovi?

ZAFRANOVIĆ: Kada sam krenuo sa istraživanjima Jasenovca i stradanja u ovom logoru, te sudbinama nesrećnika sa Kozare, tom zadatku sam se u potpunosti predao. To me drži i traje već decenijama. Prvo sam dokumentarno radio, a onda i istraživački. Onim nešto starijima sigurno je poznato da sam se ovom temom, o stradanju u NDH, bavio i u nekim od svojih prethodnih filmova, kao što je “Zalazak stoljeća”, zbog kog sam bio prinuđen da emigriram iz Hrvatske u kojoj sam rođen. O tom zlu sam govorio i u nekim drugim filmskim ostvarenjima poput “Pada Italije”, “Večernjih zvona” i “Okupacije u 26 slika”, tako da je ovo samo nastavak svega toga i jedna vrsta krune mog dosadašnjeg rada. Koga će ovaj novi film najviše zaboljeti, to ćemo vidjeti?! Ali, on na svom kraju donosi i jednu vrlo važnu poruku, da je na ovim našim prostorima moguć suživot. Kako se ono kaže - “ne treba zaboraviti zlo, ali valja nam zajedno živjeti”. Tu smo, gdje smo. Bez obzira na sve istorijske trzavice, balkanski narodi moraju naći način da žive u dobru, ne u zlu.

Leonardov idealni čovjek

GLAS: Zašto film nosi naziv “Zlatni rez 42”?

ZAFRANOVIĆ: Ima nekoliko razloga. Kao prvo, broj 42 označava kada je počeo taj ratni užas, u kom je ubijen veliki broj djece i žena. S druge strane, pojam “zlatni rez”, odnosno geometrije umjetnosti, predstavlja idealne proporcije kao što, recimo, ima ljudsko biće. Prisjetimo se samo crteža idealnog čovjeka Leonarda da Vinčija, u kom je on zaokružen najsavršenijim geometrijskim oblicima. Stoga je i forma filma unutar tih nekih formi. Cijela unutrašnja konstrukcija filma rađena je po Leonardovom idealnom čovjeku, koji je u mom novom scenariju tako ponižen i razapet da se čovjek mora stidjeti što je ljudsko biće, jer se za ono što je napravljeno u Jasenovcu ne mogu naći prave riječi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.