KOLUMNA: Pismo Beogradu iz Banjaluke

Milan Blagojević
KOLUMNA: Pismo Beogradu iz Banjaluke

Znam da od ovog pisma nema vajde, ali ga ipak moram napisati. Jer, kad bi ljudi u životu radili samo ono od čega bi se mogli ovajditi, niti bi oni bili ljudi niti bi stvorili mnogo toga dobrog što su ostavili generacijama poslije sebe.

Već više godina posmatram, skupljam i analiziram brojne dokaze o tome kako se, polako ali sigurno (i sistematski), razara biće srpskog naroda kojem pripadam. To razaranje je osmišljeno, sistematsko i rasprostranjeno ne samo ovdje u Republici Srpskoj nego i u Srbiji i Crnoj Gori. Iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu svjedoci smo kako se najprije lični animoziteti prenose na teren određenih interesnih grupa, a potom se tim zlom inficira cijeli naš srpski narod. I tako iznova ponavljamo iste greške koje su u bližoj i daljoj prošlosti činili naši preci, zbog kojih u najvećoj mjeri danas i jesmo tu gdje jesmo, u blatu ličnih ostrašćenosti i međusobnih mržnji.

Svojevremeno je Ivo Andrić u “Pismu iz 1920.” na maestralan način objasnio ovdašnju mržnju, napisavši da je Bosna zemlja mržnje i “da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere,... toliko privrženosti i nepokolebljive odanosti... Ali ispod svega toga kriju se u neprozirnim dubinama oluje mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i čekaju svoj čas”. Da, zapazio je Andrić i kroz lik Maksa Levenfelda iskazao i to da smo mi, u većini, navikli da svu snagu mržnje ostavimo za ono što nam je blizu.

Jazovi između vjera

Činjenica je da je o ovoj mržnji Andrić pisao misleći na Bosnu, zaključivši da su ovdje “Između raznih vera jazovi tako duboki da samo mržnja uspeva ponekad da ih pređe”. Andrić je u ovome, kao i u mnogo čemu drugom, bio (i ostao) u pravu.

Ali za gotovo svaku od prethodno citiranih riječi s punim pravom se može reći da je primjenjiva na nas ovdašnje i ovovremene Srbe. Pogledajmo samo koliko one tvrde vjere, privrženosti i nepokolebljive odanosti nose u sebi politički tabori i blokovi na koje smo se mi Srbi u Republici Srpskoj izdijelili. Malo je nas koji smo to spremni reći javno, bez obzira što smo toga svjesni. Kao što smo svjesni i toga da smo već  podijeljeni u najmanje tri tabora, od kojih je jedan vesternizovani (i većinski), drugi je ruski, a treći čine oni koji ne znaju kud bi, poput jednog mog prijatelja koji mi nedavno reče da se u svemu ovome gubi i više se ne može snaći. I mediji u Republici Srpskoj su, mada to oni ne bi priznali, takođe podijeljeni po istoj matrici, što se može pouzdano zaključiti pažljivim praćenjem njihovog načina izvještavanja o gorućim problemima, prije svega problema očigledne natoizacije i vesternizacije našeg društva i države, na jednoj, i nastojanja da budemo indoktrinisani krajnje iracionalnom rusofobijom na drugoj strani.

Jazovi između ovih polova su tako duboki i nabijeni međusobnom mržnjom, koja je toliko slijepa da ne(će) (da) vidi da se njome ne samo gađaju svoji istorodnici, već i da se tim istim zlom razara Republika Srpska.

Ništa bolje nije ni u Srbiji, a posljednji nemili događaji u Beogradu i drugim gradovima to samo potvrđuju. Čitam neki dan tekst koji je povodom tih događaja napisao politički analitičar Dragoljub Anđelković. Nekoliko citata iz njegovog teksta su pouzdani dokazi raspolućenosti sadašnje Srbije. Na primjer, kada Anđelković u tekstu ističe “da bi zvanični Beograd morao hitno da reaguje i prekine antirusko i antisrpsko dezinformativno huliganstvo u nizu pisanih medija, ali i TV stanica sa nacionalnim frekvencijama”, iz toga je jasno da je srpski medijski prostor, a preko njega i društvo i država, napunjen sadržajem koji, ako se s tim nastavi, neminovno vodi u nacionalnu katastrofu.

Zašto to kažem? Činim to zbog nečega na šta je osnovano ukazao Dragomir Anđelković, a tiče se ne samo Beograda nego i Banjaluke, odnosno Republike Srpske. Naime, kazano riječima Anđelkovića, “Stvar je u tome što nam Zapad ne nudi nikakav kompromis oko Kosova... Marketinški je i to oportuno i razumljivo. Međutim, poslije toga je stavljena tačka na nacionalni pragmatizam. Tu nastupa zona destrukcije nacionalnih interesa. I u nju se sada ulazi. Naprosto, stvar je u tome što mnogo više nama treba Rusija nego mi njoj. Ona je naš oslonac za odbranu Kosova i Republike Srpske. Guranjem Moskve od sebe ne bismo naudili njoj, već sebi. A ako neko to radi da bi dobio odrešene ruke za kosovsku kapitulaciju, taj gazi Srbiju i srpski narod. Ne primarno Rusiju”.

Šta je nesporno

Istinitost ovih predviđanja gospodina Anđelkovića ne može se opovrgnuti nijednim racionalnim argumentom i dokazom, naročito ako se uzme u obzir kontinuirana politika Zapada prema Republici Srpskoj. Nedavno sam ukazao na to, ali nije zgoreg da ponovim kako Evropska unija i Zapad od 1995. godine do danas nikada nisu rekli (niti će) da je Republika Srpska nesporna, a ne samo BiH. Umjesto toga, konstantno smo izloženi floskulama Zapada kako ovdje treba da postoji funkcionalna država. U tom smislu treba posmatrati i nedavno objelodanjeni zahtjev EU da se ukloni pravo veta u procesu donošenja evropskih odluka, to jest da u zajedničkim institucijama BiH ne može biti korišćeno pravo veta, propisano Ustavom BiH, što će otvoriti put u nacionalnu majorizaciju. U tom pravcu EU traži da se izmijeni Ustav BiH, i to kada je riječ o donošenju bilo kojeg akta koji se tiče evropskih integracija BiH što, kada se prevede na jednostavan narodni jezik, ne znači ništa drugo do suštinsku deentitetizaciju u kojoj će, na samom njenom kraju, biti ukinuta Republika Srpska.

Protiv tih namjera Republika Srpska teško će se izboriti sama, a bez snažne Srbije svaki napor u tom pravcu gotovo izvjesno nema izgleda na uspjeh. Stoga ne samo zbog sebe, već i zbog nas ovdje u Republici Srpskoj koji volimo Srpsku i Srbiju, a poštujemo druge i drugačije, Beograd i Srbija (ne samo zvanična, već cijela Srbija) trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći da zaustave uragane sapetih, zbijenih mržnji koji su ovih dana tamo eruptirali, jer ćemo u protivnom svi kolektivno stradati. To je suština i ovog pisma Beogradu upućenog iz Banjaluke.

Milan Blagojević, redovni profesor ustavnog prava iz Banjaluke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana