Ivo Goldštajn, istoričar: Cijela Evropa se bori sa revizionizmom
O Jasenovcu mora da se govori. Lično sam emocionalno i porodično vezan za Jasenovac, ali nikome to ne želim da nabijam na nos. Međutim, ne mogu kao profesor i istraživač zanemariti činjenicu da se taj Jasenovac mora vidjeti u širem kontekstu u jednoj grupi pitanja koja omogućava da se kulture sjećanja približavaju i mire, a ne da doprinose daljem međusobnom antagoniziranju.
Rekao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” istoričar iz Zagreba Ivo Goldštajn. Autor je više od 20 knjiga o istoriji srednjeg vijeka, istoriji Jevreja, ali i o Drugom svjetskom ratu, a 2018. godine objavio je knjigu “Jasenovac” koja je doživjela i srpsko izdanje. Po pitanju Jasenovca nailazio je na brojne kritike, kako od Hrvata, tako i od Srba. Zastupa stav koji je između maksimalističkih tvrdnji o broju stradalih i revizionističkog pristupa koji ovo mjesto tragedije opisuje samo kao radni logor. Zbog toga nije bio po volji niti jednoj strani, ali rijetko ko je uspio da ga argumentovano ospori.
GLAS: Prethodnih godina obilježavanja godišnjice proboja iz Jasenovca su izazivali brojne podjele u Hrvatskoj. Kakva je atmosfera ove godine?
GOLDŠTAJN: Što se tiče Jasenovca, situacija je ostala ista. Komemoracija je tek vrh sante leda. Mnogo se toga tu nataložilo, premnogo za jedan kratak intervju.
GLAS: Posljednjih godina brojni su incidenati u kojima dominira ustaška simbolika, a posljednji je proslava godišnjice osnivanja zločinačke NDH u Splitu. Može li se reći da se u Hrvatskoj povampirilo ustaštvo?
GOLDŠTAJN: Ne, to svakako ne. Ja bih rekao da je ovo u Splitu izolovani incident. Ne znam da li se igdje u Hrvatskoj dogodilo nešto slično. Tim više je paradoks što se to događa u Splitu koji je 1941. godine postao dio Italije. Ta 80. godišnjica je obilježena tako da je u različitim medijima objavljeno nekoliko članaka s jasnom antifašističkom porukom. Ja sam ranije dao jedan duži intervju objavljen pod naslovom “Ustaše nisu nikakvi predstavnici hrvatskog naroda, a NDH je bila, ne samo zločinačka, nego i izdajnička tvorevina”.
GLAS: Ranije ste izjavili da je Andrej Plenković “briselski đak”, ali da je nedovoljno oštar ka ovim incidentima. Je li njihovo nekažnjavanje najveći problem?
GOLDŠTAJN: Hrvatska se bori sa revizionizmom. To je, nažalost, nešto što se dešavalo i devedesetih godina. Onda se malo smirilo, a od 2015. godine se iz različitih razloga opet intenziviralo. Ja bih rekao da je to karakteristika, ne samo Hrvatske, nego šire regije, pa i Evrope.
GLAS: Ali Hrvatska je dio Evropske unije i NATO gdje je to neprihvatljivo.
GOLDŠTAJN: To je zakon spojenih posuda. Iako smo članica NATO i EU, na prostoru bivše Jugoslavije vezani smo u jednu zajedničku istorijsku memoriju sa Srbijom i BiH. U vrijeme socijalističke Jugoslavije ona je bila generalno prihvatljiva u smislu antifašističke orijentacije. Ali, u pojedinim dijelovima nije bila baš posve dosljedna, te se nije mogla suočiti s nekim neugodnim i traumatičnim epizodama. Nažalost, nakon 1990. situacija se dodatno zakomplikovala. Kulture sjećanja svih naroda i država su sada opterećene novim ratovima. Političke elite u proteklih četvrt vijeka nisu uspjele uspostaviti dijalog kojim bi se bar postiglo da te različite kulture sjećanja, u najmanju ruku, ne služe za dalju radikalizaciju i antagoniziranje naroda i država.
GLAS: Kako komentarišete sve češće minimiziranje zločina počinjenih u vrijeme NDH?
GOLDŠTAJN: Negiranje genocida i svakakvih grozota imate i dan-danas. To nije ekskluzivni fenomen u Hrvatskoj, već i u drugim zemljama bivše Jugoslavije. Dok god preovladava stav “svi drugi su krivi, samo ja pravedan”, neće biti dobro ni za koga.
Saradnja
GLAS: Ukoliko Vas Lordan Zafranović pozove da sarađujete na filmu “Djeca Kozare”, da li biste prihvatili poziv?
GOLDŠTAJN: Mi smo se se to načelno i dogovorili, ali ne znam u ovim uslovima da li će to biti moguće i da li će Lordan uopšte raditi film. Ali, ako će me pozvati, ja ću mu se rado pridružiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
