I za novi Ustav Srpske potrebno jedinstvo kao i te 1992.

Ustav Republike Srpske donesen je 28. februara 1992. godine pod imenom Ustav Srpske Republike BiH. Njime je definisan politički okvir i stvoren temelj na kojem Srpska i danas počiva.

Tadašnja generacija političara pokazala je da ima hrabrosti, želje, snage i viziju da Srpsku uredi i kroz njen najveći zakonodavni akt - Ustav koji je stigao veoma brzo nakon istorijske odluke da osnuju Skupštinu srpskog naroda 24. oktobra 1991. godine, a nakon što su deset dana ranije srpski poslanici preglasani u Skupštini tadašnje SR BiH.

Skupština je raspisala plebiscit o ostanku srpskog naroda u tadašnjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji na kojem su se Srbi u BiH gotovo 100 odsto izjasnili za tu opciju. Muslimani i Hrvati nisu priznali rezultat plebiscita, poslije čega su srpski poslanici nastavili rad u Skupštini srpskog naroda i počeli donošenje akata kojima je konstituisana Srpska. Skupština je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, a jednoglasno krajem februara iste godine usvojila Ustav.

Jedini izlaz

Najveći pečat u Ustavu Srpske ostavili su pravni ekspert Radomir Lukić i pokojni akademik Gašo Mijanović. Lukić i danas ne krije zadovoljstvo što je bio dio tog procesa.

- Na jednoj strani nestajala je zajednička država na koju su se svi već bili navikli i koju su naročito, kao svoju, prihvatili Srbi, a na drugoj strani jačale su secesionističke težnje. Međunarodna zajednica, sa treće strane, loše je procenjivala trenutak i pristrasno pristupala krizi. U to vreme je otpočeo i rad Međunarodne konferencije o Jugoslaviji koja je delovala sa sedištem u Hagu, gde sam bio predstavnik Srba iz BiH u radnoj grupi za zaštitu ljudskih prava, a na četvrtoj strani bila su delovanja hrvatskih i muslimanskih političkih predstavnika koja su se značajno razlikovala od predstavnika srpskog naroda - prisjetio se Lukić u razgovoru za “Glas Srpske”.

Srbi su, kaže, nastojali svim silama da očuvaju zajedničku državu te da, ako to nije moguće, odgode prerano i neutemeljeno priznavanje bivših jugoslovenskih federalnih republika kao samostalnih država dok ne budu razriješena sva pitanja koja iz toga proističu.

- Međutim, međunarodna zajednica je prevarila ondašnje političke prvake nekih jugoslovenskih republika i “navukla” ih na Badinterovu komisiju, sastavljenu od predsednika ustavnih sudova nekih evropskih zemalja, koja je donosila mišljenja koja nisu bila utemeljena ni u međunarodnom pravu ni unutrašnjem pravu Jugoslavije. Mi smo trebali ovde da se branimo, da branimo srpski identitet, politička i nacionalna prava, ali i da sebi obezbedimo pravo na budućnost jer to u okviru onog Ustava BiH nismo mogli - ispričao je Lukić.

Odluka je pala. Prva stavka u toj borbi bila je Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda BiH sa osnovnim zadatkom da bude, kako kaže, spriječeno prerano priznavanje BiH, da daju šansu razgovorima i eventualnom oblikovanju zemlje na način koji bi bio prihvatljiv za sve konstitutivne narode.

- To nije urodilo plodom. Aktivnosti Muslimana i Hrvata na priznanju nezavisnosti BiH su se nastavile donošenjem deklaracija te rezolucija u Skupštini SRBiH, bez srpskih predstavnika. Drugi naš korak bio je Ustav, takođe da ih ubedimo da smo veoma ozbiljni i odlučni da se branimo te da smo, na ovaj način, pokazali i spremnost da pregovaramo o ključnim pitanjima kako smo, na kraju krajeva, pregovarali i u Dejtonu. Sve o čemu se pregovaralo 1995. u Dejtonu trebalo je da se pregovara u jesen 1991. i 1992. godine ovde. To nije bio slučaj - rekao je Lukić.

Ustav je napisan u teško vrijeme, a to je, uz stalne kontakte sa tadašnjim republičkim vrhom, radilo nekoliko pravnika.

- Pokojni akademik Mijanović i ja smo podelili rad. Svako je dobio po deo ustavne materije, seli i nekoliko dana radili redakciju. Tekst smo veoma brzo, usuđujem se reći i u rekordnom roku, napisali. Tako je nastao Ustav Srpske. I tada smo se iskreno nadali da do rata neće doći. Za rat se nismo spremali, deo nas, koji smo bili u tome, ostao je u Sarajevu. Da sam se spremao za rat, ne bi dočekao taj april tu - rekao je Lukić.

Sa Ustavom se, kaže, nije igrati.

- Njega treba donositi i menjati promišljeno, polako, osim ako situacija nije kao '92. Ustav Republike Srpske je amandmiran mnogo puta, često i bez potrebe. Pisali su ih i ljudi koji se u to ne razumeju. Postoji i grupa takozvanih amandmana koje je silom proglašavao visoki predstavnik, a koji nije imao pravni temelj za to. Postoje i sada neke izjave da treba menjati Ustav. Nisam siguran u to, bez obzira na sve amandmane. Možda može da bude promenjen u nekim delovima jedino za slučaj da Srpska krene nekim samostalnim putem, ukoliko se srpski narod ne izbori za ravnopravnost sa drugim entitetom - rekao je Lukić.

Svakoj promjeni Ustava Srpske su se, kaže, protivili i protiviće se “dok su u stanju” bošnjački predstavnici u Vijeću naroda Republike Srpske.

Prvi predsjednik Narodne skupštine RS Momčilo Krajišnik izjavio je da sa radom na Ustavu počelo pri povratku sa konferencije u Lisabonu, negdje nakon 15. februara 1992. kada se vidjelo da drugi negiraju mogućnost dogovora.

- Naš Ustav je imao dva izlaza - jedan da bude ustav jednog entiteta unutar BiH, a drugi, u izostanku dogovora, da idemo u nezavisnu državu. Bio sam član ustavotvorne komisije. U jednom danu se dešavaju istorijske stvari. Kao primjer je uzet Ustav Srbije i u kratkom vremenu smo posao završili. Radili smo i dan i noć. U tom entuzijazmu nam je bilo žao što dan ne traje 25 sati. Stranke su dolazile i u dva, tri časa u noći. Posao smo završavali u Sarajevu, u mom kabinetu i drugima. Nismo ništa zvanično krili, ali neke sitnice smo radili tajno jer se sumnjalo na prisluškivanje, a toga je bilo. Tada smo za dan više istorije stvarali, nego za godinu u normalnim okolnostima. Ustav nismo odmah proglasili jer su pregovori trajali, već nekad tek krajem marta jer je tada već bio jasno da nema ništa od dogovora - rekao je Krajišnik “Glasu”.

Druga strana je, kaže, uvijek bila za preglasavanje kao i danas.

- Kada su tako nešto htjeli, naši potezi su bili odgovor i reakcija na to što je bilo protivzakonito. Narodna skupština RS je bila tada tvrđava srpstva, a Ustav je temelj. Danas je, za bilo koji korak, pa i za promjenu Ustava koja se pominje, potrebno izgraditi čvrsto nacionalno jedinstvo. Nije dovoljno samo dizanje ruku. Ustav je ozbiljna stvar, ne moramo sada da žurimo, kao mi nekada - rekao je Krajišnik.

Slobodan Bijelić iz Kozarske Dubice, koji je bio među poslanicima prvog saziva Narodne skupštine koja je jednoglasno prihvatila tekst Ustava, za “Glas Srpske” priča da je atmosfera bila svečana, uprkos okolnostima.

- Nemiri su već bili počeli. Znalo se za naoružavanje, a mi smo krenuli dalje nakon što smo preglasani. Nakon Deklaracije 9. januara, iskoračili smo još jedan korak ka državotvornosti. Mi, iz Odbora za pravna pitanja, bili smo iznenađeni i zadovoljni zbog modernosti i slobodoljubivog karaktera tog dokumenta koji je garantovao jednaka prava svim narodima u Srpskoj - rekao je Bijelić.

Promjene u najavi

Republički zvaničnici posljednjih godina naglašavaju da je vrijeme da se krene sa pisanjem novog Ustava Republike Srpske. Pojedinci ističu da je odavno vrijeme za to jer postoje odredbe koje su potpuno u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, te da spas ne bi bio u izmjeni postojećeg, već isključivo pisanju novog akta.

Već je i bilo pokušaja izmjena, ali Vijeće naroda, odnosno Klub Bošnjaka je opstruisao izmjenu Ustava Srpske, prema kojem još postoji smrtna kazna, a kao glavni grad piše Sarajevo. Ustav Srpske danas ima 140 članova, ali i više od 100 amandmana koje je mahom, kako ističu republički zvaničnici, u taj akt nezakonito i uz prijetnje silom “ugurao” visoki predstavnik u BiH.

Najviše takvih je viđeno od 2002. godine od strane Volfganga Petriča. Tada je Skupština usvojila tekst ustavnih amandmana. Pored Srba uvedena je i konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata. Uspostavljeno je Vijeće naroda RS i dva potpredsjednika Republike. Za službene jezike su proglašeni jezik srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda, a kasnijih godina odluke je nametao i Pedi Ešdaun.

Stručnjak za ustavno pravo i predsjednik Akademije nauka i umjetnosti RS Rajko Kuzmanović za “Glas Srpske” kaže da RS danas stabilna te da je taj 28. februar posebno značajan istorijski datum.

- Osnivanje RS i donošenje Ustava predstavljaju ostvarivanje volje građana da žive i rade u slobodnoj i demokratskoj državotvornoj jedinici - istakao je on.

Od tada su, kako je istakao, amandmanima promijenjene dvije trećine Ustava.

- Mijenjali su ga ovlašćeni, ali znatno više oni neovlašćeni, organi, ustanove i pojedinci. Među njima prednjači visoki predstavnik sa 83 nametnuta amandmana, odredbama Dejtonskog sporazuma doneseno je 11 amandmana, Ustavni sud donio je šest amandmana (indirektno) i legalno – Narodna skupština Republike Srpske - 24 amandmana. Ovim promjenama devastiran je Ustav, naročito odlukama visokog predstavnika. To je znatno usporilo konstituisanje pravne države i vladavine prava. Krajnje je vrijeme da prestane bilo kakav uticaj tzv. međunarodne zajednice i da se konstitutivnim narodima u BiH prepusti rješavanje unutrašnjih političkih, ekonomskih i drugih pitanja, pa i ustavnih - naglasio je Kuzmanović.

Vrijeme za donošenje novog Ustava je, smatra, već odavno je prošlo, jer su dvije trećine izvornog dokumenta izmijenjene, a veliki broj odredaba zastario i prevaziđen je.

- U ovom trenutku u funkciji je manje od trećine sprovodivih odredaba. Prema nekim evropskim standardima, donošenje novog ustava je poželjno kad se pređe granica od 50 odsto promjena, a kod nas su izmijenjene dvije trećine. Uvjeren sam da je ogromna većina građana, političara, stručnih ljudi i naučnika za donošenje novog Ustava. Međutim, do danas nisu stvoreni uslovi za to. Najveća prepreka za to je ustavna odredba, koja je takođe nametnuta, ustavni institut zaštite vitalnih nacionalnih interesa, koji bošnjačka nacionalna komponenta pokreće u Vijeću naroda. U nekoliko navrata bilo je pokušaja donošenja i izmjene Ustava, kao npr. ukidanje smrtne kazne, pitanje glavnog grada i dr. Ali svi ti pokušaji su propali, zbog potezanja vitalnog nacionalnog interesa od strane Bošnjaka. Ipak, nadamo se da će donošenje novog Ustava doći na red - rekao je Kuzmanović.

Da ima osnova za promjenu Ustava RS, potvrdio je nedavno i predsjednik Ustavnog suda Srpske Džerard Selman. Kazao je da ima previše amandmana da bi ga bilo moguće mijenjati dalje na taj način.

- Mislim da su sazreli uslovi da Republika Srpska dobije novi Ustav, a taj stav dijeli i određeni dio politika. Kada budu stvoreni preduslovi,  Srpska bi mogla započeti taj posao. To neće biti lako ni brzo. Procedura je komplikovana. Ustav je takozvani tvrdi Ustav i dosta predradnji je potrebno okončati da bi novi tekst ušao u zakonodavni odbor - rekao je Selman.

Profesor ustavnog prava Mile Dmičić kaže da je Ustav u prvoj fazi imao cilj uspostavljanje temelja ustavnog i pravnog sistema, a ne akta kojim se vrše promjene u postojećem, već konstituisanom zaokruženom i izgrađenom sistemu. Budući da je Srpska konstitutivni entitet BiH kao države, to je više puta dolazilo i do promjene njenog Ustava, pored ostalog, i iz razloga usklađivanja sa Ustavom BiH.

- Ustav je do sada mijenjan i dopunjavan 17 puta sa 122 amandmana - kazao je Dmičić podsjetio da je Narodna skupština usvojila 29 amandmana 2009. godine, ali njih nije usvojilo Vijeće naroda Republike Srpske. Oni se tiču, između ostalog, promjene glavnog grada i usklađivanja sa odredbama Evropske konvencije  u oblasti ljudskih prava i sloboda.

Proces

Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Srpske, kako piše u tom aktu, mogu podnijeti predsjednik Republike, Vlada i najmanje 30 poslanika Narodne skupštine. O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava odlučuje Narodna skupština većinom glasova narodnih poslanika, dok konačnu riječ daju Narodna skupština i Vijeće naroda. Promjena Ustava usvojena je ako za nju glasa najmanje dvije trećine od ukupnog broja poslanika i većina članova Vijeća naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih. Ako promjena ne bude usvojena, prijedlog za promjenu u vezi sa istim pitanjem ne može biti ponovljen prije isteka tri mjeseca od dana kada je prijedlog odbijen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.