Dragan Gligorić za „Glas Srpske“: Neće se ponoviti crni scenario iz 2008. godine

Teška pozicija švajcarske banke dovela je do sumnji u stabilnost cjelokupnog finansijskog tržišta u svijetu. Ima li razloga za brigu? Kada je u pitanju BiH, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Dragan Gligorić kaže da je domaći bankarski sektor stabilan i likvidan te da ne vidi nikakvu prijetnju koja bi ga na bilo koji način mogla ugroziti.

- Banka Silicijumske doline bila je fokusirana na startap kompanije u oblasti tehnologije i zdravstva. Takav poslovni model je rizičan, ali istovremeno daje šanse za ostvarenje visokog prinosa. Ona je uložila i značajna sredstva u obveznice, čija je cijena podložna fluktuacijama u uslovima promjene kamatne stope. Kako je FED podizao kamatne stope s ciljem smanjenja inflacije, tako je dolazilo i do značajnog pada cijena obveznica te je imovina ove banke izgubila na vrijednosti. Rast kamatnih stopa stvorio je finansijske probleme klijentima te su povlačili svoje depozite. Da su oni imali više strpljenja, procjene su da banka ne bi bankrotirala. Iako se radi o najvećem bankrotstvu od 2008, ono ipak ne predstavlja prijetnju po svjetski finansijski sistem. Mada se panika djelimično prenijela i na banke u ostatku svijeta, pa i na Evropu, pad akcija evropskih banaka je privremen. Dakle, scenario iz 2008. ne bi trebalo da se ponovi, jer je regulacija bankarskog sistema značajno povećana, a i banke imaju više kapitala - kaže Gligorić. 

GLAS: Agencija za procjenu kreditnog rejtinga Mudis smatra kako se može očekivati da će više banaka biti pod pritiskom, posebno one sa velikim zalihama neosiguranih depozita i dugoročnih obveznica.

GLIGORIĆ: Kada kamatne stope osciliraju, a pogotovo kada rastu, to znači neizvjesnost. U narednom periodu se može očekivati novi rast referentne kamatne stope FED-a i ECB-a kako bi se dobila bitka sa visokom inflacijom, tako da se može očekivati da ovakvih slučajeva bude i u budućnosti, ali ne dramatičnih. Do problema u pomenutoj banci došlo je zbog neopreznog i rizičnog poslovanja, ali je restriktivna monetarna politika FED-a doprinijela da ona bankrotira, odnosno da se problem u bilansima banke što prije ispolji. Iako je još nekoliko američkih banaka pod sličnim pritiskom, ne očekuje se da se slični problemi pojave u velikim, tzv. sistemskim bankama. Ukoliko to bude slučaj, može se očekivati labavljenje monetarne politike FED-a, ali to bi značilo odustajanje od njenog primarnog cilja, a to je smanjenje inflacije. Vjerujem da će se, kako se budu rješavale stvari u vezi sa pogođenim bankama, situacija na globalnom finansijskom tržištu smirivati, što bi onda smanjilo i pritisak koji postoji na ostale banke. Mislim da su naučene lekcije iz vremena valutnih kriza, iz druge polovine devedesetih godina prošlog vijeka.

GLAS: Stručnjaci ističu da smo još daleko od ciljane inflacije. Da li se samo povećanjem kamatnih stopa može suzbiti inflacija, s obzirom na uzroke?

GLIGORIĆ: Povećanje kamatnih stopa je jedna od mjera. Ali ona nije uzrokovana samo ekspanzivnom monetarnom politikom, odnosno rastom novčane mase. Sigurno da jeste velikim dijelom, ali postoje i drugi uzroci inflacije koji se ne mogu efikasno otkloniti restriktivnom monetarnom politikom, kao što su pokidani globalni lanci snabdijevanja, rast cijena energenata i hrane, te geopolitička previranja. Ono što može doprinijeti smanjenju inflatornih pritisaka jesu, nažalost, slabe prognoze ekonomskog rasta za tekuću godinu. MMF prognozira rast od 2,9 odsto. To znači nižu tražnju, prije svega za energijom i naftom, te niže cijene ovih inputa. Ipak, u zemljama koje su vještački držale cijenu energije niskom u namjeri da smanje inflatorni pritisak, pad cijena energije nije realan scenario već se, suprotno, može očekivati rast.

GLAS: Da li su realne prognoze da bi zbog inflacije u BiH moglo doći do pada privatne potrošnje za čak 50 odsto?

GLIGORIĆ: Mislim da nisu, radi se, prema mom mišljenju, o nerealno previsokim procjenama pada. Kada dođe do rasta cijena, koje ne prati ekvivalentan rast plata i penzija, sigurno je da se može očekivati pad privatne potrošnje, zbog pada realne kupovne moći stanovništva. Kada je u pitanju BiH, odnosno Republika Srpska, mislim da je realno očekivati da ovaj pad bude nekoliko procenata, nikako 50 odsto.

GLAS: Ima li sigurne luke u ovim nestabilnim vremenima, u šta uložiti novac kako bi bila sačuvana njegova vrijednost?

GLIGORIĆ: U uslovima kada je inflacija visoka, a nominalne kamatne stope niske, odnosno kamatne stope realno negativne, očuvanje realne kupovne moći novca postaje u pravilu skoro nemoguće, te je odgovor na navedeno pitanje težak. Svjedoci smo da je jedan dio građana u proteklom periodu svoj novac uložio u kupovinu nekretnina, ali neka prethodna vremena nas uče da u okolnostima kada građani pokušavaju da spasu realnu vrijednost svog novca, cijene nekretnina skaču, odnosno kreira se “balon” na tržištu nekretnina. U uslovima kada su cijene nekretnina već znatno porasle, odnosno njihova vrijednost precijenjena, ne može se reći da je takvo ulaganje ekonomski opravdano, jer može imati za posljedicu dodatni gubitak kada dođe do pada cijene nekretnina. Drugi oblici štednje, kao što je kupovina državnih obveznica, koje nude kamatnu stopu daleko višu od kamatne stope na depozite, po mom mišljenju, je trenutno ekonomski racionalnije. Zemlje u okruženju, Hrvatska, Rumunija, Mađarska, emitovale su obveznice namijenjene građanima sa znatno višim kamatnim stopama u odnosu na depozite. Država važi za najsigurnijeg povjerioca pa uz viši prinos postiže se i sigurnost plasmana, a mogućnost prodaje na berzi obezbjeđuje likvidnost.

GLAS: Da li valutni odbor treba da bude dugoročni izbor ili, ipak, prelazno rješenje? Kakvo je Vaše mišljenje?

GLIGORIĆ: Monetarni, odnosno valutni odbor ima svoje prednosti, jer u nestabilnim uslovima rješava problem stabilizacije inflatornih očekivanja i vraća povjerenje u domaću valutu. Stabilnost deviznog kursa ključna je pretpostavka makroekonomske stabilnosti, te rasta međunarodne trgovine i investicija. Ali ono što je njegov nedostatak, pogotovo u kriznim periodima, jeste što ne obezbjeđuje funkciju “posljednjeg utočišta”, odnosno nema mogućnost da pomogne bankama ukoliko se suoče s problemima. Dodatni problem je i što se sredstva deviznih rezervi investiraju u inostrane obveznice koje u posljednje vrijeme imaju negativan prinos, dok se istovremeno država zadužuje u inostranstvu na šta plaća znatno veću kamatu. Investiranje deviznih rezervi u obveznice u uslovima negativnih kamatnih stopa predstavlja prijetnju održivosti koncepta valutnog odbora. Postoje i drugi nedostaci, kao što je postepena apresijacija realnog deviznog kursa i gubitak spoljne konkurentnosti ukoliko se ovaj koncept monetarne politike dugo u zemlji primjenjuje. Zbog svega toga smatram da bi u nekom narednom periodu trebalo pristupiti pronalaženju modaliteta koji bi omogućili otklanjanje navedenih nedostataka, a koji ni na koji način ne bi ugrozili stabilnost domaće valute, odnosno funkcionisanje valutnog odbora.

Marže i cijene

GLAS: Kako gledate na to da pojedini trgovci radije plaćaju kazne, nego da spuste cijene i pridržavaju se utvrđenih trgovačkih marži?

GLIGORIĆ: Razumijem njihovu poslovnu logiku i ona je, iz njihovog ugla gledano, ekonomski opravdana. Racionalno ponašanje ekonomskih subjekata podrazumijeva da svako analizira i poznaje koristi i troškove svojih poslovnih odluka. Ukoliko je ekonomski isplativije kršiti propise, nego ih se pridržavati, to je ekonomski racionalno ponašanje, bez obzira na to što nije u skladu sa propisima, a ni društveno odgovorno. Naravno, to znači da kazne nisu adekvatne te da ne obezbjeđuju postizanje cilja zbog kojeg se, u principu, i uvode. Velike razlike u cijenama između pojedinih trgovačkih radnji potvrđuju da su trgovci u inflaciji vidjeli priliku da povećaju marže, često iznad opravdanog povećanja zbog rasta troškova poslovanja, što je dodatno doprinijelo rastu cijena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.