“Bijeli listići” ponovo prešli cenzus

Darko Momić
“Bijeli listići” ponovo prešli cenzus

BANjALUKA - Protekle lokalne izbore kao i sve prethodne ponovo je obilježio veliki broj nevažećih listića, a posebno interesantno je što je više nevažećih listića bilo u trkama za gradonačelnike u kojima su učestvovala samo po dva kandidata, nego na odborničkim listama sa nekoliko stotina kandidata.

Kao i u dosadašnjim izbornim ciklusima, brojni građani su svoj stav ponovo iskazali ubacivanjem u glasačke kutije takozvanih bijelih listića koji su i ove godine visoko iznad cenzusa, jer je u svim gradovima u Srpskoj bilo više od pet odsto praznih i nepopunjenih listića.

U trci za gradonačelnika Banjaluke bilo je oko 5.800 ili 5,8 odsto nevažećih listića, od čega su nešto više od 4.500 ili oko 4,5 odsto “bijeli listići”, a preostali su nevažeći listići po drugom osnovu. Rezultati u Bijeljini su za još veće čuđenje, jer je bilo više od osam odsto nevažećih listića, od čega oko pet odsto bijelih i tri odsto nevažećih po drugom osnovu.

Najviše nevažećih listića bilo je u prvoj direktnoj trci za gradonačelnika Istočnog Sarajeva, blizu devet odsto, od čega je skoro šest odsto bijelih. Nešto bolja situacija bila je u trci za gradonačelnike Prijedora, Doboja i Trebinja, ali i u tim gradovima je bilo više od pet odsto nevažećih glasova.

Politikolog Ljubinko Jović kaže da je ozbiljno pitanje da li čovjek koji izađe na izbore, čeka u redu sat vremena, uzme glasačke listiće i ubaci ih prazne u glasačku kutiju čini razumnu stvar.

- Kroz razgovor sa ljudima došao sam do zaključka da postoje dva glavna razloga takvog ponašanja. Prvi je izražavanje bunta i materijalizacija one čuvene rečenice da su svi političari isti i da je svejedno za koga glasamo, pa tako praznim listićem izražavaju svoje nezadovoljstvo ponuđenim kandidatima - kaže Jović.

Drugi razlog, nastavlja on, jeste želja da se spriječi zloupotreba, jer građani često smatraju da ukoliko ne izađu na izbore, njihov glas može biti ukraden, pa se vode time da je bolje i da ubacivanjem praznog listića “unište” svoj glas nego da neko drugi glasa umjesto njih. On kaže da postoji jednostavan odgovor na pitanje zašto su prazni glasački listići češća pojava kod izbora načelnika i gradonačelnika nego kod odborničkih lista.

- Uvijek postoji veliki broj kandidata za odbornike, pa su velike šanse da na listama pronađete nekoga ko vam odgovara, nekog prijatelja, rođaka, kuma ili zeta - kaže Jović, dodajući da ako već postoji trend sve većeg broja praznih listića, onda treba da se zapitamo da li postoji sve veći broj nezadovoljnih glasača.

Banjalučki advokat Aleksandar Jokić koji godinama u javnosti zagovara “bijele listiće” kaže da pobornici takvog načina demokratskog  izražavanja čine svojevrstan pokret koji ne želi da “bira manje od dva zla”, odnosno ljudi koji ne vide alternativu u ponuđenim opcijama.

- Kampanje za gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine, kao dva mjesta koja su izazivala najveću pažnju javnosti, bile su mahom personalne i fokusirane na harizmu i ličnost kandidata, a manje programske. Zato veliki broj ljudi nije mogao da odluči da svoj glas da jednom od kandidata. Mnogi su htjeli da čuju jasan plan i viziju za naredne četiri godine, a očigledno da su ocijenili da im ovi kandidati to nisu ponudili - kaže Jokić.

Odborničke liste

U svim većim gradovima u Srpskoj sa izuzetkom Banjaluke, gdje je taj broj približno isti, bilo je manje nevažećih listića u trci za odbornike, nego za gradonačelnike. Taj broj se kretao od oko tri odsto u Doboju, preko otprilike četiri i po u Trebinju, pa do oko šest i po odsto u Banjaluci. Interesantno je da je na odborničkim listama mnogo manje bijelih listića, pri čemu se izdvaja Doboj, gdje je u trci za odbornike bilo svega 0,22 odsto praznih listića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana