Milošević svjesno žrtvovao Sarajevo

V. Zeljković, D. Momić
Milošević svjesno žrtvovao Sarajevo

Banjaluka - Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević najzaslužniji je što Republika Srpska i nakon 23 godine postoji. Kategoričan je ovo stav sagovornika “Glasa Srpske” koji ističu da je Milošević 21. novembra 1995. godine u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson kod Dejtona donio u to vrijeme bolnu i tešku odluku da žrtvuje Sarajevo radi opstanka RS.

- Da nije bilo njega, Republike Srpske danas ne bi bilo ili bi entitetska granica bila na rijeci Vrbas. S obzirom na sve vrste pritisaka koje je srpska delegacija tamo trpjela, ubijeđen sam da bi do toga i došlo da to on nije spriječio. Da smo tada dobili Sarajevo, vjerujem da danas ne bismo imali Republiku Srpsku - kaže bivši premijer RS i jedan od članova srpske delegacije u Dejtonu Vladimir Lukić povodom 23. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Sa Lukićem se slaže i Biljana Plavšić, nekadašnja predsjednica Republike Srpske, ističući kako je Milošević iz ovih pregovora izvukao maksimum za srpski narod u BiH.

- Sjećam se da su 20. novembra bili prekinuti pregovori, jer dogovora nije bilo ni na vidiku. Kompromisa nije bilo. Čak su i motori na avionu, koji je trebalo da vrati srpsku delegaciju, bili upaljeni. On je tog 21. novembra, u ranim jutarnjim časovima, rekao dvije, tri ključne rečenice. Prva je bila vezana za Sarajevo. Ono je moralo biti žrtvovano, inače ne bi bilo Republike Srpske. Ako se sve sagleda objektivno, to je u tom trenutku bilo najbolje rješenje za nas - prisjeća se Plavšićeva navodeći da je njoj, kao rođenoj Sarajki, to teško palo, ali i da je to u tom trenutku bilo jedino rješenje.

Kaže da izvornom i originalnom sporazumu ne bi ništa dodala ni oduzela.

- Nakon što sam detaljno prostudirala ovaj sporazum, rekla sam da se Amerikancima nešto omaklo - kaže bivša predsjednica Srpske.

Sličan stav ima i bliski saradnik Radovana Karadžića i ratni ministar informisanja Republike Srpske Miroslav Toholj. Prema njegovim riječima, tadašnjem rukovodstvu, ali i akterima političkog života u RS ovaj mirovni sporazum u prvi mah se činio kao “rogobatan” i opasan po budućnost srpskog naroda u BiH.

- Čak sam i sam u to vrijeme davao izjave kako se radi o sporazumu koji bi mogao imati dalekosežne negativne posljedice po srpski narod i Republiku Srpsku. Tako je to tada izgledalo iz naše perspektive. Međutim, izvorni Dejtonski sporazum pokazao se kao kapitalni dokument kada je u pitanju opstanak RS, jer je on najbolja brana za unitarizaciju BiH - smatra Toholj.

Da bi Srbi trebalo da budu više nego zadovoljni ovim sporazumom i da nipošto ne treba da kukaju za promjenama koje je on u međuvremenu doživio, misli i Lukić.

- Republika Srpska je najvažniji rezultat Dejtona i ona je čvrsta i stabilna i poslije 23 godine. Mi moramo da raščistimo sa nekim stvarima i da ne plačemo za svim i svačim i ne kukamo “otišlo je ovo ili ono”. Jeste otišlo, ali niko drugi nam nije kriv, jer smo sve to mi dali - kaže Lukić.

On dodaje da poslije toliko vremena imamo stabilan mir i Republiku Srpsku u kojoj se danas živi bolje nego kada je nastala.

- Mi imamo pravo da budemo nezadovoljni ekonomskom situacijom i kada vidimo kako se živi na nekim drugim mjestima, ali zar neko vjeruje da bismo živjeli bolje da nema Republike Srpske? Naša vlast treba da radi na tome i da gleda šta se od oduzetih funkcija može vratiti, jer bez obzira na to što će drugi, prije svega sarajevski faktor biti protiv toga, siguran sam da će i svijet uvidjeti da je Dejton ipak najbolje rješenje - poručio je Lukić.

Hapšenje

Prema riječima Plavšićeve, Milošević je po povratku iz Dejtona tadašnje predstavnike delegacije Republike Srpske, Momčila Krajišnika, Nikolu Koljevića i Aleksu Buhu, zadržao zatvorene u Dobanovcima, a sve kako bi ih “omekšao” i privolio da potpišu ono o čemu se on prethodno dogovorio.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana