Sarajevski bunovnici

Bunovni liježu, a još bunovniji ustaju. I tako svaki dan, preko trideset godina, od dana kada je Alija Izetbegović rekao: „Žrtvovaću mir za nezavisnu BiH.“

Smjenjuju se na vlasti muslimanske, bošnjačke političke stranke, ali isto zbore - „agresija, etničko čišćenje, genocidna tvorevina, genocidaši, državni parlament, državno ministarstvo, državna imovina, državni sud, manji entitet, visoki predstavnik, bonska ovlašćenja, ukinuti ime i Republiku Srpsku, jer vrijeđa osjećanja Bošnjaka.“

Nema kraja, pa prije dva dana muslimanska Alijina i Bakirova SDA zahtijeva „od Vijeća za implementaciju mira - PIK-a i visokog predstavnika da konačno donesu odluke o smjenama odgovornih u strukturi vlasti iz RS koristeći ovlašćenja podržane na Bonskoj konferenciji i tako zaustave napade na ustavni poredak BiH i oružanu pobunu koja ugrožava mir i stabilnost.

Takođe, Glavni odbor SDA pozvao je na donošenje konačne odluke kojom bi Arbitražni tribunal Brčko distrikt dodijelio FBiH, na pojačane sankcije Dodikovom režimu te povećano prisustvo EUFOR-a zbog zaštite povratnika i pomoći domaćim strukturama u sprovođenju Ustava i zakona i održavanju mira.

“ Taj prozvani PIK kao samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja ne postoji još od maja 2000. godine, kada se zadnji put sastao u Briselu, a na sajtu „ohr.int“ piše „Arbitražno vijeće za Brčko (rasformirano 1999. nakon objavljivanja konačne odluke o statusu Brčkog).“ U tim sarajevskim glavama kao da nema mjesta za mir, saradnju, međunacionalno uvažavanje, ekonomski razvoj.

Pujdanje EUFOR-a

Uporni su i pokušaji bunovnika da upletu EUFOR u svoje terorističke aktivnosti protiv Republike Srpske, pa raspisujući potjernicu za predsjednikom Republike Srpske, Narodne skupštine i Vlade, izdaju naredbu u kojoj piše: „Sud BiH izvršenje ove naredbe povjerava Tužilaštvu Bosne i Hercegovine koje će odrediti nadležne policijske agencije za sprovođenje iste, uz asistenciju misije EUFOR-a u Bosni Hercegovini. Osumnjičene je po pronalasku i lišenju slobode potrebno odmah sprovesti i dovesti pred Sud Bosne i Hercegovine.Sud je stava da bi asistencija EUFOR-a bila opravdana, s obzirom na smisao postojanja njegove misije.“ Ima toga još. Pravno, mandat vojnog dijela mirovne misije u BiH po Dejtonskom sporazumu, što je sada EUFOR, utvrđen je Aneksom 1-A Dejtonskog sporazuma, i nije „njegov smisao“ da izvršava naredbe „suda BiH“. Aneks 1-A Dejtonskog sporazuma kao i svih drugih deset aneksa, potpisala je i Republika Srpska, dajući time mandat EUFOR-u.

Sada zamislite, da vanustavni „sud BiH“ naređuje EUFOR-u da hapsi predsjednike Republike Srpske, Narodne skupštine i Vlade, najviše funkcionere davaoca mandata EUFOR-u. Bilo bi prilično opasno da se komanda EUFOR-a upecala na takvu budalaštinu. Naravno, sarajevski bunovnici ne odustaju, pa tako Safet Mušić, „ekspert za sigurnost“ na TV N1 kaže: „EUFOR se pokazao kao nedorastao ovoj situaciji. U slučaju potrebe za nekim vojnim akcijama mislim da bi u tom segmentu prije reagovao ili trebalo da reaguje NATO nego EUFOR. NATO ima sve instrumente na raspolaganju.“

Pošto ni NATO neće nikoga hapsiti, ostaje da se bunovnici uzdaju u udružene svemirske snage marsovaca i klingonaca. Mandat EUFOR-a obuhvata obavezu iz člana 1.2.a) Aneksa 1-A koja glasi: „Nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrijebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritoriju drugog entiteta ili boraviti na njemu bez saglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“ Upravo se ovo desilo kada su inspektori SIPA (povezani sa muslimanskom stranom u građanskom ratu u BiH), u Istočnom Sarajevu, u Republici Srpskoj, pokušali uhapsiti Milorada Dodika, po naredbi „suda BiH“.

Pripadnici SIPA Zijad Landžo, osumnjičen za ratne zločine u Konjicu, Elvir Ademović, brat Kemala Ademovića, direktora muslimanske obavještajne službe AID, vjerovatno naoružani, ušli su na teritoriju Republike Srpske, koja je zakonom zabranila djelovanje SIPA na svojoj teritoriji i time njene pripadnike označila kao oružane snage van Republike Srpske. Još nešto je važno. Očigledno da u SIPA postoje odmetnute muslimanske strukture, koje su bez naredbe direktora ili njegovog zamjenika koje SIPA sada nema, bez znanja srpskih kadrova u SIPA koji kobajagi čine rukovodeći trijumvirat koji nije imenovan po zakonu, uz odbijanje hrvatskih kadrova, sproveli samovoljnu akciju u Istočnom Sarajevu, čime su grubo prekršili Aneks 1-A), ali i Ustav BiH u kome stoji ista zabrana. Vlada Republike Srpske, a ni Predsjedništvo BiH nisu dali saglasnost za djelovanje SIPA kao naoružane sile koja nije oružana snaga Republike Srpske.

Zbog toga, EUFOR po obavezi iz Aneksa 1-A) treba staviti pod pojačani nadzor djelovanje pripadnika SIPA, a najsigurnije bi bilo suspendovati tu vanustavnu agenciju. Da pomenemo da je to jedna od nametnutih agencija koju je visoki predstavnik Pedi Ešdaun 2002. godine formirao kao „državnu agenciju za informisanje i zaštitu“, bez policijskih ovlašćenja, da bi ubrzo dodao i to, pa je to postala „državna agencija za istrage i zaštitu“, kao jedna od brojnih službi bez osnova u Ustavu BiH. Njen naziv je skraćenica od engleskog naziva S(tate) I(nvestigation) P(rotection) A(gency, iako engleski nije nijedan od zvaničnih jezika u BiH.

Tvor i hijena

Najveću poslijeratnu krizu u BiH napravili su udruženim djelovanjem bivši klintonsko-bajdenovski ambasador Majkl Marfi i Kristijan Šmit, nelegalni visoki predstavnik koji nije izabran po Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma, već voljom nekoliko zapadnih ambasadora u Sarajevu, na prijedlog Njemačke. Šmit nema obaveznu potvrdu od Savjeta bezbjednosti UN, ali mu to ne smeta da se ponaša kao diktator i kolonijalni upravnik BiH. Smrad koji je ostao iza Marfija još žestoko opija bunovno političko Sarajevo.

Iako je kriza nastala djelovanjem nelegalnog Kristijana Šmita, podržanog od Marfija i drugih zapadnih ambasadora, sada u Sarajevu svi bježe od toga. Važno je samo horski davati podršku „državnim organima“ u progonu tri srpska lidera, zapravo progonu Republike Srpske. Tako i muslimanski reis efendija Husein Kavazović govoreći na Saboru Islamske zajednice, kaže: „Suočeni smo s činjenicom kako je napadnut ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, brutalno i javno, uprkos općoj savremenoj političkoj praksi demokratskog svijeta. Ipak, uvjeren sam kako će Bosna i Hercegovina i ovu krizu prevazići i da će njeni rušitelji biti poraženi.“

A Kristijan Šmit još ih onako hinjski napucava: „Domaće institucije imaju i sredstva i čvrstu podršku međunarodne zajednice da riješe ovo neprihvatljivo kršenje Dejtonskog sporazuma. Zahvaljujem se i odajem priznanje državnim institucijama koje podržavaju vladavinu prava i brinu za bezbjednost svih građana u BiH. Imam nepokolebljivo povjerenje u sposobnost državnih institucija BiH da djeluju“.

Vladavina prava nije provođenje Šmitovih odluka, jer to nisu zakoni BiH koje po Ustavu BiH može donositi isključivo Parlamentarna skupština i to samo za one nadležnosti koje su Ustavom BiH date BiH. Šmitove odluke su ruganje vladavini prava i sprdanje sa suverenitetom BiH kao članicom UN. „Domaće institucije“ kao što su „tužilaštvo i sud BiH“, ali i SIPA, nemaju ustavni osnov za postojanje, jer su nametnute voljom i snagom tzv. međunarodne zajednice koja putem visokih predstavnika, Ustavnog suda BiH i sprege troje stranih sudija i dvoje bošnjačkih, kao i vanustavnog be-ha pravosuđa, vlada Bosnom i Hercegovinom bez ikakve odgovornosti.

Paralele 11. septembra

„Sud BiH“ je 2023. godine, 11. septembra (dan rušilačkog napada bosanskih mudžahedina na SAD), potvrdio optužnicu „tužilaštva BiH“ protiv Milorada Dodika zbog izvršenja krivičnog djela nepoštovanje odluka Kristijana Šmita. Paralela sa 11. septembrom, danom najveće američke traume nije slučajna. Tog 11. septembra 2001. godine, srušen je mit da su SAD neranjive na svom prostoru, o kraju istorije i apsolutnoj moći i nedodirljivosti najveće svjetske sile.

Bosanski 11. septembar srušio je bošnjačko uvjerenje da BiH mora postojati po svaku cijenu, ponižavanjem Republike Srpske, otimanjem njenih dejtonskih nadležnosti, suđenjima uglavnom Srbima za ratne zločine, stvarne i izmišljene, a onda i progonom najviših srpskih funkcionera zato što su poštovali svoje ustavne obaveze. Hrvate su već ranije uz pomoć „međunarodne zajednice“ stavili pod svoje, neprestano ih preglasavajući u Parlamentu i Vladi Federacije BiH, uz sramno četvorostruko bošnjačko biranje Željka Komšića, njihovog jastreba za „hrvatskog člana“ Predsjedništva BiH. Potvrđivanjem optužnice protiv Dodika, krenulo je i paranje zadnjeg reda bosanske odavno dronjave ponjave. Time je muslimansko „državno pravosuđe“ nastalo po turskom principu - kadija te tuži, kadija ti sudi, pokrenulo završnu aktivnost raspada antidejtonske BiH.

Kristijan Šmit kao kriminalna štetočina i samozvani nelegalni visoki predstavnik svojom odlukom izmislio je posebno krivično djelo nazvavši ga „Član 203a) Krivičnog zakona BiH“. U svojoj odluci napisao je: „Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove odluke“ ne pominjući da njegov izmišljeni član 203a) postaje dio Krivičnog zakona BiH. „Sud BiH“ je Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću sudio suprotno članu 3. Krivičnog zakona BiH u kome piše: „Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna.“ Zakone u svim zemljama donose parlamenti, tako je i po Ustavu BiH, pa „sud BiH“ primjenom Šmitove odluke nije mogao ni suditi, a pogotovo ne i osuditi Milorada Dodika.

Zato je suđenje Dodiku bio očigledan udar na ustavni poredak Republike Srpske koji je Dodik kao predsjednik Republike poštovao izvršavajući svoju ustavnu obavezu potpisivanja ukaza za zakone koje je donijela Narodna skupština Srpske po svojoj ustavnoj nadležnosti. Istovremeno, to je bio i udar na ustavni poredak BiH, jer je Ustav Srpske usaglašen sa Ustavom BiH i time dio ustavnog poretka BiH. Od tog 11. septembra 2023. prošla su 594 dana, a nadležno Tužilaštvo Republike Srpske, snom mrtvijem spava.

Opet se pitam - zašto?

Zašto nadležno Tužilaštvo Republike Srpske iako mu je zakonska dužnost da štiti ustavnost i zakonitost, nije pokrenulo nikakav postupak zbog rušenja ustavnosti Republike Srpske, a time i BiH, protiv evidentnih počinilaca iz vanustavnog „tužilaštva i suda BiH“. Da je Tužilaštvo Republike Srpske bilo kako reagovalo, da li bi bilo optužnica i potjernica protiv predsjednika tri najvažnije državne institucije Republike Srpske? Onda sarajevski bunovnici ne bi svaki dan govorili o njima kao „bjeguncima od pravosuđa“ i vrebali na svaki njihov korak. Sadašnja situacija je proizvod ne samo političkog Sarajeva, već i pravosuđa Republike Srpske otetog od njenog ustavnog sistema, ali i od ustavnog poretka BiH, kroz nametnuti Visoki sudski i tužilački savjet BiH kao i „sud i tužilaštvo BiH“.

Nije onda čudo što je „tužilaštvo BiH“ ohrabreno nečinjenjem „kolega“ iz Tužilaštva Srpske, navalilo na najvažnije institucije Republike Srpske - Narodnu skupštinu, Vladu i ponovo na predsjednika, optužujući ih za napad na ustavni poredak BiH opet po Šmitovom članu 203.a) nepostojećeg u Krivičnom zakonu BiH, već samo u Šmitovoj odluci o nametanju. Da li je time Tužilaštvo Republike Srpske očiglednim nečinjenjem, postalo saučesnik vanustavnog „tužilaštva i suda BiH“ u rušenju ustavnog poretka Republike Srpske i BiH?

Marš tamo!

Kad god čujem ili pročitam da optužuju Republiku Srpsku da krši Dejtonski sporazum i ustavni poredak BiH, kažem - MARŠ TAMO! Zato što ne navode koji to član i koji dio Dejtonskog sporazuma krši Republika Srpska, njena Narodna skupština, predsjednik i Vlada. Razumljivo što ne navode, jer nema tog člana koji kršimo. Najčešće takve optužbe dolaze od političkog Sarajeva - stranaka, medija, islamskih poglavara, nevladinih organizacija, praktično svih. Rijetki su otuda glasovi razuma koji su spremni izložiti se govoru mržnje koji ih optužuju da su na strani „genocidaša“.

A tek stranci, bilo oni na službi u zapadnim ambasadama, Kancelariji Evropske unije, OEBS-u, raznim posjetiocima koji sebe smatraju pozvanim da presuđuju bez dokaza i da uvode svakojake sankcije. Radi se o opasnim ljudima koji su u službi zavade i paljenja vatre ionako vjekovno suprotstavljenih naroda i religija.

Na kraju da ne zaboravimo - za mene, za nas, Evropa bijaše riječ koja laže. A tek onaj njihov specijalni predstavnik Luiđi Soreka koji duva u istu tikvu sa Kristijanom Šmitom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.