Sletio s puta i stvorio jedan od najvažnijih sistema bezbjednosti

ESP je predstavljen prije 30 godina, a ovako je sve počelo.

"Trebalo je to da bude sasvim uobičajen testni dan na zaleđenim putevima Švedske, gdje smo testirali ABS na Mercedesu E klase W124. Put je bio ravan i prekriven snegom, a onda sam se odjednom našao u jarku pored. Srećom, nisam udario u drvo, ali kako se sve to tačno dogodilo – ne znam! Znam samo da mi je bilo izuzetno neprijatno pred kolegama. Dok sam čekao šlep službu da izvuče auto iz snijega, vrtio sam razne scenarije u glavi."

"Jedno pitanje mi nije dalo mira: Ako već imam ABS koji sprečava blokiranje kočnica, šta bi se dogodilo kada bismo ga uparili sa sistemom poput žiroskopa, koji bi minimizirao proklizavanje i zanošenje automobila u kritičnim situacijama?"

Ova nezgoda bila je prelomni trenutak za Mercedesovog inženjera Franka Vernera Mona, čija je lična nezgoda dovela do otkrića sistema za elektronsku kontrolu stabilnosti (ESP).

Ovaj revolucionarni sistem od 2014. godine postao je obavezna oprema svih novih automobila na evropskom tržištu.

Na razvoju ESP sistema, Verner Mon je radio zajedno sa Antonom van Centenom iz Boša, iako je van Centen kasnije pokupio većinu zasluga.

Razvoj ESP-a trajao je više od deset godina, a zanimljivo je da su Boša i Mercedes osamdesetih godina radili na istom konceptu – ali nezavisno jedan od drugog!

Bosch je započeo razvoj u junu 1983. godine, odlučivši da će baza ESP-a biti postojeći senzori i aktuatori iz ABS-a i TCS-a, uz razmatranje potencijala laserskih žiroskopskih senzora.

Zanimljivo je da je Boš koristio 16-bitni Intel 8096 mikrokontroler, koji je Ford prvobitno koristio za upravljanje motorom.

U isto vrijeme, Mercedesovi inženjeri su bili uvjereni da je za budući ESP ključan žiroskop.

Za eksperimentisanje su uzeli žiroskopski senzor iz balističkog projektila SCUD, jer je imao dovoljnu brzinu obrade podataka za testni automobil.

Glavni problem i za Boš i za Mercedes bio je visok trošak proizvodnje, pa su odlučili da potraže partnere.

Tek 1992. godine, na zajedničkom sastanku, slučajno su otkrili da rade na istom sistemu i da su im razvojne postavke gotovo identične. Odluka je brzo donijeta – Boš će preuzeti vodeću ulogu u projektu ESP.

Boš je brzo definisao glavni cilj ESP-a – da uz funkcije ABS i TCS, pomogne vozaču da zadrži vozilo na putu u smjeru koji je izabrao.

Novi sistem je morao da uskladi stvarno ponašanje vozila sa vozačevim željama. Sistem je prikupljao podatke iz više izvora:

U normalnim uslovima vožnja ide glatko, ali ako se vozilo previše zanese, većina vozača nema dovoljno iskustva da ga kontroliše.

Ako ugao bočnog klizanja pređe 10-15 stepeni, vozač sa prosječnim iskustvom više ne može da upravlja vozilom. Tu nastupa ESP – elektronski smanjuje bočni klizni ugao i sprečava proklizavanje vozila.

Studije pokazuju da ESP može spriječiti do 80% nesreća izazvanih proklizavanjem!

Nakon godina razvoja, ESP je 1994. godine prvi put predstavljen javnosti na testnoj stazi u švedskom Arjeplogu, a već 1995. debitovao u vozilima.

Model S klasa W140 imala je ESP kao opciju, ali je Mercedes-Benz S 600 Kupe (C140 E60) postao prvi serijski automobil na svijetu sa ugrađenim ESP-om.

Međutim, ESP nije bio široko prihvaćen – Boš je do 1997. godine prodao samo 90.000 jedinica, što je bilo daleko od masovne upotrebe.

Sve se promijenilo oktobra 1997. godine, kada su novinari švedskog magazina Teknikens Värld testirali novu Mercedes A klasu.

Na testu "sjevernog jelena" (manevru izbjegavanja iznenadne prepreke na putu) pri brzini od 60 km/h, automobil se neočekivano prevrnuo!

Kada su i njemački novinari ponovili test sa istim ishodom, Štutgart je bio u panici. Mercedes je momentalno zaustavio isporuke A klase na 12 nedjelja, a inženjeri su imali jedan od najvećih izazova u istoriji brenda.

Rješenje? Serijska ugradnja ESP-a u sve modele A klase, uz dodatne korekcije na oglješenju.

U februaru 1998. godine, novinari su ponovo testirali A klasu i – ovaj put ju je ESP spasao.

ESP je od tada postao standardni dio testiranja svih novih automobila u fazi razvoja.

Mercedesov problem postao je problem Boscha, jer je kompanija morala desetostruko povećati proizvodnju ESP sistema. Samo je Mercedes 1998. godine naručio 250.000 jedinica ESP-a!

Kako je proizvodnja rasla, troškovi su se smanjivali, a ostali proizvođači su brzo shvatili prednosti ESP-a.

Američka NHTSA sprovela je šestogodišnju studiju na 40.000 nesreća i zaključila:

Iako su ovi podaci danas zastarjeli, milioni života su spašeni. Uz sigurnosni pojas i vazdušni jastuk, ESP je postao jedan od najvažnijih bezbjednosnih sistema u modernim automobilima!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.