Boris Martinović, operski pjevač: Umjetnost i kultura su neophodni za čovječanstvo

GS
Boris Martinović, operski pjevač: Umjetnost i kultura su neophodni za čovječanstvo

BEOGRAD - Boris Martinović nastupao je na najprestižnijim scenama u Italiji, zatim osvojio Parisku operu i mnoge druge svjetske pozorišne kuće.

Poslednjih godina je umjetnički direktor opere Morlaki u Peruđi i Primavera opere u Los Anđelesu, a sve češće sa suprugom Dijanom, sopranistkinjom, boravi u Beogradu.

Diplomirao je na prestižnoj Džulijardovoj školi i Američkom operskom centru u Njujorku. Iz Zadra se preselio u Njujork s porodicom kada je imao 13 godina, na međunarodnu scenu je stupio 1977, a kao 21-godišnjak je opisan kao “bas čarobnog potencijala”.

Martinović je dodao da su umJetnost i kultura neophodni za čovJečanstvo, jer oni hrane i održavaju humanost i plemenitost u ljudima.

Zbog korona virusa kulturna dešavanja u Srbiji i celom svijetu su ili odložena ili je publika svedena na minimum. Ova situacija traje već gotovo godinu dana. Kakve posljedice pandemija korona virusa ostavlja na kulturu generalno?

“Posljedice koje je koronavirus imao i ima na kulturu i umjetnost su dvostruke: sa jedne strane pandemija je uticala na radni, pa i egzistencijalni položaj umjetnika i taj deo je vezan za posljedice koje korona ima na ekonomiju zemalja u cijelom svijetu. A sa druge strane drugi problem je bio kako, uz poštovanje distanci uspostaviti vezu između umetnika i publike, autora i konzumenta.”

Kako se teatri i operske kuće u cijelom svijetu bore sa ovom situacijom?

“Svaka zemlja i svaki kontinent se bori sa ovim problemom na svoj način. U Americi su sve operske kompanije zatvorene. Imamo pojavu lajv-striming događaja (događaja koji se emituju onlajn). U Evropi neki teatri slijede taj primer, dok se u drugima odvijaju i probe i koncerti uz poštovanje svih mjera koje je pandemija nametnula. Mišljenja sam da emitovanje onlajn nikako ne može zamijeniti predstave uživo, jer predstava nije samo 'zvuk' i slika, već i energija koja se razmenjuje između umjetnika i publike i sama energija prostora (teatara) koja utiče na cjelokupan doživljaj. Ali s obzirom na stanje u kojem se cio svet našao, za mnoge je emitovanje onlajn bio jedini način da prežive.”

U jednom intervjuu ste rekli i da pandemija ima svoje „pozitivne strane” u smislu da možete da provedete više vremena sa porodicom. Koliko je to značajno za vas i jesmo li svi dobili šansu da zastanemo i budemo sa voljenima?

“U svakoj situaciji u kojoj se nalazim uvek tražim njene pozitivne strane. Kada je pandemija počela bilo je naravno teško, zatvoreni ste u kući, ograničeno Vam je kretanje, druženja sa prijateljima nema, nosite maske, ne smete da putujete... Sve to ima psihičke posljedice na svakoga. Mi smo u porodici to iskoristili tako da imamo što više zajedničkih aktivnosti sa našom djecom. I zaista smo i supruga i ja bili maskimalno posvećeni i jedno drugom i zajedno našoj djeci. Tako da je to ono pozitivno sto je korona donijela meni i mojoj familiji.”

I vaša supruga se bavi pjevanjem, pa kako ova cijela situacija utiče na vas?

“Moja supruga se bavi vokalnom pedagogijom, ima svoju firmu za biznis konsalting, menadžer je za projekte u kulturi, piše knjige i 'pomalo pjeva' kako ona to voli da kaže (smijeh). U ovoj kovid-situaciji ona se jako dobro snašla, a inače je veliki borac i jedna jaka žena veoma zdravih pogleda na život i na svijet u kojem živi. Bez obzira na našu razliku u godinama i moju karijeru - ja njoj mnogo dugujem. Divim joj se na njenoj snazi sa kojom prolazi kroz razne životne izazove, na posvećenosti i meni i našoj familiji i na bezrezervnoj ljubavi koju i ja i moja djeca jako osjećamo. Ona je oslonac mog života. Kada imate takvu osobu pored sebe, onda vam životni izazovi poput korone prolaze mnogo lakše.”

Prošle godine ste organizovali seriju koncereta u Srbiji, pa kako ste došli na tu ideju i kako biste opisali opersku scenu u našoj zemlji?

“Moja supruga Dijana je menadžer za projekte u kulturi (master) i taj projekat je bila njena ideja. Ona je napisala cio projekat i u suštini cio projekat organizirala sama i još i učestvovala u njemu kao pjevač. Imali smo veliku pomoć Hrvatskog veleposlanstva u Beogradu i mog prijatelja ambasadora Gordana Bakote, ali i pomoć pojedinih judi iz Ministartsva kulture Republike Srbije. Prvi koncert koji se održao u Svečanoj sali Starog dvora ili Skupštine Grada Beograda bio je veoma uspješan i publika je sjajno reagovala na nas. Druga četiri koncerta su pomjerena zbog korone i nadamo se uskoro da ćemo nastaviti koncerte, kada se za to stvore uslovi.”

“Opersku scenu u Srbiji bih opisao kao zanimljivu, punu potencijala, talentovanih pevača i mladih perspektivnih umetnika. Ono što sam primjetio jeste velika borba umjetnika i vokalnih pedagoga da se na razne načine izbore za svoje mjesto na toj sceni i da često na tom svom putu ne biraju sredstva, što često doprinosi stvaranju jedne 'negativne atmosfere' između ljudi, koja često upropasti mnoge i te kako lepo zamišljene projekte i inicijative u kulturi i umjetnosti.”

“Moja supruga Dijana Martinović je u svojoj knjizi: Energija ljudskog tela i pevanje napisala jednu interesantnu, ali beskrajno istinitu stvar. Citiraću je:

Kako su se pjevanje i pevači razvijali, stručnjacima je postalo jasno da se ne smije zanemariti važnost i uticaj sadašnjeg i budućeg znanja istočne i zapadne filozofije o ljudskom tijelu i njegovim komponentama, jer upravo ta saznanja i vještine omogućiće izvođačima postizanje cjelovitosti koja značajno doprinosi opipljivim i nematerijalnim kvalitetama zvuka. Način na koji se osoba odnosi prema sebi i postiže cjelovitost energije i materije svoga tjela važan je aspekt pjevanja. U ovim okvirima postoji niz područja koja zaslužuju proučavanje i ispitivanje njihove primjene na tehniku pevanja: fizički elementi na makro i mikrorazinama, vibracija, 'kvantni' elementi zvuk te iscjeljenje i čistoća emocija. Ti su elementi važan dio vitalnosti i 'životne energije' pjevača i rezultirajuće snage predstavljene muzike. Zdrava energija u pjevaču stvara isto i u publici, dok loša energija može ostaviti slušaoca da se osjeća iscrpljeno ili bez ikakve impresije. U idealnom slučaju, slušatelj će se osjećati energično, oduševljeno i poletno. U prošlosti su se pjevači više bavili svojim glasom, a ne stvarnim uticajem koji glas ima na publiku, stvarnim stvaranjem tona i njegovom naukom, emocionalnim uključivanjem, ne dopuštajući publici da osjeća sama, i uopšte ne uzimajuci u obzir istinsko slušanje i svijesti o sebi, publici i atmosferi koju stvaraju na sceni. Kad pevači počnu uključivati ​​širu svijest o tim stvarima na pozitivan način, zvuk budućnosti dolaziti će iz duha i srca, a ne iz opsednutosti lišnim glasom i tonom.

“Ovo je, po meni, suštinska razlika između operske scene ne samo u Srbiji i svijetu, već i između operskih scena u svijetu opšte. One operske scene koje primenjuju principe 'zdrave energije’ u pjevačima koja emituje zdravu energiju i zvuk ka publici i na taj način stvaraju zdravu i pozitivnu atmosferu uopšte su daleko uspešnije od onih koje nemaju ovaj fenomen.”

Šta imate u planu u narodnom periodu, neki novi projekti?

“Imamo jako puno planova u narednom periodu, od kojih se neki već i realizuju, ali bih o tome ipak naknadno, kada se realizacija tih planova ostvari.”

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana